Arhiva oznaka: Božić

Božićno darivanje

Učenici 4 f razreda Srednje škole Mate Blažine Labin i ove godine uključili su se u humanitarnu akciju. Odabrali su akciju grada Labina „Vrijeme dobrote“ te na satu razrednika sakupili i zamotali brojne poklone te odniijeli na labinski markat.

Kao i prijašnjih godina, htjeli su pomoći svojim sugrađanima, te ujedno pokazati božićni duh i zajedništvo.

Sakupili su slatkiše, higijenske potrepštine, odjeću, knjige, torbe i lutkice. Nadamo se da će ovi pokloni uljepšati Božić nekoj curici ili dečku.

Sretan Božić!

 

Božićne zanimljivosti

Božić je proslava Kristovog rođenja što možemo zaključiti iz imena blagdana. Riječ Božić na hrvatskom jeziku je zapravo umanjenica riječi Bog. Engleska riječ Christmas skraćenica je od sintagme Christ´s mass što znači Kristova misa. Božićno vrijeme za kršćane je vrijeme obnavljanja vjere, darivanja i sjećanja. Božić slave i kršćani koje inače ne prakticiraju svoju vjeru te čak i ljudi drugih religija.

Božićno drvce je najpoznatiji simbol Božića. Brojni narodi još i prije Kristova rođenja su koristili zimzeleno drveće kao zaštitu od zlih duhova i bolesti te su njegovim granama ukrašavali vrata i prozore. Božićna zvijezda ili “cvijet svete noći” još je jedan od simbola Božića. Prema jednoj meksičkoj legendi, siromašna mala djevojčica je željela na Badnjak donijeti u crkvu poklon, u čast Djevici Mariji, no, nije imala ništa što bi joj mogla pokloniti te prema toj legendi joj se javio anđeo koji joj je rekao u crkvu odnese malo korova. Korov koji je našla stavila je na oltar i on se pretvorio u predivan cvijet sa crvenim i zelenim listovima. Još jedan od simbola je slama koju kršćanska simbolika povezuje s Isusovim rođenjem, kojeg su Marija i Josip nakon rođenja stavili na slamu. Pšenica predstavlja tradiciju koja simbolizira obnovu života i plodnosti. Sije se 13. prosinca, na dan Svete Lucije. Narodna vjerovanja kažu da ako je pšenica gusta, sjajna i čvrsta, u obitelji u kojoj raste naredna godina će biti puna zdravlja, sreće i uspjeha. Anđeli se smatraju glasnicima, zaštitnicima, bićima svjetlosti te ih se povezuje sa zaštitničkom ulogom u životu čovjeka, pogotovo djece i bolesnika. Jaslica prikazuju mjesto Isusova rođenja zajedno sa životinjama i pastirima.

Na sam Badnjak žene prave velike količine hrane za naredni dan, budući da se na Badnjak posti. Uglavnom se jede riba, bakalar i kruh. Obično se nakon večere odlazi na tradicionalnu misu, takozvanu polnoćku. Na Božić ručak je svečan, bogat, jede se meso, razne pečenke, kruh i razne vrste kolača. Poslije Božića su naredni blagdani također imali svoje običaje. Na blagdan Svetog Stjepana, 26. prosinca, čestitao se imendan istoimenim osobama. Narednog dana, na Svetog Ivana se blagoslivljalo vino, a slama se iznosila iz doma i stavljala na voćke kako bi bolje rodile naredne godine. Na dan Nevine dječice, 28. prosinca, vrši se takozvano šibanje obilježavajući bol ubijene dječice. Na Novu godinu bi ugođaj bio manje intiman za razliku od božićnog i samo bi se međusobno čestitalo. Sveta tri kralja ili Bogojavljanje to je blagdan na koji se skidaju ukrasi i završava se blagdansko razdoblje.

