Arhiva oznaka: škola bez bola

Naše zvijezde

O uspjehu naših povjesničara :-)

Srednja škola Mate Blažine već godinama bilježi uspjehe učenika na županijskim i državnim natjecanjima, a takav se trend nastavio i ove godine.  Ipak, u moru uspješnih učenika istaknulo se troje povjesničara pod mentorstvom prof. Sanje Gregorinić. Enrico Rajković, Nina Savić i Adem Mahmić su na Županijskom natjecanju iz povijesti održanom 7. ožujka u Raši osvojili prva mjesta, svatko u svojoj kategoriji.

Kako je sve počelo te što stoji iza tako velikog uspjeha upitali  smo njih same, ali i njihovu mentoricu koja je  svojim iskustvom tomu zasigurno doprinijela.

Jedno od najdetaljnijih natjecanja

Svatko tko se pripremao za ispit iz povijesti zna koliko je teško naučiti sve te činjenice, datume i imena važnih povijesnih ličnosti, no u usporedbi s natjecanjem (još i na školskoj razini), to je mačji kašalj. Profesorica Sanja Gregorinić smatra kako su pitanja jako teška: „Na natjecanjima bude jako puno detalja koji su ispod slika u udžbeniku ili u fusnotama, a uz to učenici se uvijek pripremaju po četiri udžbenika. Možda su kriteriji ipak malo pretjerani.“  Kako bi učenicima ipak olakšala, priprema im literaturu, karte za vježbanje i kronologiju (koje bude najviše, a koja je ujedno i najteža), no kako kaže „Štrebanje ostaje njima!“ Svi učenici koji su do sada sudjelovali na natjecanjima iz povijesti javili su se sami ili  im je to predložila zbog vidljive nadarenosti, ali smatra kako nema smisla nikoga ni na što prisiljavati.

 Hrvatska povijest je zastupljenija od svjetske

Jedan od talentiranih učenika je Enrico Rajković, učenik IV.o razreda,  koji je ove godine sudjelovao već na trećem županijskom natjecanju iz povijesti. „Ova tri natjecanja se prije svega razlikuju u lokaciji gdje su održana i po gradivu koja su obuhvaćala pa mi se svaki put činio kao prvi.“ Enrico kaže kako uživa u učenju gradiva pa mu datumi i godine, koji su kod većine učenika bolna točka, ne predstavljaju problem. Ipak, smatra da bi neke stvari trebalo promijeniti: „Primijetio sam da je na natjecanjima više pitanja iz hrvatske povijesti nego svjetske, a mislim da bi ih trebalo biti podjednako.“ Rekao nam je kako je za uspjeh potrebno uložiti puno truda, no kako se isplati jer ovakvi događaji talentiranim učenicima daju vjetar u leđa.

 Iskustvo s prvog natjecanja

Najmlađa članica ove uspješne trojke je Nina Savić, učenica I. o razreda, koja je ove godine prvi put u srednjoj školi sudjelovala na natjecanju iz povijesti, ali i na natjecanjima općenito: “Kada sam odlučila otići na natjecanje, bila sam jako uzbuđena, a kada sam još i vidjela koliko toga moram naučiti, bila sam zabrinuta hoću li sve stići. Nakon što sam doznala da sam osvojila prvo mjesto, osjećala sam se kao na vrhu svijeta!“ Rekla nam je kako se za povijest odlučila zbog toga što joj se to sviđa još od malena i uvijek su je zanimale povijesne činjenice i način života kroz povijest.

“Vjerujem i u nemoguće i slijedim svoje snove”

Adem Mahmić, učenik III. e razreda,  u razgovoru s Mireom Franković, otkrio nam je kako su ga od malih nogu zanimale bitke, a kako se poviješću počeo baviti  zbog profesora iz osnovne škole. „Bio je jedini profesor koji je vjerovao da ja, tada prosječan učenik, mogu napraviti nešto veliko u životu. Vjerovao je da mogu biti netko, ako samo poželim.“ Od tada niže same uspjehe pa poziv na državnu razinu smatra očekivanim: „U 8. razredu nisam imao pojma što tamo radim,  ništa nisam očekivao, ali  od kada sam pobijedio, vjerujem u nemoguće.“ Unatoč tomu što je upisao tehnički smjer, Adem želi studirati povijest jer smatra da je ipak najvažnije slijediti svoje snove.

