Prošli je petak, 24.11.2017. za jednu je našu Pointovku bio zaista poseban dan. Vanesa Aničić dokazala je da ima ne samo talenta za pisanje, već je toliko osebujna u svome umjetničkom izričaju da joj i kist isto tako dobro leži u ruci kao i olovka. U prostoru Lamparne održala se njezina prva izložba pod nazivom “(Nad)stvarnost”, a sudeći po izrazima lica ljudi koji su gledali njezine slike oduševljenje je definitivno bilo u zraku!

Odlučili smo ju intervjuirati i saznati nešto više o njoj, ali i samoj izložbi.

1. Vanesa, kada bi te netko upitao da opišeš sebe u par riječi koji bi bio tvoj odgovor? Opisati sebe u par riječi? Hmmm, radoholičar, uporna, a možda ponekad i malo naporna.

2. Ne znam možeš li se prisjetiti, ali vrijedi pitati: sjećaš li se možda kako je izgledalo tvoje prvo umjetničko djelo?  Možda nije prvo, ali sjećam se da smo u likovnoj radionici crtali neko čudnovato cvijeće i Velog Jožu.

3. Kada si prepoznala u sebi umjetnicu? Iskreno još uvijek nisam u potpunosti. Mislim kako sam još uvijek daleko od naziva “umjetnica”.

4. Ti se ne baviš samo slikanjem, već i pisanjem možeš li nam otkriti na kojim si natjecanjima sve sudjelovala?  Da, crtam i pišem. pa bila sam na “Ca je ča” već jedno pet puta, zatim na “Verši na šterni” te su moje pjesme objavljene u književnom časopisu “Kaj”.

5. Koje je tvoje mišljenje o uspjehu umjetnika u današnjem društvu? Danas sa društvenim mrežama svatko može biti umjetnik. No ipak, nisu svi istinski umjetnici. Smatram da svatko treba biti originalan, a to je stvarno teško.

6. Vjerujem da kao i svi mi imaš ciljeve za budućnost i hoćeš li se nastaviti baviti umjetnošću i na faksu ili ćeš se okušati u nekim drugim vodama? Umjetnost je dio mene i moje osobnosti. naravno da ću se okušati u svemu i svačemu, ali nikako neću odustati od umjetnosti.

7. Imaš li neki uzor, ne mora biti samo u umjetnosti, već može i općenito u životu? Meni su uzor općenito originalni, odgovorni, te savjesni ljudi. U umjetnosti imam više favorita, ali istaknula bih Fridu Kahlo, ne samo zbog njezinih djela, već i zbog njene osobnosti.

8. Ti inače stvaraš na čakavskom narječju, je li ti lakše prenijeti osjećaje na papir kad pišeš, rekli bi mi, na labinjonski po naše? Točno, pretežno pišem na čakavici, no pišem i na štokavici te na engleskom jeziku. Naravno, čakavica je moje materinje narječje i najlakše mi je emotivnost izraziti upravo kroz taj dijalekt, ali svako narječje i svaki jezik nose svoje čari.

9. Kako je došlo do same izložbe?    Do same izložbe došlo je skoro pa i spontano. Profesorica Alida B. Koroljević me je pitala jesam li zainteresirana za izložbu u Lamparni i ja sam naravno prihvatila. Kako Lamparna ima taj prostor za mlade neafirmirane umjetnike. Zapravo je Igor Dundara koji je za to odgovoran bio u kontaktu sa prof. Alidom.

10. Kako si se osjećala na svojoj prvoj izložbi i planiraš li još koju? Osjećala sam se fantastično, trema je postojala, ali sam na nju zaboravila čim sam vidjela koliko je ljudi došlo i nisam si htjela dopustiti da me trema omete. Ne znam čeka li me još kakva izložba, za sada nemam materijala za nju, no u budućnosti tko zna.

Vanesa, u ime Pointa ja ti se zahvaljujem na intervjuu i nadam se da će biti još mnoštvo tvojih izložbi, koje, naravno, neće ostati nezabilježene u Pointu….