Arhiva oznaka: Labinska Republika

Povijesne priče

Labinska republika

Ove godine obilježavamo 101. godišnjicu Labinske republike, događaja koji je ostavio neizbrisiv trag na području Labinštine, a i mnogo šire. Sam pojam Labinska republika označava samoupravu nastalu za vrijeme pobune
rudara na Labinštini u razdoblju od 02.03.-08.04.1921. No zašto je ovaj naizgled kratak period tako važan za povijest našeg Labina? Kako bi odgovorili na to pitanje moramo se uputiti na sam početak 1920-ih godina i doznati nešto više o samom socijalnom buntu labinskih rudara, njegovim uzrocima, posljedicama, a u konačnici i o samom nastanku Labinske republike.
Rapalskim ugovorom iz 1920. godine Istra je pala pod talijansku vlast čime dolazi do brojnih promjena. Talijanska je vlast iskorištavala stanovništvo i gospodarske potencijale Istre, a samim time i Labina u gotovo robovlasničkome
smislu. Grad je Labin bio pod kontrolom talijanskih karabinjera dok su se fašističke grupe tek formirale. Rad u rudniku bio je izuzetno težak i mukotrpan, no dolaskom Talijana na vlast došlo je do dodatnog pogoršanja uvjeta rada. Naime talijanski je kalendar priznavao 12 blagdana dok je austrijski priznavao 24, došlo je do smanjenja plaća čime se direktno narušila kvaliteta života rudara i njihovih obitelji. Također, zabranjeno je korištenje hrvatskoga jezika. Uz sve to rudarima je nametnut veoma nepovoljan ugovor s upravom prema kojem se zbog jednog
neopravdanog izostanka s posla gubi cijela mjesečna plaća. Sve su navedene nedaće bile popraćene sve češćim nasiljem fašista koji su se polako probijali prema vlasti. Direktan povod za ustanak bili su napad fašista na Radničku komoru u Trstu i fizički napad na Ivana Pipana, tajnika udruženja labinskih rudara. Labinski su rudari stupili u generalni štrajk 02.03.1921. na „Krvovoj placi“. Sljedećih su dana rudari zauzeli zgrade i postrojenje samog rudnika s čijim su radom nastavili na svoj trošak. Pod parolom „Kova je nasa“ preuzeli su i separaciju na Štalijama, skladište eksploziva i luku Bršica. Rudari su za vrijeme štrajka pokazali iznimnu organiziranost čemu u prilog govori formiranje centralnog komiteta koji je upravljao svim aktivnostima rudnika te osnivanje crvene straže koja je branila pristup rudniku. Dana 07.04.1921. rudari su uspjeli isporučiti brod pun ugljena. Vlasti prvotno nisu vjerovale u uspjeh štrajka, no uvidjevši da isti neće završiti bez oružanog sukoba 07.04.1921. izdana je naredba o nasilnom zauzimanju Labinštine. 1000 naoružanih vojnika stupilo je u Labin te se naredni dan sukobilo s trajkašima koji su odbili kapitulaciju. Slab otpor rudara ubrzo je ugušen uz dvije žrtve i nekolicinu ranjenih. Štrajk je tretiran kao uspostava Sovjetskog režima te su
mnogi rudari uhapšeni, no u konačnici je donesena oslobađajuća presuda.

Labinska republika nije bila samo štrajk, već akcija izrazito revolucionarnog karaktera koja je otišla mnogo dalje od ostalih pobuna i štrajkova. Važnost Labinske republike izrazito je velika zbog toga što ona predstavlja kolijevku za pružanje otpora nadirućem fašizmu, kao i kolijevku u borbi za radnička prava. Ona je do današnjeg dana ostala jedan od najvažnijih takvih događaja u povijesti Labina, Istre pa i mnogo šire. Ovim sam člankom nastojao približiti važnost Labinske republike mlađim generacijama, a onim starijima osvježiti sjećanje u spomen na 101. godišnjicu
ovog povijesnog događaja za kojeg se nadam da će ostati obilježavan još dugi niz
godina.

Autor teksta: Nino Basanić, 4 f

 
Zabava - Zanimljivosti

Labinska Republika 1921.