U Velikoj Britaniji pripreme za Božić počinju sa hranom, slanjem Božićnih čestitki, ukrašavanjem kuća, te pripremanjem darova. Na Badnjak se čarape vješaju na rubove kreveta ili na dimnjak. Božić započinje otvaranjem poklona te ručkom nakon kojeg se prati govor kraljevske obitelji preko televizije. Popodne se posjećuju susjedi i rodbina, a za večeru se poslužuje puding, najčešće od šljiva, u kojima se nalazi neko “blago”. U Francuskoj djeca na Badnjak ostavljaju svoje cipele kraj kamina kako bi dobili darove od Djeda Božićnjaka. Osim u cipelama neki sitniji pokloni im vise sa drveta. Na sjeveru Francuske djeca dobivaju poklone 6. prosinca, na dan Svetog Nikole, a odrasli se međusobno daruju na Novu godinu. Slasticu koju Francuzi jedu na Božić je čokoladna torta u obliku debla. Nakon večere, kada obitelj odlazi u krevet, hranu ostavljaju na stolu u slučaju da se pojavi Djevica Marija. U Italiji Božićno vrijeme traje tri tjedna, a počinje 8 dana prije Božića. Tjedan dana prije Božića djeca idu od kuće do kuće, obučeni kao pastiri i pjevaju Božićne pjesme za što dobivaju novac. Prvo slavlje započinje postom 24 sata prije Badnjaka uz obrok u kojem se pretežito jede samo panettone. Na Božić u podne, papa daje svima blagoslov koji se okupe na vatikanskom trgu. Božićni ručak se sastoji od juhe sa punjenom tjesteninom te kuhanim ili pečenim pijetlom. Darovi se izvlače iz takozvane urne sudbine u kojoj se nalazi po jedan dar za svakoga. U drugim dijelovima Italije djeca svoje poklone mogu otvoriti tek na Tri kralja. Prema tradiciji, darove donosi ružna vještica po imenu La Befana na dršku svoje metle.

 

Literatura: povijest.net, enciklopedija.hr,  putoholicari.rtl.hr, alternativa-za-vas.com

Tekst: Antonela Pejić

 

Povijest Božića i božićnih simbola

Božić, blagdan bogat običajima i simbolima, glavna je tema svake obitelji u dvanaestom mjesecu, a kod nekih i ranije. Stalno smo okruženi simbolima, te stalno ponavljamo iste običaje iz godine u godine, ali svake se godine zaboravimo prisjetiti njihovog značenja i povijesti. U ovome članku pričati ću o povijesti ovog blagdana i o njegovim simbolima.

Riječ Božić u hrvatskom jeziku umanjenica je riječi Bog, a danas označava blagdan na koji se rodio mali Bog – Isus. Jedan od najvažnijih kršćanskih blagdana isprva se slavio 6. siječnja, ali se to promijenilo početkom IV. stoljeća u Rimu kada je uvedena proslava 25. prosinca. Pravoslavci Božić slave 7. siječnja, što je po julijanskom kalendaru također 25. prosinac. Prvi kršćani, u početku, nisu ni slavili Božić jer Novi Zavjet nije naveo točan datum Isusova rođenja. Prava povijest Božića zapravo započinje prije Kristova rođenja. Rani su Europljani obilježavali najdužu noć u godini, zimski solsticij,  kao početak dužih dana i povratak sunca. U Rimu se odvijao festival imenom Saturnalije od 17. do 24. prosinca u čast boga poljoprivrede, Saturna. Proslava se sastojala od karnevala, gozbe, pijanki, kockanja, darivanja. Robovima je bilo dopušteno nositi odjeću gospodara i odbijati njihove naredbe. Germanski su pogani pak štovali boga Odina. Crkva je odlučila ukinuti poganske običaje, pa je u 4. stoljeću uvela Božić kao „Festival rađanja“.  U srednjem vijeku Božić je predstavljao gozbe i pijanke, a mnogi su smatrali Božić bogohulnim blagdanom. Mnogi su se protivili proslavi Božića, pa je sam blagdan bio ukinut u Bostonu u razdoblju od 1659. do 1681., a u Engleskoj ga je ukinuo Oliver Cromwell 1645. godine. Tada Božić nije sličio na ono što je danas. Današnji izgled Božića pojavio se tek krajem 18. i tijekom 19. stoljeća. Danas je Božić poznat po božićnim filmovima, stresu i teškoj komercijalizaciji. Mnogi običaji nisu opstali i čar Božića nije prisutna koliko je bila i prije. Današnji su običaji Božića ukrašavanje kuće i božićnog drvca, darivanje darova i gledanje božićnih filmova.