 

U početku je bilo poprilično teško nagovoriti profesoricu Gregorinić (ujedno i našu urednicu) da pristane na ovu temu zbog toga što u školi ima mnogo uspješnih učenika i na drugim natjecanjima, no smatrala sam kako se o ovom rezultatu premalo govori, jer tko se još može pohvaliti osvajanjem tri prva mjesta na jednom županijskom natjecanju u 3 različite kategorije s 3 učenika koji su pristupili natjecanju?! 🙂

Dobra poruka mladima je da se okušaju u onom području koje vole jer jedino ako radimo što zaista volimo postižemo uspjehe.

I za kraj, nikad ne podcjenjujte različite predmete, jer svaki je predmet jednako važan, samo je razlika u tome što vi volite! Zato nemojte se smesti i slijedite svoje snove!

 

 

 

 

 

 
Škola bez bola

Što želiš biti kad odrasteš?

Dok smo još bili djeca, ovo je bilo najjednostavnije pitanje na svijetu. Doktorica, astronaut, vatrogasac, učiteljica, frizerka… sve su to odgovori koje bismo bez razmišljanja podijelili s odraslima i oni su u nama već vidjeli male ljude pred kojima je budućnost. Desetak godina kasnije, maturantima ovo pitanje predstavlja veliki problem.

Do mature još uvijek ima dovoljno vremena, no stres koji ovaj ispit predstavlja sam po sebi ipak je velik. Maturanti su do sada već mogli izabrati razine obaveznih i izborne predmete, a od 9. siječnja može se izabrati do deset studijskih programa. Većina se slaže da je deset ipak previše, no dobra je stvar ta da se tako maturantima daje više mogućnosti i eventualnih opcija ako ne upišu prioritetni studij.

Većina već ima barem predodžbu što žele studirati, no sada kada bismo trebali biti najsigurniji, zastajemo. Što ako sam krivo procijenila svoje kvalitete? Što ako mi se studij ne svidi? Što ako ne budem voljela ovaj posao? Zbog toga je dobro poznavanje sebe, svojih kvaliteta i slabosti važnije nego ikad prije.

Ako već niste, test profesionalne orijentacije je izvrsna mogućnost da provjerite svoje sposobnosti na temelju kojih vam se kasnije predlože područja koja bi vam mogla odgovarati. Budući da sam i sama sudjelovala na jednom takvom testu, mogu vam reći da mi je puno pomoglo i da sam sada sigurnija u svoje izbore. Ipak, da bismo se sljedeće godine zaista našli na željenom studiju, potrebni su, osim prosjeka ocjena, dobri rezultati na maturi, a na nekim studijima i na prijamnom ispitu.

Ukoliko ste kroz godine do sada učili, sigurno će vam biti puno lakše naučiti gradivo. Tu mogu puno pomoći priručnici za maturu i sve omiljenije pripreme za maturu koje nude različite pakete predmeta. Prošlogodišnji maturanti rekli su mi kako im je to pomoglo, posebno u pisanju eseja koje zahtjeva matura iz hrvatskog i stranog jezika. Neki od njih su pak istaknuli kako su od priprema očekivali puno više.

Na svakome je da izabere način na koji će se najbolje pripremiti za maturu. Ono što smatram najvažnijim u svoj ovoj strci s maturom je marljivost, upornost i temeljitost, pripremali se sami ili uz nečiju pomoć. Uz puno znanja, koncentracije i malo sreće, bit će to još samo nekoliko ispita u nizu.

 

 
Škola bez bola

“Do the right(s) thing”

Do the right(s)  thing je projekt u kojem učenici naše škole sudjeluju već treću godinu. Ono što povezuje sve radionice ovog projekta  je glavna tema ljudskih prava i njihova primjena u svakodnevnim situacijama, a ove je godine aktualno pitanje ljudskih prava na društvenim mrežama, odnosno internetu u cjelini.