U ovome članku možete pročitati o pobuni rudara u Labinu 1921. godine te njihovoj kratkotrajnoj samoupravi – Labinskoj Republici.

O ovoj temi svake se godine sve više govori, posebice kad dođe dan obilježavanja, stoga sam odlučila pisati što se zapravo dogodilo u vrijeme Labinske Republike. Labinska Republika je postojala prije gotovo 100 godina i u njoj su zapravo sudjelovali naši pradjedovi što pojačava osjećaj empatije. Trebali bismo se obrazovati o tome za što su se naši pretci borili i kakve su razlike u njihovim i našim životima. Često zanemarujemo stvari koje se ne događaju ispred naših očiju, samo zato što nas izravno ne dotiču, ali zanemarujemo ih i kad nas se tiču. Labinska Republika je dio naše povijesti i trebali bismo svakako odavati počast hrabrim rudarima zbog borbe za svoja prava. I u 21. st. ta borba ne prestaje. U društvu i dalje postoji hijerarhija i vidljive razlike između onih na vlasti i običnih potlačenih ljudi. Kakvih li razlika onda uopće postoji u životima ondašnjih labinskih rudara  i današnje radničke klase? Sve je to jednaka borba, samo u svoje vrijeme.

Gospodarski položaj rudara bio je vrlo težak. Bili su izrabljivani i radili u gotovo nehumanim uvjetima. Bili su iskorištavani kao životinje i radili za samo petnaestak kruna mjesečno. Tražili su sniženje radnog dana od 12 na 9 sati i povišicu plaće. U slučaju da jedan dan neopravdano izostanu sa posla, gubili bi cijelu mjesečnu zaradu. Svakoga su dana odlazili u rudnik ne znajući da li će se iz njega vratiti živi i čitavi, sve je bilo moguće. Iako nam je danas to nezamislivo, u ono je vrijeme to bio život većine labinskih muškaraca. Žene se obično nisu zapošljavale u rudnicima, ali su zato mnoge radile oko njega. Negdje su čak vjerovali da žena u rudniku donosi nesreću. No bez obzira na žene, nesreće su bile gotovo svakidašnje i obitelji su morale biti spremne na gubitke njihovih članova. Sve je to bila cijena preživljavanja te se kruh rudara ne naziva bez razloga “kruh sa sedam kora”.

Labinska se Republika smatra prvim svjetskim antifašističkim ustankom. Iako je fašizam na vlast u Italiji stigao tek 1922. godine, u ovim je krajevima teror, represija i taljanizacija Istre započela nešto ranije, odmah nakon potpadanja ovih krajeva pod Italiju 1918. godine. Nedostatak radničkih prava i očita fašistička represija dovela je do štrajka labinskih rudara. Štrajk je započeo 2. ožujka 1921. godine u 13 sati kada se oko šesto rudara okupilo na trgu u Vinežu (krvova placa) u znak prosvjeda protiv fašista, koji su u Pazinu zlostavljali njihova sindikalnoga vođu Giovannija Pipana. Izravan povod buni bio je upad talijanskih fašista u radničku komoru u Trstu. Rudari su potom zauzeli rudnike i rudarska postrojenja, minirali prilaze oknima u Krapnu, Vinežu, Štrmcu i separaciju Štalije s odlagalištem ugljena, te organizirali naoružane postrojbe pod nazivom crvene straže, kojima je zapovijedao Francesco da Gioz. Politička i socijalna pitanja rješavao je rudarski komitet na čelu s Pipanom, a potporu im je davao i plemić Giovanni Tonetti nazvan Crveni barun. Upravi rudnika postavljeni su ekonomski zahtjevi te su rudari nakon nekoliko dana sami organizirali proizvodnju. Sišli su u jame i postavili svog rukovoditelja. Štrajk je prešao prvobitno zamišljene okvire. Razvio se u pobunu i pokret političkog, ekonomskog i revolucionarnog karaktera. Sam tijek štrajka govori o visokom stupnju organiziranosti. Štrajku se pridružio i dio uprave. Postavljen je i novi direktor, rudari su preuzeli rudnike, postrojenja, separaciju na Štalijama, skladište eksploziva i luku Brščica. Formiran je Centralni komitet koji rukovodi svim aktivnostima. Organizirano je prikupljanje hrane u okolnim selima. Osnovane su crvene straže koje su branile pristup rudniku, minirana su skladišta, rudarska okna, separacija, u svrhu obrane od napada. Naoružanje kojim su rudari raspolagali sastojalo se od desetak pušaka, nešto bombi, revolvera i eksploziva. Zadatak Komiteta bio je i održavanja reda i mira, rješavanje eventualnih sporova, a uhapšena je i grupa rudara sa Sicilije koja je surađivala s vlastima. Preuzimanje rudnika pod parolom “KOVA JE NASA!”, isticanje crvene zastave i obnova proizvodnje bili su ona razdjelnica koja dijeli klasični štrajk od pobune, odnosno pokreta koji se dogodio u ovom slučaju. Štrajk podrazumijeva prestanak radnih aktivnosti. Ovdje je bio slučaj da su radnici 21. ožujka nastavili s vađenjem ugljena, ali za svoj račun. Tako je 7. travnja isplovio  brod pun ugljena iz luke Štalije, koji, međutim, nije bio isplaćen zbog gušenja pokreta. Krajnji je cilj bio iz svih rudnika ukloniti vlasnike, privatne kapitaliste i izrabljivače radničkog truda. Sve koristi i dohodak industrije trebale bi pripadati radničkoj masi.