Koji su sve simboli Božića? Svima je prva stvar koje se sjete upravo božićno drvce, ali znamo li mi uopće povijest božićnog drvca? Davno prije pojave kršćanstva, drevni narodi vješali su zimzelene grane nad svojim vratima i prozorima. U mnogim zemljama se vjerovalo da će ih grane zimzelenog drveća držati podalje od vještica, duhova, zlih duhova i bolesti. Sredinom 19. stoljeća njemački je princ Albert, suprug engleske kraljice Viktorije, popularizirao božićno drvce u Engleskoj. Godine 1841. kraljevski je par ukrasio prvo englesko božićno drvce u dvorcu Windsor svijećama, raznim slatkišima, voćem i kolačima.

Božićna zvijezda postala je poznat simbol Božića u svakom domu. Prekrasni cvijet crvenih i zelenih listova,  prema meksičkoj legendi , mala je djevojčica donijela kao poklon u Crkvu nakon što joj je to rekao anđeo. Korov koji je našla i stavila na oltar pretvorio se u predivan cvijet sa crvenim i zelenim listovima koji je postao simbol Božića

Anđele gotovo sve religije svijeta prikazuju kao glasnike, zaštitnike, vodiče i nadnaravna bića, bića svjetlosti. Povezuje ih se sa zaštitničkom ulogom u čovjekovom životu, osobito djece i bolesnika U kršćanskim obiteljima jedan od glavnih božićnih simbola su i jaslice – mjesto Isusova rođenja, sa životinjama i pastirima koji su mu se došli pokloniti.

U drevna vremena, zvona se povezuju s poganskom tradicijom zimskih proslava, tijekom kojih su se zvonima tjerali zli duhovi.  Kasnije, zvona su se uključila u sve važne događaje i aktivnosti, ali i brojne legende. Nalaze se posvuda – kao ukrasi na božićnom drvcu, kapama, kao zasebni glazbeni instrumenti.

Božić ima brojne simbole, ali ovo su ipak meni najdraži.

Mnogi danas slave Božić, čak i oni koji nisu religiozni, ali mnogi svejedno ne poznaju pravu povijest Božića i njegovih simbola. Božić je svima nama jako važan blagdan i mnogi imamo uspomene koje se dogodile upravo tada. Smatram da je Božić, unatoč komercijalizaciji, jedan od najvažnijih i najposebnijih blagdana jer ga slave svi, te je uspio povezati brojne obitelji barem jednom na godinu.

Sretan i blagoslovljen Božić svim čitateljima!

 

Literatura

Tekst: Antonella Filipas

 

Badnjak (Vilija Božja) (24.12.)

Božićno odbrojavanje približilo se kraju jer danas se nalazimo samo jedan dan udaljeni od tog mirisnog i veselog blagdana!

Badnjak je po kršćanskom kalendaru dan uoči Božića, te se baš danas tradicionalno ukrašavaju kuće i božićna drvca.

Sam naziv „Badnjak“ dobio je po nazivu za veće drvo koje se zapalilo na ognjištu. U raznim dijelovima Lijepe Naše, Badnjak ima različite nazive, iako je Badnjak najrasprostranjeniji od svih. U Istri se ovaj dan naziva Vilija Božja.
Vilija Božja je naziv koji je potekao od latinske riječi viglia što znači bdijenje.

Zašto baš bdijenje?

Zato jer se na današnji dan nije otišlo spavati, već se u miru i tišini pobožno čekalo rođenje Isusa Krista. Bdijenje je tradicionalan postupak kojim su svi kršćani veličali dolazak Krista, te se time pripremili za tu veliku svečanost.

Danas su se, kako tradicijski pamtimo, žene rano ustajale kako bi pripremile božićnu hranu te nemrsnu hranu za današnji post. Muškarci, također ranoranioci, hranili su stoku i obavljali manje i lakše poslove jer se zahtjevniji poslovi danas, kao i na sam Božić, nisu smjeli obavljati.

 

Sada kada nam je Božić tako blizu, a miris kolača već se osjeća, moramo priznati kako nam srce jače tuče, oči svjetlucaju od sreće, a naša zadovoljna lica poprimaju najljepši ukras – osmjeh.