Radionica, održana u ponedjeljak 14.11., sastojala se od 4 „igre“. U prvoj su su učenici pomoću igre slične Aliasu naučili nove pojmove koji će im koristiti kako u daljnjim radionicama, tako i u životu. Iako biste mogli pomisliti kako je ova igra zapravo prejednostavna, to baš i nije u potpunosti točno. Naime,  izabrane vođe timova morale su zadanu riječ svom timu objasniti rečenicom, jednom riječju i pantomimom. Osim što je ova igra bila vrlo zabavna, učenici su priznali kako  im je igra ujedno bila i korisna jer se s pojmovima kao što su hosting internetskih stranica i spam  još nisu susreli.

Sljedeća igra stvaranja mreže simbolički nas je osvjestila o povezanosti svega u svijetu, o povezanosti pojedinca i kolektiva, ali i ulozi svakoga od nas u društvu.  S druge strane,  zadatak u kojem smo trebali analizirati slike poznatih autora kao što su Picasso i Van Gogh pokazali su nam kako se oko nekih stvari nikada nećemo moći u potpunosti složiti, no unatoč tomu svatko ima pravo reći svoj stav. Naposlijetku,  na naše viđenje umjetničkog djela utječu naša životna iskustva i trenutno raspoloženje.

U posljednjoj radionici učenici su trebali  zamisliti reakciju na situaciju  u kojoj su oni žrtve nasilja na internetu, a sve kako bi ih se osvijestilo o raširenosti tog problema i savjetovalo o najboljem načinu njihova rješavanja.

Ono što me je, kao sudionicu ove radionice, posebno oduševilo je atmosfera koja  vlada na ovim radionicama. Ovdje svatko ima pravo reći svoje mišljenje, ništa nije krivo i nitko ne komentira nikoga. Važno je i to što se učenike potiče na odgovoran način razmišljanja po kojemu smo odgovorni za svoje postupke, ali i nedostatak reakcije u ključnim situacijama.  Zbog svega toga smatram kako bi se ovim radionicama trebao priključiti više učenika jer ono što ove radionice  nude  je puno više od  novih i korisnih informacija.

 

 
Škola bez bola, Vijesti

Zalutala u Rapcu/Labinu (Andrea Andrassy)

26 komentara

U sklopu programa obilježavanja 7 veličanstvenih za 70 veličanstvenih godina, u školskoj knjižnici Srednje Škole Mate Blažine u Labinu gostovala   je komičarka, kolumnistica i radio-voditeljica Andrea Andrassy. Gostima je na zabavan način ispričala poneku anegdotu iz svog života i predstavila svoju knjigu Dnevnik gradske cure sastavljenu od njoj najdražih kolumni. Osim toga, za intervju je otkrila kako je sve počelo, ima li još uvijek tremu pred nastup te što želi poručiti mladima.

 Što Vas je dovelo u Labin, odnosno baš u našu malu školsku knjižnicu?

Pozvali ste me pa sam došla. Poprilično jednostavno, iako sam se uspjela i izgubiti.

Kako Vam se sviđa Labin? Ipak je to vjerojatno jedan od najmanjih gradova koje si posjetila.

Labin zapravo nije najmanji grad koji sam posjetila. Bila sam u Črnomelju i Ljutomeru u Sloveniji i u Ivanskoj gdje, čini mi se, živi 50 ljudi i svi su došli na nastup. Tako da Labin je super. Slatki, mali grad. Istina da sam se malo gubila u prometu, ali to nema veze s Labinom nego sa mnom.

Postoji li razlika između publike iz malih sredina i one iz velikog grada?

Postoji u smislu da u Labinu ne mogu  pričati fore tipične za Zagreb i očekivati da će se ljudi moći poistovjetiti, ali općenito baš i nema. Ljudi su uvijek ili dobro raspoloženi ili nisu, a to nije zbog toga od kud su.

Znamo da puno nastupate. Imate li ipak trenu pred nastup?

Nemam, mislim zna se dogoditi, ali uvijek razmišljam kako su to sve normalni ljudi koji neće primijetiti ako nešto zeznem jer sam ja na pozornici, a ne oni . Čim uspostavim kontakt s publikom, sve dobro prođe.

Kako ste se uopće počeli baviti ovime čime se sada baviš?

Vidjela sam nastup Ivana Šarića, zaključila da je to ono čime se želim baviti i to je bilo to. Od tada je sve krenulo: dobila sam  posao na radiju i počela pisati kolumnu.

