Sve objave od Karla Zupicic

“Obrazovanje za pamćenje brojnih činjenica”

Srednjoškolsko obrazovanje u Hrvatskoj nije obavezno, no vrlo je važno pa bi se moglo reći kako je srednja škola danas postala sinonim za osnovno obrazovanje tijekom prethodnih desetljeća. Strukovne škole omogućuju puno prakse i učenike spremaju za budući posao, dok gimnazije imaju širok raspon predmeta kako bi omogućile nastavak obrazovanja na bilo kojom studiju. Bez obzira na to, mnogi učenici to ne vide kao priliku da nauče važne činjenice i aktualnosti, što im ovakav program nudi. Uči se zbog ocjena, prosjeka i naposljetku zbog fakulteta, a ne zbog znanja.

 Želimo moderno društvo na temeljima starog sustava

Mnogi učenici razočaraju se nakon četiri godine provedene u gimnaziji, štrebajući sve važne i nevažne sitnice. Naravno, mogli smo pretpostavljati kako će biti teško, no ne i da će program biti tako kontradiktoran. Likovni i glazbeni uče se četiri godine, a informatika je obavezna tek prvu, a kasnije je učenicima ponuđena kao izborni predmet. To svakako nije preduvjet stvaranja modernog informatičkog društva kakvo želimo postati. Nadalje, učenici ni na koji način ne mogu utjecati na to kojem će gradivu dati prednost jer je svaki predmet jednako važan  što kod mnogih izaziva negodovanje. „ Kada će mi građa molekula trebati u životu?“ ili „ Povijest je samo prošlost“ svakako nisu dobrodošli komentari, no smatram kako je ipak potrebno dati izbor učenicima, barem među prirodnim i društvenim predmetima. Mogu se složiti kako je 14 godina premalo za donošenje takve odluke, ali učenici u trećem razredu srednje škole zasigurno znaju što ih više privlači i bolje im ide.

Individualizacija: nedostižan san

Iako je ideja opredjeljenja u višim razredima dobro poznata, nikada zapravo nije provedena. Učenici svoje vrijeme i dalje moraju podjednako trošiti na svaki predmet i kako onda očekivati učenje sa zanimanjem i konstantni rad kada jednostavno nemamo vremena za svih 16 predmeta? Na kraju se sve svodi na učenje radi što boljih ocjena. No, uzroci toga nisu isključivo lijenost i nezainteresiranost današnjih generacija, već i sustav koji nam pokazuje što se nagrađuje. Podjela između prirodnjaka i društvenjaka uvijek je postojala, no kod nas se ne nagrađuje izvrsnost u jednom od  smjerova jer u prosjek ulaze sve ocjene.

Prosjek ocjena je važan svima

Pri upisu na fakultet bitnu stavku čini upravo prosjek ocjena. Prema podatcima sa stranice Postani student , prosjek ocjena za upis na studij medicine u Zagrebu učenicima donosi 22% bodova, građevinarstva i novinarstva 40%, a ekonomije čak 45 %. Naravno, ima i fakulteta u kojima ocjene nose manji postotak, no jasno je kako su one u većini slučajeva itekako bitna stavka. Zbog toga je za učenika važna ocjena iz svakog predmeta. Hrvatski jezik, biologija, glazbeni ili tjelesni: sve ulazi u prosjek i čini razliku.

Problemi maturanata

U četvrtom razredu stvar je još i gora jer se maturanti paralelno pripremaju za maturu. Ili se barem pokušavaju pripremati. Učenje za maturu se na kraju najčešće svodi na učenje preko praznika jer se i tijekom školske godine mora učiti za redovne ispite. Pripreme za maturu  trenutno su najspominjanija stvar, a sve kako bismo postigli što bolji rezultat na do sada najvažnijim ispitima u našem životu. Ponovno ne radi znanja. Uz to, učenici trogodišnjih smjerova rekli su mi kako ih njihov program nije dovoljno pripremio za nastavak školovanja, ako to požele. S druge strane, ekonomistima na Državnoj maturi najviše problema stvaraju izborni predmeti koje uče tek jednu godinu, dok u spremnosti za glavne predmete nema razlike između njih i gimnazijalaca.