 

Božićni običaji u svijetu (23.12.)

Znamo i sami da je kićenje božićnog drvca, pokloni i božićni ručak tradicija u gotovo svim zemljama svijeta. No, postoje i mnogi drugi tradicionalni običaji za koje mnogi od nas niti ne znaju, a vrlo su zanimljivi i specifični za svaku pojedinu zemlju pa ću vas zato malo bolje upoznati s njima.

  1. ITALIJA- običaj je da djeca tjedan dana prije idu od kuće do kuće, odjeveni kao pastiri pjevajući božićne pjesme. Na Badnjak se posti pa se najčešće jede panettone i jelo od jegulje, a na Božić juha sa punjenom tjesteninom i pečeni pijetao. Darove ne donosi Djed Božićnjak nego vještica La Befana. Pošto je ova zemlja središte kršćanstva, Božić se također slavi uz svečanu misu i blagoslov pape.
  2. RUSIJA- pošto je ovo pravoslavna zemlja, Božić se slavi 7. siječnja. Na njihov Badnjak, 6. siječnja, također se posti i jede se riba, kupus i juha od cikle, a na Božić se priprema 12 vrsta jela u čast 12 apostola i za ručak se najčešće jede pečena guska ili odojak. Darove donosi Babuška što u prijevodu znači baka. Smatra se da je ona trebala posjetiti Isusa na dan njegova rođenja i donijeti mu poklone, ali je odustala zbog hladnog vremena pa danas poklone daruje dobroj djeci.
  3. ŠPANJOLSKA- važan je običaj preskakanja vatre na Badnjak jer simbolizira zaštitu od bolesti i također se ide na ponoćnu misu. Na Božić je tradicija plesanje plesa Jota, ples uz zvukove gitare i kastanjeta što je vrlo poznata karakteristika Španjolske, a za ručak se jede pečena purica. Španjolci vjeruju kako darove donose Sveta tri kralja pa djeca 5. siječnja na prozor ostavljaju cipele napunjene mrkvom kako bi drugog dana pronašli u njima poklone. Mrkva se stavlja za umorne konje Sveta tri kralja kako bi prije dugog puta nešto pojeli.
  4. INDIJA- u ovoj zemlji ima vrlo malo kršćana, ali se svejedno slavi Božić. Oni ne ukrašavaju jelku, već drvo banane ili manga, a kao ukrase koriste crveno cvijeće i male uljne svijeće. Daruju se međusobno, a siromašnim ljudima daju napojnicu.

pan   russian-matroshka2

 

Sretan Božić svakome! :-) (25.12.)

Božić – u brojnim obiteljima  najvažniji dan u godini, zbog obiteljskih druženja, zajedništva i sreće koju nam taj dan pruža. Svatko ima svoje razloge zašto voli Božić, a na  našim novinama mogli ste cijeli prosinac čitati o različitim božićnim običajima i zanimljivostima.

Za što sretniji Božić okružite se lampicama, poklonima, slatkišima, vijencima, jaslicama, a ponajviše  ljubavlju i veseljem te uživajte u čaroliji Božića!

 

Ekipa Pointa želi svima Sretan Božić, Sretnu Novu godinu te naravno najljepše zimske praznike!

 

Božićne čestitke (19.12.)

Božićne čestitke prisutne su u cijelom svijetu, no najpopularnije su u Europi i Aziji. Njima se želi razveseliti obitelj ili prijatelje, odnosno malim znakom pažnje pokazati kako nam je stalo. Najčešći motivi na čestitkama su Djed Božićnjak, božićna drvca, snjegović ili pak biblijski motivi Isusa u jaslicama, golubica kao simbol mira i slično.

Povijest božićnih čestitki seže još u 19.stoljeće kada ju je za bogatog engleskog poduzetnika Sir Henryja Colea izradio i ilustrirao John Callcott Horsley. U početku su božićne čestitke imale cvjetne motive, a ovi kakve volimo danas, tada uopće nisu bili popularni. Na Božić 1873. američki je nakladnik Louis Prang počeo izrađivati čestitke za englesko tržište, a godinu poslije ih je plasirao i na američko te se često naziva ocem američke božićne čestitke. U dvadesetom stoljeću proizvodnja čestitki postala je unosan posao za brojne tiskare i ilustratore koji su izmjenjivali motive ovisno o povijesnim i društvenim okolnostima. Za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata bile su popularne čestitke s domoljubnom tematikom, a 50-ih godina one s likovima iz crtanih filmova.