Kako Vam uspijeva događaje iz svog života u kolumnama prikazati na tako humorističan način?

To je sve stvar navike. Sve što više pišeš, lakše je svoje misli pretočiti na papir. Moj život nije toliko zanimljiv koliko se možda čini. Možda ga samo malo zanimljivije opišem jer karikiram neke stvari, iako ni ja nemam inspiracije baš svaki tjedan.

Mnoge Vas mlade cure vole. Pazite li zbog toga na poruke koje im šaljete svojim kolumnama ili je za Vas važnije ostati svoj, neovisno o onome tko čita?

Generalno sam protiv poruka koje šalje Rihanna i te nekakve zvijezde koje imaju veliki utjecaj. Ja razmišljam malo drugačije i zbog toga ne pazim  na poruke koje šaljem jer sve ono što želim reći mladim curama je ono u što  stvarno vjerujem.

Ljudi Vas znaju i iz stand-up nastupa. Što napravite ako primjetite da fore ljudima nisu smiješne?

Stand-upom sam se prestala baviti pred oko tri godine jer ne stignem raditi na tom materijalu, ali se sjećam trenutaka kada fore nisu bile smiješne, a to se dogodi baš svakom komičaru. Jer fora može tebi i tvojim prijateljima biti najsmješnija na svijetu, a publici ne. Meni je tu Šarić puno pomogao. Rekao mi je da ako fora nije smiješna, stanem i kažem publici : „Ovo stvarno nije bilo smiješno!“ i to je to. Jer na taj im način daješ do znanja da si svjestan da ta fora nije bila dobra. Publici zna biti neugodno kada nisi smiješan, a u trenutku kada znaju da ti ni ne misliš da si smiješan oni se opuste, smiju i misle : „Aha ti si ok, iako ti je ovo bila loša fora. Mi te podržavamo.“

Koji Vam je nastup posebno ostao u sjećanju?

Ima ih puno, ali kada smo već u Labinu spomenut ću jedan svoj nastup ovdje kad sam u svojim početcima nastupila sa Šarićem i to tako da je najprije on nastupao dvadeset minuta pa ja deset pa on još dvadeset. To je bilo jako loše jer su žene došle gledati Šarića i onda  su, kada je on otišao, a ja došla, bile ljute jer uopće nisu znale tko sam. Kada sam sišla s pozornice bila sam jako sretna zbog toga.

Želite li za kraj nešto poručiti mladima jer ipak su oni vaši najveći obožavatelji?

Ako još uvijek idete u školu, uživajte jer će vam kasnije nedostajati. Uživajte u ljudima koji su tu, slušajte profesore i roditelje. Vi koji ste na faksu, budite dobri, učite i družite se jer je to ipak najvažnije. Na kraju je važnije koga poznajete, a ne što ste naštrebali.

 

 

 
Škola bez bola, Vijesti

“Dnevnik gradske cure” u našoj školi i gradu

954 komentara

Ove godine obilježava se 70. Obljetnica postojanja Srednje škole Mate Blažine, u sklopu čega će u školsku knjižnicu doći zanimljivi gosti, a sve u okviru programa „ 7 veličanstvenih za 70 veličanstvenih godina“. Prva od njih je komičarka i kolumnistica Andrea Andrassy koja u našu školu dolazi u četvrtak 29. rujna u 17 sati.

Knjižničarka, profesorica Majda Milevoj Klapčić, otkrila nam je kako je ideja da pozove upravo nju potekla od korisnika knjižnice: „Učenici su najprije željeli da kupimo njezinu knjigu, a kasnije su pitali bi li ona mogla doći. Nakon dugog traganja uspjela sam stupiti u kontakt s njenim nakladnikom i naposlijetku doći do nje.“

Druženje se organizira u prostoriji školske knjižnice, ali ako želite doći, a niste dio labinske srednje škole, znajte da to ne predstavlja nikakav problem jer se svi zainteresirani mogu uključiti. Stoga, ne propustite priliku da kroz razna događanja i programe obilježavanja 70. obljetnice postojanja škole prikupite nova iskustva i upoznate zanimljive ljude od kojih ćete zasigurno ponešto i naučiti.

