Znam da ovaj naslov djeluje pomalo zbunjujuće, ali to je upravo ono o čemu ću danas govoriti, točnije pisati. #prekid naslov je nove knjige poznate hrvatske kolumnistice i komičarke, Andree Andrassy. Iako sam naslov možda zvuči jako ozbiljno i kao vrsta priručnika za samopomoć, autorica tvrdi da je on nešto sasvim suprotno, humorističan i zanimljiv roman o prekidu i problemima oko njega, a u njezinu izjavu sam se i sama uvjerila čitajući ga i uživajući u njegovom humoru i Andreinom stilu pisanja. Kao i u svojem prethodnom romanu, ali i kolumnama, Andrea nam na svoj jedinstveni i poseban način iznosi svoja mišljenja i iskustva o prekidima koji u zadesili nju ili ljude u njezinom životu.
Znam da sama riječ prekid u mnogima izaziva jezu i napetost te da svi koji su u sretnoj vezi strahuju da će jednoga dana njihova veza završiti te da će morati proći kroz grozan period života koji se naziva prekid. Ne želim zvučati pesimistično i pokvariti vam dan, ali svi smo ili barem ćemo doživjeti makar jedan prekid u životu. Neki će nas manje boljeti, neki više, zbog nekih će nam se čak činiti da nam se cijeli svijet urušio i da više nikad nećemo biti sposobni voljeti i biti voljeni. Ono što želim reći jest da svatko prekid doživljava različitim intenzitetom ali da je jedno sigurno, a to je činjenica da nijedan prekid nije lagan. Jednostavno nije, premda nas mnogi uvjeravaju da jest. Faza prebolijevanja prekida kod svakog traje drukčije; kod nekog jedan dan, kod nekog par tjedana, a kod nekog čak i par mjeseci. Ono što je za nas važno jest shvatiti da ta faza ne smije trajati vječno. Normalno je plakati, živcirati se i prežderavati slatkišima i kolačima, poput naše drage Andree koja je još u knjigu uvrstila par slatkih recepata pa ako poželite saznati nekog od njih vrijeme je da zavirite u ovaj roman. Nakon prekida, normalno, očekuje se da ćemo nastaviti dalje, a pod tim ne mislim odmah naći novog partnera, iako ni to ponekad nije loša ideja. Ipak, predlažem pronalaženje novog hobija, uživanje u izlascima, druženju s prijateljima i sve što biste mogli nadoknaditi nakon što ste neko vrijeme posvećivali samo partneru.
Ono što je najteži dio prekida jest prekinuti steknutu rutinu i shvatiti da snovi koje ste sanjali o vašoj budućnosti sa voljenom osobom neće biti ostvareni, makar se radilo o blesavim snovima i idejama kao što je slučaj kod Andree koja je zbog dečka skoro pristala i na sađenje paradajza u Rumunjskoj. Usprkos tome što nam se u to trenutku čini da je sve gotovo, moramo prihvatiti da je jedan dio našeg života gotov, ali da je otvorio vrata drugim dijelovima i drugim mogućnostima.
Cilj ove knjige moglo bi se reći da je upravo to, ne mislim na paradajz, već na učenje kad i kako krenuti dalje. Autorica ovog romana nam ne daje tipične savjeti kao što su meditirajte dok ne prebolite bivšeg ili mu pogrebite auto ključem( zezam se, nemojte to napraviti) ; Andrea nam na mnogim primjerima iz svojeg, ali i tuđih života pokušava objasniti da naš prekid možda ipak nije najgori te nam daje uvid u sve vrste prekida, bivših i uči nas kako iz nečega negativnog poput prekida izvući najbolje te si tako čak poboljšati život. Premda si ponekad već unaprijed u glavi isplaniramo život s voljenom osobom, ponekad se sudbina umiješa i promrsi nam planove pa možda ipak ne završimo kao tipična kućanica, već kao radijska voditeljica koja je nakon prekida naučila slovenski. Tko zna, možda će se upravo vama dogoditi neka slična, uzbudljiva promjena, ali da bi do nje došlo, nužno je prihvatiti prekid kao sastavni dio života, shvatiti da nije kraj svijeta i da svatko od nas postoji kao zasebna osoba, kojoj je treba druga polovica, jer je ona već sama po sebi cjelina koja može svašta postići u svome životu i postati što god poželi.