Na izbornoj nastavi povijesti učenici II o i II f razreda su 20. studenog posjetili kulturno-povijesne znamenitosti Labina. Povodom dana sjećanja na Vukovar položili su svijeću na kip posvećen Domovinskom ratu – “Vrata u bolju budućnost“ autora Petra Dolića. Sam naziv spomenika govori nam da se moramo orijentirati na budućnost, ali zato moramo znati i svoju prošlost. Kip iz 2015. godine u Parku hrvatskih branitelja.
Posjetili smo kip i rodnu kuću Matije Vlačića Ilirika, našeg najpoznatijeg protestanta, rođenog 3. ožujka 1520. u Labinu. Ilirik je bio profesor teologije, grčkog i hebrejskog jezika, crkveni reformator, teolog, lingvist, filozof i crkveni povjesničar. Posvetio je cijeli život predavanju, širenju i obrani onoga što je smatrao izvornim Lutherovim učenjem. Pored obitelji s 18-toro djece, stigao je napisati oko 200 knjiga, pamfleta i drugih radova.
Slijedeća postaja bila je gradska loža, centar nekadašnjeg života u Labinu. Gradska loža je izgrađena sredinom 16. stoljeća, na trošak čitave zajednice. Loža je oduvijek bila javni objekt sa višestrukom namjenom, tu se sastajalo općinsko vijeće, održavale su se javne dražbe, čitani su gradski proglasi, sudilo se i čitane su presude, a sklapali su se i ženidbeni ugovori. Loža je služila i kao tržnica i ribarnica, ispod lože se trgovalo, pod njenim krovom su održavani sajmovi i razne pučke fešte, plesalo se svake nedjelje i u sajmenim danima. Služila je i putnicima da se sklone pred kišom, a pod ložom se i kockalo i kartalo .
Do kraja 19. stoljeća grad Labin činile su građevine unutar gradskih zidina. Ove do danas sačuvane zidine izgrađene su u 16. stoljeću, a prve zidine za zaštitu grada i njegovih stanovnika podignuli su još Kelti. Kako se grad širio, tako su se gradile i nove zidine. Nekada se u sklopu zidina nalazilo šest obrambenih kula kružnog oblika, a do danas nam je sačuvana samo jedna, Torjon, na samom ulazu na starogradski trg. Kula Torjon je izgrađena 1617. godine nakon napada uskoka.
Potporni zidovi s istočne strane starogradske jezgre počeli su se graditi krajem 19. stoljeća. Gradilo se u nekoliko faza s prekidima, dio po dio zida pa je gradnja trajala skoro 40 godina. Gradnjom ovog dijela zida nastao je trg San Marco. Gradske zidine počinjale su i završavale glavnim gradskim vratima.
Od 1589. godine to su barokna vrata Sv. Flora, a zovu se po Svetom Floru jer se iznad vrata nalazila gotička kapela posvećena Sv. Floru. Iznad vrata se ističe simbol Mletačke republike i njene vlasti, mletački lav koji drži otvorenu knjigu (legenda kaže: otvorena knjiga u lavljim šapama znači da se grad predao u vlast Venecije bez rata i borbe, a ako lav ima zatvorenu knjigu, znači da se vodila bitka za osvajanje grada).
Nekada su se gradska vrata noću zatvarala, a nadgledala su ih dva stražara. S desne strane gradskih vrata smješten je nekadašnji službeni grb grada Labina (do 90 – ih godina 20. stoljeća), izrađen u tehnici mozaika. Napravljen je kao uspomena na Labinsku republiku, štrajk rudara iz 1921. godine, što je jasno naznačeno na samom grbu riječima “Kova je nasa”, datumom 2. III. 1921. i prikazom starog grada Labina na vrhu brda.
O poznatim Labinskim plemićkim obiteljima, čije se palače nalaze u starom gradu, a to su Negri, Lazarini-Battiala i Scampicchio pričale su nam učenice Maria Oroši i Antonia Jurasić,
Barokna palača Battiala Lazzarini, smještena pored župne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije. Zgrada privlači pažnju svojom veličinom i bogato ukrašenom fasadom crvenkaste boje sa plavim prozorima. Palaču je sagradila obitelj Battiala, dijelom u 17. stoljeću, a dijelom u 18. stoljeću, odnosno stariji dio je nastao oko 1630. godine, a fasada 1727. godine. Površina palače je oko 1000 četvoronih metara. Nakon II. svjetskog rata palača je nacionalizirana. U njoj je otvoren najprije učenički internat koji je zatim pretvoren u stanove, a od 1960.godine u njoj je smješten Narodni muzej Labin.
Obitelj Schampicchio bila je jedna od najpoznatijih plemićkih obitelji iz čijih je redova poteklo niz intelektualaca i gradonačelnika Labina. Najpoznatiji je bio Antonio Schampicchio, odvjetnik i zastupnik u Istarskom saboru. Palača Scampicchio povezana je prolazom s Crkvom Rođenja Blažene Djevice Marije. Obitelj Scampicchio je 1582. godine donirala dio svoje zemlje za gradnju prezbiterija, a zauzvrat su od pape Urbana VIII. dobili dozvolu da svoju palaču spoje sa crkvom, odnosno da izgrade svoj privatni prolaz do crkve.
Posjetili smo i aleju labinskih velikana te naučili tko su bile osobe koje krase aleju: Giusepina Martinuzzi, Ivan Pipan, Vladimir Švalba Vid, Mate Blažina, Marin Licul Falor, Aldo Negri. Svi su oni kao narodni heroji, antifašisti, revolucionari obilježili povijest našega grada.
Učenici su upoznali povijest svoga grada na terenskoj nastavi pod vodstvom prof. povijesti Sanje Gregorinić.