 
Naše zvijezde

Adriana Miletić -pobjednica talent show-a “Max sucht den Superstar”

985 komentara

 

U našim ste novinama mogli pročitati o casting za talent show “Max sucht den Superstar” koji se u našoj školi održao prvi put. No ovih je dana uslijedio nastavak: Adriana Miletić, predstavnica naše škole, pobijedila je na finalnom natjecanju u Varaždinu.

Natjecanje je održano 3.lipnja u sportskoj dvorani Gospodarske škole u Varaždinu koju je Adriana posjetila u pratnji profesorice Kristine Radović Miletić. Program je bio raznovrstan: od pjevanja, plesa pa do glume, zbog čega je uspjeh još i veći. Adriana nam je otkrila kako je styling željela učiniti što sličnijim onom originalne pjevačice te da ujedno bude u skladu s njezinim stavom o pjesmi. No, je li unatoč svim pripremama očekivala ovakav uspjeh? „Iako trenutak proglašenja nije trajao dugo,bilo je jako napeto. Nisam očekivala pobjedu, ali kod proglašenja drugog i trećeg mjesta moja su očekivanja rasla“.

Njezina mentorica Elvijana Frančula Tenčić sličnog je mišljenja: „Zaista sam vjerovala u Adrianu jer je ona zaista jedan poseban talent, ali ipak nisam očekivala toliki uspjeh.“ Rekla nam je kako će se casting za ovaj talent show održavati i narednih godina: „Mislim da u našoj školi ima puno talenata koji vole njemački jezik pa se nadam da će prihvatiti izazov.“

Tome se  i mi nadamo. Sada kada je Adriana svojim uspjehom učinila ovo natjecanje poznatijim i zanimljivijim učenicima naše škole, svim skrivenim talentima poručujemo da se dogodine i sami prijave. Tko zna,  možda i sljedeća zvijezda ovog natjecanja bude iz Labina.

 

 

 
Škola bez bola, Vijesti

Put do uspjeha

2 komentara

I ovu školsku godinu obilježio je uspjeh učenika Srednje škole Mate Blažine na mnogim natjecanjima. Na stranicama naše škole mogli ste pročitati koji su se to učenici posebno istaknuli (http://www.ssmb.hr/515/natjecanja-susreti-i-smotre-2016), a mi  vam donosimo drugu stranu priče koju su nam oni otkrili. Koliko rad stoji iza svega te kako zapravo izgleda državno natjecanje samo je dio onoga što smo doznali u razgovoru s njima.

Nikol Katičić i Nikolina Zahtila, učenice 4. razreda opće gimnazije, sudjelovale su na državnom  natjecanju iz povijesti. Rekle su nam kako im je za pisanje istraživačkog rada trebalo oko tri mjeseca svakodnevnog rada, no posebnih odricanja nije bilo: „Još u početku smo se vrlo dobro organizirale pa je i to dosta pomoglo.“ Temu „Zbrinjavanje gladne Labinske djece u vrijeme Prvog svjetskog rata“ izabrale su zbog njene česte zanemarenosti i nedovoljne osviještenosti ljudi: „Kada smo na satu obrađivali temu Prvog svjetskog rata, profesorica nam je pročitala pismo jedne učiteljice u kojem je opisano što se događalo sa stanovništvom tijekom rata. Upravo nas je to potaknulo na daljnje istraživanje.“

Ipak, unatoč ambicioznosti  nije uvijek lako nastaviti: „Pred državno natjecanje ponekad sam razmišljao o odustajanju jer je gradivo bilo vrlo opsežno, a ja se više nisam mogao koncentrirati“, rekao nam je Adem Mahmić, učenik II. elektro razreda, koji je također sudjelovao na državnom natjecanju iz povijesti, ali u kategoriji pismenih ispita. „Ni prvi dan zbog putovanja i stresa nije prošao najbolje. Često sam znao ponavljati i onda sam se u pojedinom trenutku znao pitati jesam li se dovoljno pripremao. No, nakon ispita atmosfera je bila i više nego opuštena.“ Karlo Frankola, učenik I. razreda gimnazije, koji je sudjelovao čak na dva državna natjecanja, iz informatike i matematike na kojima je osvojio drugo i treće mjesto, dijeli njegovo mišljenje: „Na početku je zaista bilo grozno, ali nakon što sam se navikao mogao sam normalno spavati i sve je postalo puno bolje”.