Srednja škola kakvu danas poznajemo još uvijek se drži dobro poznatih načela učenja što više činjenica iz što više područja. Iako tako stječemo široku opću kulturu, modernom srednjoškolcu to nije dovoljno, no praktični rad, rad u grupi i poticanje kreativnosti odlike su tek rijetkih sati. Pred nekoliko mjeseci mogli smo se uvjeriti kako ideja kurikularne reforme nije bila prihvaćena kod sviju. Je li to pokazatelj da ne želimo krenuti naprijed ili jednostavno za to još uvijek nismo spremni, teško je zaključiti. No, jedno je sigurno. Uz ovakvo obrazovanje dobit ćemo sposobnost pamćenja mnogo činjenica, no ne i njihova povezivanja i primjenjivanja na konkretne situacije. Je li to ono što zaista želimo?

 

 

 

O uspjehu naših povjesničara :-)

Srednja škola Mate Blažine već godinama bilježi uspjehe učenika na županijskim i državnim natjecanjima, a takav se trend nastavio i ove godine.  Ipak, u moru uspješnih učenika istaknulo se troje povjesničara pod mentorstvom prof. Sanje Gregorinić. Enrico Rajković, Nina Savić i Adem Mahmić su na Županijskom natjecanju iz povijesti održanom 7. ožujka u Raši osvojili prva mjesta, svatko u svojoj kategoriji.

Kako je sve počelo te što stoji iza tako velikog uspjeha upitali  smo njih same, ali i njihovu mentoricu koja je  svojim iskustvom tomu zasigurno doprinijela.

Jedno od najdetaljnijih natjecanja

Svatko tko se pripremao za ispit iz povijesti zna koliko je teško naučiti sve te činjenice, datume i imena važnih povijesnih ličnosti, no u usporedbi s natjecanjem (još i na školskoj razini), to je mačji kašalj. Profesorica Sanja Gregorinić smatra kako su pitanja jako teška: „Na natjecanjima bude jako puno detalja koji su ispod slika u udžbeniku ili u fusnotama, a uz to učenici se uvijek pripremaju po četiri udžbenika. Možda su kriteriji ipak malo pretjerani.“  Kako bi učenicima ipak olakšala, priprema im literaturu, karte za vježbanje i kronologiju (koje bude najviše, a koja je ujedno i najteža), no kako kaže „Štrebanje ostaje njima!“ Svi učenici koji su do sada sudjelovali na natjecanjima iz povijesti javili su se sami ili  im je to predložila zbog vidljive nadarenosti, ali smatra kako nema smisla nikoga ni na što prisiljavati.

 Hrvatska povijest je zastupljenija od svjetske

Jedan od talentiranih učenika je Enrico Rajković, učenik IV.o razreda,  koji je ove godine sudjelovao već na trećem županijskom natjecanju iz povijesti. „Ova tri natjecanja se prije svega razlikuju u lokaciji gdje su održana i po gradivu koja su obuhvaćala pa mi se svaki put činio kao prvi.“ Enrico kaže kako uživa u učenju gradiva pa mu datumi i godine, koji su kod većine učenika bolna točka, ne predstavljaju problem. Ipak, smatra da bi neke stvari trebalo promijeniti: „Primijetio sam da je na natjecanjima više pitanja iz hrvatske povijesti nego svjetske, a mislim da bi ih trebalo biti podjednako.“ Rekao nam je kako je za uspjeh potrebno uložiti puno truda, no kako se isplati jer ovakvi događaji talentiranim učenicima daju vjetar u leđa.