Iako je među fašistima prevladavala želja da se pobunjeni rudari napadnu već na početku, vlasti nisu bile sklone takvom rješenju. Računali su da će štrajk biti kratak, a i kao nova vlast na ovom području priželjkivali su prihvaćanje, a ne odbijanje lokalnog stanovništva. Kako je vrijeme odmicalo tako se kod vlasti učvršćivalo saznanje o potrebi razbijanja štrajka. To se provodilo konkretnim akcijama u više pravaca: pregovorima, pokušajima podmićivanja i prijetnjama. Kako sve to nije dalo rezultata, 7. travnja izdana je naredba da se nasilno zauzme Labinština. U tu svrhu angažirano je oko 1000 dobro naoružanih vojnika, a u Štalije su uplovila dva ratna broda s vojskom. Vlasti su u razgovoru s Pipanom predložile rudarima kapitulaciju, što je sindikalni vođa u ime rudara odbio i prihvatio borbu s vojskom. Vojna akcija protiv rudara započela je 08.04. u jutarnjim satima kod sela Štrmac. U 13 sati zauzet je rudnik u Krapnu. U 13:30 zauzet je rudnik u Vinežu. Skladište na Štalijama zauzeli su financi iz Pule. Izgleda da je svaki otpor rudara prestao u popodnevnim satima. Na strani rudara poginula su dva rudara – Maksimilijan Orter i Adalbert Sikura, a bilo je i ranjenih. Uhapšeno je 40-ak rudara koji su odvedeni u zatvor u Rovinj, gdje su dvojica podlegla zlostavljanju. Istraga je trajala sedam mjeseci, a glavna rasprava zakazana je za 16. studenog 1921. godine. Pred Okružnim sudom u Puli ukupno su bila optužena 52 rudara. Iz optužnice je vidljivo da su vlasti štrajk i događaje na Labinštini tretirale kao uspostavljanje Sovjetskog režima. Tužitelj je tretirao optužene kao pobunjenike, a branitelji su smatrali da su optuženi u nepovoljnijem položaju u odnosu na slično optužene u Italiji jer se na njih primjenjuju austrijski zakoni. Kako novoj vlasti koja se još učvršćivala nije bilo stalo do zatezanja odnosa s lokalnim stanovništvom donesena je oslobađajuća presuda i rudari su pušteni kućama. Dio rudara bojeći se represija emigrirao je u Jugoslaviju i druge europske zemlje te u Ameriku. Centralni rudarski komitet se raspao, ali aktivnost rudara na Labinštini nije prestajala. Životne su prilike bivale sve teže pa je u kolovozu 1922. g. ponovno izbio štrajk, koji nije bio uspješan kao prethodni jer je i nova vlast u međuvremenu ojačala. Tom je prilikom dosta rudara otpušteno.