Da atmosfera na natjecanjima nije toliko natjecateljska koliko bismo mogli pretpostaviti, najbolje govori to da su se svi složili kako su ta tri dana više obilježena upoznavanjem i druženjem nego odmjeravanjem konkurencije. Alison Ivašić, učenica IV. razreda gimnazije, na državno natjecanje vizualnih umjetnosti i dizajna plasirala se sa sklupturom Val i osvojila prvo mjesto.  Alison nam  je rekla: „Na natjecanju se zaista sklapaju nova prijateljstva. I sama sam upoznala jednu divnu curu iz Rijeke.“ Otkrila nam je kako se do zadnjeg trena nije prijavila: „Isprva sam zbog mature i prijemnog odustala od same ideje natjecanja, no dva-tri tjedna prije roka odlučila sam ipak pokušati. Sad mi je drago da jesam!“  Takav uspjeh nisu očekivali ni ona ni njezina obitelj i prijatelji: „ Kada sam im rekla za poziv na državno natjecanje bili su ugodno iznenađeni, a kada sam uz to još i došla prva isprva nisu mogli ni vjerovati, posebno zbog konkurencije umjetničkih škola.“ Ni reakcije obitelji i prijatelja ostalih nakon poziva na državno  nisu izostale: „Moja obitelj je bila jako ponosna i sretna, no ja se nisam osjećao toliko bitno jer nisam toliko ni radio“, skromno je dodao Karlo.

No, što dalje? Nikol i Nikolina su nam rekle kako će im ovo iskustvo koristiti u budućnosti zbog stečene vještine prezentiranja, Alison ima izravan upis na Povijest umjetnosti i još neke filozofske predmete u Rijeci, a Karlo na Prirodoslovno-matematički fakultet. Adem nam je rekao kako ovo za njega nije kraj, već početak, a upravo je to ono što želimo i ostalima. Jer, ovakav uspjeh zasigurno je samo stepenica koja ih vodi ka slijedećem.

Možemo reći kako ih jedna osobina sve povezuje, a to je skromnost. Unatoč tomu što se  svi oni  mogu hvaliti ovakvim uspjehom, nitko od njih to nije učinio. Upravo je to ono što razlikuje  uspješne ljude od onih koji sebe  samo smatraju takvima.

 

 
Vijesti

Gradska knjižnica Labin

32 komentara

Većina nas  zna za Gradsku knjižnicu našega grada i gdje se ona nalazi, ali ne i i nešto više. Zato smo odlučili istražiti kako je i kada nastala, koliko ima knjiga, ali i što sve obuhvaća naizgled lagan  posao knjižničarke.

Kada je nastala Gradska knjižnica Labin?

Osnovana je 1960. godine pri tadašnjim Radničkom sveučilištu, a od 1989. djeluje u sastavu Pučkog otvorenog učilišta Labin. Ipak, od 2007. Knjižnica djeluje kao samostalna javna ustanova.

Kada se preselila u ovaj prostor?

Bilo je to 25.listopada 2013. na dan otvaranja Mjeseca hrvatske knjige.

Koji je bio razlog preseljenja?

Sve narodne knjižnice muku muče s prostorom i smještajem građe. Prije smo koristili prostor Pučkog otvorenog učilišta. Iako je bilo nešto intimnije, bio nam je potreban prostor za smještaj sve građe. Osim toga, budući se krenulo s reaktivacijom  nekadašnje strukture rudnika u nove sadržaje, i sama mramorna dvorana prenamijenila se u novi prostor Gradske knjižnice. Sada je to zaštićeno kulturno dobro i dio kompleksa industrijske kulturne baštine.

Jesu li se oko uređenja prostora angažirali arhitekti?

Bilo je uključeno više njih, a sve je to bilo pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i Istarske županije.

Postoje li razlike u radu u novom prostoru?

Itekako. U starom prostoru nismo imali poseban prostor namijenjen provođenju naše kulturne djelatnosti zbog čega smo prilikom raznih događanja i susreta s autorima morali prenamijeniti neke dijelove knjižnice, dok sada imamo polivalentnu dvoranu. Osim toga, tu su  i velik i funkcionalan Dječji odjel i zasebni Odjel multimedije.