Ipak, danas se božićne i novogodišnje čestitke ne šalju toliko često kao prije, ponajviše zbog tehnologija koje nam omogućuju brzo, jednostavno i besplatno slanje poruka putem interneta. No uz sve te prednosti ništa ne može nadmašiti čari otvaranja pravih pisama i čitanja poruka koje je netko sam ispisao za nas.

 

čestitka Louisa Pranga prva božićna čestitka

 

Vilenjaci (20.12.)

Pomoćnici Djeda Božićnjaka.

 
Kada spomenemo Božić svima najprije pada na pamet okupljanje obitelji, dobra hrana, pokloni i naravno Djed Božićnjak! No uz našeg Djedicu dolaze i vilenjaci i sobovi koji su neizostavni pomoćnici našeg darežljivog Djedice koji bi bez njih zasigurno podbacio u naumu da djeci diljem svijeta dostavi poklone – i to još na vrijeme!

Odakle dolaze vilenjaci i kako su se uopće uklopili u cijeli taj crveno – zeleni paket radosti i božićnih mirisa, pitanje je koje je moju malu glavicu mučilo već neko vrijeme – pogotovo kada i sama trebam glumiti i Djeda Božićnjaka i vilenjake te sve poklone sama kupiti i zamotati.
Srećom sam odgovor na svoje pitanje pronašla, te ću i za sve vas radoznale „vilenjake“ i „Djedove Božićnjake“ otkriti cijelu priču iza tih malenih, ali nikako ne nevažnih vilenjaka.

Početna vizija vilenjaka datira iz germanskih i slavenskih mitova i legendi gdje su bili prikazani kao bogovi plodnosti u obliku malih, predivnih stvorenja koji su živjeli u šumama, pod zemljom, u spiljama ili izvorima svježe i čiste vode. Također se spominje kako su bili besmrtni, te kako su imali čarobne moći od kojih se posebno ističu iscjeliteljske moći.

Smatra se kako je vilenjak nastao iz zmaja Hydre jer ih većinom povezujemo s vodom i srećom. Zanimljivo je kako legenda kaže da se vilenjak rodi svaki put kada netko pojede djetelinu s četiri lista.
U modernu književnost uveo ih je J. R. R. Tolkien koji ih je prikazivao kao stvorenja ljudskog izgleda sa šiljastim ušima i moći kontroliranja prirode.

No i dalje ne znamo ništa o njihovoj povezanosti s Djedom Božićnjakom.

Pa, kako kažu povijesni podaci, vilenjaka – pomoćnika nalazimo u američkim legendama i mitovima gdje se opisuju kao niska stvorenja u zelenim ili crvenim kostimima i šiljastim cipelama i kapama, te žive na Sjevernom polu kao pomoćnici našeg Djedice. Smatra se da oni izrađuju igračke u Djedovoj radionici i brinu se za njegove sobove.
U literaturi su se prvi put pojavili 1856. godine, pod autorstvom Louise May Alcott u njezinoj nikada objavljenoj knjizi „Božićni vilenjaci“.

Danas postoje mnoge varijacije na temu vilenjaka, no i dalje je najprepoznatljiviji američki utjecaj koji se povezuje sa Božićem kao jedna od najjačih poveznica.

Svi, od djece do odraslih, vole i Djedicu i vilenjake, iako odrasli više u njih, naravno, ne vjeruju, te su i sami kao i ja preuzeli taj njihov posao izrade i zamatanja poklona.
Božić, jedan od najljepših blagdana kojeg naša populacija slavi, zasigurno ne bi bio isti bez vilenjaka i Djeda Božićnjaka.
Oni su postali zaštitni znak ovog blagdana, te nam svima donose dašak čarolije i veliku dozu sreće kada vidimo sjaj u očima male dječice koja su cijelu večer čekala Djeda Božićnjaka i njegove poklone.

 

Povijest božićnog drvca (17.12.)