Revolucionarni pokret rudara trajao je, dakle, 37 dana, počevši od 02.03.1921. do 08.04.1921. Iako Labinska Republika nikada nije bila formalno proglašena ni organizirana, smatrati da ona nikada nije postojala je potpuno pogrešno. Ona je postojala u svijesti tih ljudi koji su se čvrsto borili za svoja životna i radnička prava. Oni se svoje području ogradili od neprijatelja i sami stvorili vlastite međusobne odnose u skladu sa načelima demokracije. Labinska je Republika ušla u povijest Istre, kao simbol borbe za slobodu te osiguranih osnovnih prava čovjeka. Ta je svijest o Labinskoj Republici očuvana i do današnjeg dana i trebala bi se s pravom obilježavati i slaviti. Naravno da je teško poistovjetiti se sa događajima u kojim nismo sudjelovali, ali svaki se čovjek bori za nešto u što vjeruje. Kao što se povijest ponavlja, tako i ta borba ne prestaje. Na svijetu i dalje postoje ratovi, glad i bolesti i čini se da ljudski život opet ne vrijedi ništa. Štrajkovi su i dalje svakodnevna pojava i vrlo rijetko nešto postignu. Ljudi se na ovome svijetu ne smatraju jednakima te se i u najmanjem društvu vide razlike. Naravno da će pod takvim okolnostima postojati potlačena radnička klasa. U ono su vrijeme rudari postali simbol Jugoslavenske radničke klase, no važno je napomenuti da je njihov položaj i dalje vrlo težak te se i dalje bore za svoja prava. Labinska republika u povijesti radničkog pokreta naše zemlje, ne može se smatrati samo kao štrajk za poboljšanje životnih i radnih uvjeta, već kao akcija, sa mnogo šire postavljenim ciljevima.

Literatura:

Labinska Republika 1921. godine, Sjevernojadranski institut Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Rijeka 1972.

http://www.regionalexpress.hr/site/more/labinska-republika1

http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=34986

https://relaxino.com/zanimljivost/labinska-republika

http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1507

 

Tekst: Gea Poropat, 3 o.

Foto. Sanja Gregorinić Trumić

 
Vijesti

LABINSKA REPUBLIKA

Dana 2. ožujka 1921. g. u 13 sati započeo je štrajk labinskih rudara.

Štrajk je pokrenulo oko šesto rudara, kada su se okupili na trgu u Vinežu (Krvova placa) u znak prosvjeda protiv fašista, koji su u Pazinu zlostavljali njihova sindikalnoga vođu Giovannija Pipana. Rudari su potom zauzeli rudnike (pod parolom Kova je nasa) i rudarska postrojenja, minirali prilaze oknima te organizirali naoružane postrojbe pod nazivom crvene straže.

Labinski su rudari bili su nezadovoljni uvjetima rada, niskim plaćama, lošim odnosima prema radnicima, npr. ako jedan dan ne bi došli na posao ne bi dobili plaću za cijeli mjesec.

Uprava rudnika je taktizirala i tobože pregovarala, a 8. travnja poduzela je energične mjere. Pokrenuta je, s mora i kopna, iznenadna akcija vojnih i redarstvenih snaga. Zatečeni rudari povukli su se kraj Štrmca, gdje su pružili oružani otpor. No, slabo naoružani i neiskusni, ubrzo su morali odustati. Pipan je naredio prekid vatre i preuzeo svu odgovornost na sebe. Uslijedila je odmazda, tijekom koje je uhićeno četrdesetak pobunjenika. Rudari Maksimilijan Ortar i Adalbert Sykora smrtno su stradali.

Uhićeni rudari smješteni su u zatvore u Puli i Rovinju. Optužnica je teretila 52 rudara za okupaciju rudnika, uspostavu sovjetskoga režima, suprotstavljanje vlastima, miniranje skladišta, držanje eksploziva i niz drugih nezakonitih radnji, ali je porota donijela oslobađajuću presudu.