Koliko ima knjiga?

Knjižnica raspolaže sa oko 32000 jedinica knjižne građe i oko 800 jedinica AVE građe. Najzastupljenija je beletristika, a tu su još i referentne i priručne zbirke iz svih područja znanja.

Znate li broj članova knjižnice?

Knjižnica je u 2015.godini imala 1873 člana što čini 16 % od ukupnog stanovništva Labinštine čime je unutar preporučenog standarda od 15 % za narodne knjižnice.

Poznato je da organizirate i mnoge radionice. Kome su one namjenjene?

Da, to su razne prezentacije i projekcije filmova, a namijenjene su većinom učenicima osnovnih i srednjih škola, a neke od njih namijenjene su predškolcima. Trenutno pripremamo projekt za koji smo dobili i sredstva Zaklade za razvoj civilnog društva i poticanje partnerstva. Riječ je o školi filma u kojoj će se snimati dokumentarni film vezan uz našu rudarsku povijest i kulturnu baštinu. Radionica će se održavati od 21. do 25. ožujka. Promocija filma biti će na Noći knjige 22.travnja.

Redovno u vašim prostorijama možemo vidjeti izložbe kreativnih učenika. Koje uvjete učenik mora zadovoljiti kako bi  imao svoju izložbu?

Jedini uvjet je kvalitetna izložba. Ako uz to smatramo kako je izložba zanimljiva široj javnosti, nema problema. Trebate nas nazvati i dogovoriti se oko termina. Isto tako, važno je naglasiti kako sve izložbe nisu vezane isključivo uz  školske kreativne  radionice.

Što sve obuhvaća posao knjižničarke?

Važno je naglasiti kako se posao knjižničarke velike knjižnice bitno razlikuje od posla u maloj knjižnici. Dok u velikim knjižnicama postoje različiti odjeli i organizacijske jedinice, kod nas svi obavljaju sve poslove. Stoga, knjižničarke ove knjižnice razdužuju knjige, upisuju nove članove, vode evidenciju, pomažu korisnicima itd. Diplomirani knjižničar pak  analizira sve provedene aktivnosti, izrađuje bazu podataka, održava web-stranicu te prati izdavački djelatnost.

 

Zahvaljujemo ravnateljici gradske knjižnice Silviji Fiamengo na ugodnom razgovoru i suradnji. Pozivamo sve da posjete našu gradsku knjižnicu i učlane se jer zaista nudi za svakoga ponešto.

 
Vijesti

O čemu ćemo pisati?

Za naše e-novine  odabrali smo nekoliko rubrika, a ovdje pročitajte što u njima možete pronaći.

Pratite s nama aktualna događanja u školi i okolici, saznajte: tko, što, kada, gdje, zašto i kako u rubrici “Vijesti”.

“Zanimljivosti” nas vode u svijet raznih savjeta, od kako si pomoći da budemo bolji do ljubavi, nesvakidašnjih ili smiješnih događaja, obljetnica, interesantnih priča koje niste znali o svijetu, ljudima, biljkama, životinjama.

U rubrici “Škola bez bola”  čitajte  o našoj školi, brojnim natjecanjima, projektima, učenicima, profesorima. Također, tu je mjesto i za vas kreativce koji imate radove za koje mislite da su izvrsni, a ne znate kako ih učiniti dostupnima ostalima. Sve što trebate je poslati svoj rad na e-mail adresu: skolske.novine.point@gmail.com, zajedno sa imenom pod kojim želite da bude objavljen, a mi ćemo ga vrlo rado objaviti. 🙂 

Kako većina nas više voli zabavu nego školu tu je i posebna rubrika “Zabava”. Pročitajte prijedloge o najboljim izlascima i koncertima, priče o glazbi, ali i kritike ili preporuke o filmovima i knjigama koje bi vrijedilo pogledati, odnosno pročitati.

Posljednja, ali ne manje važna rubrika je  “Sport”. Svi sportski obožavatelji doći će na svoje: pratit ćemo događanja kako u našoj školi, tako i općenito vezana uz sport i redovito vas izvještavati.