 Iskustvo s prvog natjecanja

Najmlađa članica ove uspješne trojke je Nina Savić, učenica I. o razreda, koja je ove godine prvi put u srednjoj školi sudjelovala na natjecanju iz povijesti, ali i na natjecanjima općenito: “Kada sam odlučila otići na natjecanje, bila sam jako uzbuđena, a kada sam još i vidjela koliko toga moram naučiti, bila sam zabrinuta hoću li sve stići. Nakon što sam doznala da sam osvojila prvo mjesto, osjećala sam se kao na vrhu svijeta!“ Rekla nam je kako se za povijest odlučila zbog toga što joj se to sviđa još od malena i uvijek su je zanimale povijesne činjenice i način života kroz povijest.

“Vjerujem i u nemoguće i slijedim svoje snove”

Adem Mahmić, učenik III. e razreda,  u razgovoru s Mireom Franković, otkrio nam je kako su ga od malih nogu zanimale bitke, a kako se poviješću počeo baviti  zbog profesora iz osnovne škole. „Bio je jedini profesor koji je vjerovao da ja, tada prosječan učenik, mogu napraviti nešto veliko u životu. Vjerovao je da mogu biti netko, ako samo poželim.“ Od tada niže same uspjehe pa poziv na državnu razinu smatra očekivanim: „U 8. razredu nisam imao pojma što tamo radim,  ništa nisam očekivao, ali  od kada sam pobijedio, vjerujem u nemoguće.“ Unatoč tomu što je upisao tehnički smjer, Adem želi studirati povijest jer smatra da je ipak najvažnije slijediti svoje snove.

 

U početku je bilo poprilično teško nagovoriti profesoricu Gregorinić (ujedno i našu urednicu) da pristane na ovu temu zbog toga što u školi ima mnogo uspješnih učenika i na drugim natjecanjima, no smatrala sam kako se o ovom rezultatu premalo govori, jer tko se još može pohvaliti osvajanjem tri prva mjesta na jednom županijskom natjecanju u 3 različite kategorije s 3 učenika koji su pristupili natjecanju?! 🙂

Dobra poruka mladima je da se okušaju u onom području koje vole jer jedino ako radimo što zaista volimo postižemo uspjehe.

I za kraj, nikad ne podcjenjujte različite predmete, jer svaki je predmet jednako važan, samo je razlika u tome što vi volite! Zato nemojte se smesti i slijedite svoje snove!

 

 

 

 

 

 

“Primoštenska opuštenost”

 Na jadranskoj obali između gradova Trogira i Šibenika smjestilo se grad Primošten i istoimena općina. Gradić, o čijoj ranoj naseljenosti najbolje govore pronađeni tragovi ilirske i grčke kulture, danas ima oko 2000 stanovnika koji se većinom bave turizmom ili vinogradarstvom i vinarstvom. Upravo se ondje održala 27. državna smotra LiDraNa zbog koje sam i otišla onamo.

Primošten je gradić sa svih strana okružen morem pa biste lako mogli pomisliti da se zapravo nalazite na otoku, što i nije daleko od istine. Naime, ovo je zapravo otočić kojeg je nekad sa kopnom spajao samo mali most, odnosno  otok je bio tek premošten, od kuda i potječe naziv grada. Danas je mostić zamijenjen nasipom i grad se proširio izvan stare gradske jezgre. Unatoč tomu, u ove predsezonske mjesece mladima ne može ponuditi raznolik izbor mjesta za izlazak.

Uz dva kafića, bar i restoran jedino vam preostaje druženje u hotelu ili na plaži, što se naposljetku pokazalo idealnom opcijom. Primoštenska plaža vrlo je duga što omogućuje druženje velikog broja ljudi među sobom ili, ako tako požele, zasebno u  manjim grupicama. Pokazalo se da takav izlazak najviše odgovara nama koji i inače živimo blizu mora, dok je većina kontinentalaca ostajala po hotelskim sobama. Ljeti je ipak otvoreno više lokala, a među njima zasigurno je najpoznatiji Club Aurora za kojeg sam se i sama nadala da će biti otvoren.