 

Možda nismo ni svjesni, ali žilama gotovo svih nas kola krv rudara.  Danas, 97 godina kasnije slavimo početak Labinske Republike te odajemo počast rudarskoj tradiciji i našim precima zbog traženja radničkih prava, poboljšanje položaja te radnih i životnih uvjeta.

 

Kova je nasa!          

 
Vijesti

95. obljetnica Labinske republike

2 komentara

Dana 2.03.2016. obilježena je 95. obljetnica Labinske republike i otvoren Bijenale industrijske umjetnosti u Labinu. Osim lokalnih političara posebno treba istaknuti da je pokroviteljica i sudionica tog događaja bila i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar – Kitarović. Održala je govor u kojemu je istaknula važnost antifašističke borbe rudara i da taj pokret koji je obilježen odvažnošću i borbom treba biti uzor i nama danas. Gradonačelnik grada Labina Tulio Demetlika u svojem je govoru kazao da je rudnik bio škola života, škola koja je učila zajedništvu i zato je važno graditi i proširiti rudarske horizonte koji su utkali u našu povijest odvažnost i hrabrost te hvalevrijedne osobine poput požrtvovnosti i marljivosti i važno je da se sjećamo tog pohvata osnivanja Labinske republike. Župan Istarske županije Valter Flego u svojem govoru posebno je istaknuo važne karakteristike Istre, a to su multietičnost i multikulturalnost.

Sanja Cvjetko Jerković presjednica Udruženja arhitekta RH prezentirala je projekt koji već traje i njegov cilj je očuvanje povijesne baštine grada Labina i staviti je u funkciju posebice rudnik i projekt se planira završiti do 100. obljetnice Labinske republike.

Nakon predavanja posjetitelji su imali priliku vidjeti izložbu posvećenu rudarima koja se održala u Gradskoj knjižnici Labin. Kasnije su bila održana još neka predavanja te točke glazbene škole Matka Brajšana Rašana.

Cijela svečanost  povodom obljetnice imala je jedan cilj, a to je sjećanja na rudare i isticanje važnosti njihove antifašističke borbe i zato je vrlo važno poznavati povijest kako bi smo mogli iz toga izvući pouku i cijeniti pohvat rudara koji su željeli bolju budućnost za svoju djecu i za sve građane Labina.

 
Vijesti, Zabava - Zanimljivosti

Kova je nasa!

29 komentara

Rudari_na_otkopu

Dana 2. ožujka 1921. g. u 13 sati na snagu stupa protestni štrajk labinskih rudara popraćen događajima koji su obilježili labinsku povijest. Narednih 37 dana uz pomoć više od 2000 radnika Labinština postaje Republika u centru Europe.

Pod krilaticom “Kova je nasa” labinski su rudari proveli štrajk i  proglasili Labinsku Republiku. U borbi s znatno jačim talijanskim fašistima (iako je fašistička stranka u Italiji došla na vlast kasnije, ideologija rudarskih protivnika bila je neporecivo fašistička) labinski su rudari i seljaci pokazali neviđenu hrabrost, ustrajnost, solidarnost i humanost, o čemu su nam često pričali naši djedovi koji su to čuli od njihovih očeva.

Pobuna koja je počela zbog animalnog tretiranja rudara, nemogućih uvjeta u rudniku i činjenice da su fašisti zaposjeli, zapalili sjedište radničkog odbora u Trstu i napali predstavnike sindikata rudnika Raše, prerasla je iz štrajka u organizirani socijalni i antifašistički otpor. Za  Labinsku Republiku kažu da je bio preteča antifašizma na ovim prostorima, a i uopće. Nažalost, otpor je u krvi ugašen 8. travnja intervencijom talijanske vojske nakon čega su radničke vođe kažnjene.

Možda nismo ni svjesni, ali žilama gotovo svih nas kola krv rudara.  Danas, 95 godina kasnije slavimo početak Labinske Republike te odajemo počast rudarskoj tradiciji i našim precima.

Sretno!

Više o obilježavanju Labinske Republike http://www.radiolabin.hr/lokalne-vijesti/6641-proslavljena-95-obljetnica-labinske-republike.html, https://www.facebook.com/95danilabinskerepublike/