U današnje vrijeme Božić bi mnogima bio nezamisliv bez božićnog drvca. Božićno drvce je jedan od najpoznatijih simbola Božića i postala je tradicija da za vrijeme Božića kitimo drvce pa ćete u ovom članku saznati i zašto.

Postoje mnoge teorije o tome kada je i kako nastalo prvo božićno drvce, a jedna od njih dolazi iz Njemačke. Govori o tome kako je engleski propovjednik, sveti Bonifacije u 7. stoljeću došao u Njemačku kako bi propovijedao i navještao Evanđelje. Kako bi tadašnjim poganima najbolje objasnio jedinstvo Svetog Trojstva, koristio se sortom sjeverne bijele jele jer bi ona bila najbolji simbol Svetog Trojstva zbog trokutastog oblika. Pogani od tada počinju štovati to stablo i tako će u 15. stoljeću početi rasti popularnost jelke kao simbola Svetog Trojstva, ali i Božića.

Božićno drvce kitimo da Badnjak, a evo razloga i zašto baš tada. Pogani u početku nisu božićna drvca smatrali samo simbolom kršćanstva već i simbolima plodnosti bogova prirode. Zato su za vrijeme zimskog solsticija, oko 21. prosinca ukrašavali drvca jabukama, orasima, datuljama i drugom hranom.

U 19. stoljeću hranu su zamjenile staklene kuglice. Naime, smatra se da je u malom mjestu Lauscha, u Njemačkoj siromašni nezaposleni puhač stakla napuhao prve kuglice od stakla jer nije imao novca da kupi jabuke i drugu hranu kako bi razveselio svoju djecu. Od tada se božićno drvce počinje kititi staklenim kuglicama. Također se počinje kititi i prvim svjećicama koje simboliziraju zvijezdano nebo, a zvijezda postavljena na vrhu bora zvijezdu Repaticu (Betlehemsku zvijezdu) koja simbolizira Sveta Tri Kralja jer ih je uputila prema Isusu.

Zahvaljujući ovim događajima danas imamo bogato ukrašeno božićno drvce bez kojeg bi nam Božić bio nezamisliv, ali ni ugođaj ne bi bio isti bez njega. Božićno drvce nam simbolizira mnogo kršćanskih događaja i stvari, ali i zajedništvo i uspomene koje nas svake godine nanovo razveseljavaju.

 

 

Advent u Grazu (16.12.)

Dana 9. prosinca 2016. učenici koji uče njemački jezik u našoj školi posjetili su Graz. Pod vodstvom profesorica: Elvijane Frančula Tenčić, Vesne Petrović i Kristine Radović Miletić  uživali smo u jednom od najljepših  izleta… <3

Cilj je bio provesti dan u zemlji njemačkog govornog područja, ali se ispostavilo da se na ulici više čuje hrvatski jezik nego njemački, ma na svakom koraku nas ima. 🙂 .

Vodičkinja nas je provela kroz najpoznatije znamenitosti u Grazu, kao što su:. Stari dio Graza smješten na brdu s kojeg se pruža pogled na cijeli grad. Kunsthaus, danas popularno nazvan Izvanzemaljac, izgrađen 2003. u sklopu projekta Graz – europska prijestolnica kulture.  Jaslice od leda za čije je stvaranje potrebno 10 tona leda.

Bilo je predivno, a  najviše nam se naravno svidio božićni sajam, na kojemu se moglo uživati u brojnim slasticama. Ono po čemu je ovo područje jako poznato su definitvno kobasice-  probala sam i bile su odlične, samo jedna mala uputa: kad naručujete, nemojte reći Hot-dog jer ćete dobiti samo pecivo, bez hrenovke, što sam ja naučila na vlastitoj koži. 🙂

Božićna atmosfera Graza stvarno dira u srce i bilo bi mi draže da smo ostali malo duže, jer je grad stvarno predivan, osim male zamjerke- u centru grada nema kafića i nema se gdje sjesti . 🙁

Bez razmišljanja bih opet posjetila taj grad, i vama koji ćete pročitati ovaj članak savjetujem da obavezno posjetite ovu božićnu harmoniju koja se osjeća u Grazu. 😀

Vaše Anđelika i Rea 🙂

20161209_125328  20161209_125716  20161209_145438

20161209_123443