Ako ste ljubitelj dugih šetnji, onda je ovo  mjesto idealno za vas. Osim šetnje dugom plažom, možete se uputiti prema starom gradu koji ne impresionira svojom veličinom već uređenošću, a nas Istrijane nevjerojatno podsjeća na Rovinj. Kamene uličice prolaze pred sam prag kuća mediteranskog stila, a ono što me je posebno oduševilo je to da se na svakom koraku nalazi  klupica sa koje možete uživati u pogledu koji se pruža. Pogled s rta zasigurno je najimpresivniji i čovjek se na njemu osjeća kao na kraju svijeta: iza vas je gradić, a pred vama more, nebo i ništa više.

Iako je tri dana premalo vremena da bih shvatila mentalitet tamošnjih ljudi, moram spomenuti kako su oni koje sam susrela i sa kojima sam razgovarala vrlo ljubazni i opušteni. Dečki koje sam upoznala rekli su mi kako Primošten ne nudi  puno mogućnosti poput Šibenika i Zadra (u koje su me uputili ako ipak želim nešto doživjeti), no kako oni ne misle otići. Ovo je njihov grad i ne bi ga mijenjali ni za što.

Opuštenost koju tamo osjećate jednostavno je impresivna. Sve je ležerno i svi s kojima sam razgovarala komentirali su kako rijetko kada tako lijepo spavaju izvan kuće kao što su ovdje. Kako da se čovjek i ne osjeća tako kad je cijelo vrijeme 50-ak metara udaljen od mora i sa svakog balkona uživa u impresivnom pogledu? Iako sam u prvi mah bila pomalo razočarana tako malim mjestom, brzo sam promijenila mišljenje. Zbog toga vam preporučam da, ako ikada budete imali priliku, otiđete u Primošten. Ovo je idealno mjesto za druženje s prijateljima, ali i obitelji. Pružite priliku onomu što vam nudi. I ako niste romantičari, stisnite se ispod deke, slušajte šum mora i gledajte u zvijezde. Svidjeti će vam se. To vam kao osoba koja prezire ljubavne romane svakako mogu potvrditi.

 

Kava naša svagdašnja

Kava je omiljeni napitak velike većine ljudi: ujutro kako bismo se razbudili, tijekom dana uz razgovor s prijateljima ili navečer kada još moramo učiti, posežemo za šalicom kave. Upravo zbog tog svog iskustva skloni smo vjerovati kako o njoj znamo sve, no danas vam ipak donosim priču o njoj i sigurna sam da ćete naići bar na jednu novost.

Ovaj napitak dobiva se iz prženih sjemenki biljke Caffee arabice koja može narasti od 3 do 6 metara visine, a naziv je dobila po etiopskoj pokrajini u kojoj se najviše spremala. Legenda kaže kako je njezino djelovanje prvi put primijetio jedan pastir nakon što su se njegove koze počele neobično ponašati nakon žvakanja grančica ove biljke. Nakon što se otkrio i njezin učinak na ljude, kava se počela širiti i u druge zemlje. U Saudijskoj Arabiji je tajna spremanja kave bila toliko važna da je svatko tko je  pokušao prokrijumčariti biljku izvan zemlje bio kažnjen smrću.

Kava je omiljena diljem svijeta

U Europu dolazi 1570. godine kada su ju Mlečani donijeli zajedno s duhanom, a ubrzo su se počele otvarati kavane. Do 1760. samo u Veneciji otvoreno je njih 200. Ipak, ovaj napitak nije bio prihvaćen kod svih ljudi. Konzervativni vjernici uvjeravali su papu Clementa VIII. kako bi ju trebao zabraniti jer dolazi iz muslimanskih zemalja. Zbog velikog utjecaja Crkve u tadašnjoj Europi, danas vjerojatno ni ne bismo znali što je kava da se papa nije odlučio za neočekivani potez. Želio je kušati kavu prije nego ju zabrani – i oduševio se! Zabrana više uopće nije dolazila u obzir.

Prvu kavanu u Zagrebu otvorio je Leopold Duhn 1748. godine, a već pedesetak godina kasnije kavanski život postao je popularan diljem Hrvatske.

Ekspanzija proizvodnje kave kod nas je ipak čekala sve do 90-ih godina prošlog stoljeća. Većina proizvoda dolazi iz Brazila ili Vijetnama jer su oni najveći proizvođači i izvoznici kave. Kave koje pijemo većinom su mješavina proizvoda iz različitih područja, ali i različitih vrsta kave: arabice i robuste. Arabica je ona tradicionalna vrsta, a robusta jeftinija inačica s više kofeina pa se u jeftinijim kavama nalazi u većim omjerima. No, kako je ova vrsta gorča, uvijek mora biti pomiješana s arabicom. Osim omjera vrsta u krajnjem proizvodu, cijenu određuje i način proizvodnje. Sjemenke sazrijevaju različitom brzinom pa je najbolje ručno sakupljati zrele sjemenke zbog čega cijela proizvodnja postaje skuplja, a proizvod kvalitetniji.

Plodovi sazrijevaju različitom brzinom

U mnogim zemljama postoji navika ispijanja kave, a prednjače Finska (sa  prosječno 13 kilograma po stanovniku godišnje), Danska( 12,3 kg/stanovniku) i Švedska(11,9 kg/stanovniku). Hrvatski prosjek je 4,8 kilograma po stanovniku godišnje. Zanimljivo je da se u Vijetnamu, drugom najvećem proizvođaču, kava uopće ne pije.

Osim užitka ispijanja koji nam donosi, kava može  imati i povoljne učinke na naše zdravlje, zapravo se do 17. stoljeća i smatrala isključivo ljekovitim napitkom.  Dobra je za probavu, kofein pomaže bolesnicima s kroničnom anginom, štiti od isušivanja i starenja kože, a istraživanja pokazuju kako 2 do 4 šalice kave na dan mogu smanjiti rizik od pojave raka debelog crijeva za 24 %. Ipak, osobe s teškim poremećajima rada srca trebale bi ju izbjegavati.

kavaa

U današnjem ubrzanom svijetu ljudi su počeli pretjerano koristiti učinak kofeina te je danas česta ovisnost- kofeinizam. Ako ne možeš zamisliti dan bez kave, ne funkcioniraš bez nje i dnevno popiješ više od 5 šalica, svakako si na dobrom putu da postaneš ovisnik. Posljedice ove ovisnosti su pretjerani umor, hormonalna neravnoteža i pretjerano lučenje inzulina pa ako misliš da ipak malo pretjeruješ, evo što bi ti moglo pomoći:

  • Pij puno tekućine (posebno pomaže čaša mlake vode s nekoliko kapi limuna natašte)
  • Pojačaj doručak i večeru kako bi i bez kave imao/la puno energije
  • Zamijeni kavu zelenim čajem
  • Pokušaj vježbati svaki dan

Kava krije mnoge zanimljivosti i pogodnosti kojih smo i sami svjesni. Koliko samo puta organiziramo druženja uz izgovor dolaska na kavu? Ipak, nemojte pretjerati već kao i u svemu drugome budite umjereni i uživajte svakodnevno u vašoj šalici kave.

 

PARTY za maturante vol.3

U petak 3.2. u Alter egu nas očekuje treći ovogodišnji Party za maturante. Prethodna dva pokazala su se kao puni pogodak pa ne propustite i treći! I ovog  nas puta očekuje odličan provod do ranojutarnjih uz Junior barabe. Ulaz je 20 kuna, a apsolutno svi ste dobro došli. Dođite i podržite naše maturante.

Vidimo se 🙂

 

Što želiš biti kad odrasteš?

Dok smo još bili djeca, ovo je bilo najjednostavnije pitanje na svijetu. Doktorica, astronaut, vatrogasac, učiteljica, frizerka… sve su to odgovori koje bismo bez razmišljanja podijelili s odraslima i oni su u nama već vidjeli male ljude pred kojima je budućnost. Desetak godina kasnije, maturantima ovo pitanje predstavlja veliki problem.

Do mature još uvijek ima dovoljno vremena, no stres koji ovaj ispit predstavlja sam po sebi ipak je velik. Maturanti su do sada već mogli izabrati razine obaveznih i izborne predmete, a od 9. siječnja može se izabrati do deset studijskih programa. Većina se slaže da je deset ipak previše, no dobra je stvar ta da se tako maturantima daje više mogućnosti i eventualnih opcija ako ne upišu prioritetni studij.

Većina već ima barem predodžbu što žele studirati, no sada kada bismo trebali biti najsigurniji, zastajemo. Što ako sam krivo procijenila svoje kvalitete? Što ako mi se studij ne svidi? Što ako ne budem voljela ovaj posao? Zbog toga je dobro poznavanje sebe, svojih kvaliteta i slabosti važnije nego ikad prije.

Ako već niste, test profesionalne orijentacije je izvrsna mogućnost da provjerite svoje sposobnosti na temelju kojih vam se kasnije predlože područja koja bi vam mogla odgovarati. Budući da sam i sama sudjelovala na jednom takvom testu, mogu vam reći da mi je puno pomoglo i da sam sada sigurnija u svoje izbore. Ipak, da bismo se sljedeće godine zaista našli na željenom studiju, potrebni su, osim prosjeka ocjena, dobri rezultati na maturi, a na nekim studijima i na prijamnom ispitu.

Ukoliko ste kroz godine do sada učili, sigurno će vam biti puno lakše naučiti gradivo. Tu mogu puno pomoći priručnici za maturu i sve omiljenije pripreme za maturu koje nude različite pakete predmeta. Prošlogodišnji maturanti rekli su mi kako im je to pomoglo, posebno u pisanju eseja koje zahtjeva matura iz hrvatskog i stranog jezika. Neki od njih su pak istaknuli kako su od priprema očekivali puno više.

Na svakome je da izabere način na koji će se najbolje pripremiti za maturu. Ono što smatram najvažnijim u svoj ovoj strci s maturom je marljivost, upornost i temeljitost, pripremali se sami ili uz nečiju pomoć. Uz puno znanja, koncentracije i malo sreće, bit će to još samo nekoliko ispita u nizu.

 

 

Božićne čestitke (19.12.)

Božićne čestitke prisutne su u cijelom svijetu, no najpopularnije su u Europi i Aziji. Njima se želi razveseliti obitelj ili prijatelje, odnosno malim znakom pažnje pokazati kako nam je stalo. Najčešći motivi na čestitkama su Djed Božićnjak, božićna drvca, snjegović ili pak biblijski motivi Isusa u jaslicama, golubica kao simbol mira i slično.

Povijest božićnih čestitki seže još u 19.stoljeće kada ju je za bogatog engleskog poduzetnika Sir Henryja Colea izradio i ilustrirao John Callcott Horsley. U početku su božićne čestitke imale cvjetne motive, a ovi kakve volimo danas, tada uopće nisu bili popularni. Na Božić 1873. američki je nakladnik Louis Prang počeo izrađivati čestitke za englesko tržište, a godinu poslije ih je plasirao i na američko te se često naziva ocem američke božićne čestitke. U dvadesetom stoljeću proizvodnja čestitki postala je unosan posao za brojne tiskare i ilustratore koji su izmjenjivali motive ovisno o povijesnim i društvenim okolnostima. Za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata bile su popularne čestitke s domoljubnom tematikom, a 50-ih godina one s likovima iz crtanih filmova.

Ipak, danas se božićne i novogodišnje čestitke ne šalju toliko često kao prije, ponajviše zbog tehnologija koje nam omogućuju brzo, jednostavno i besplatno slanje poruka putem interneta. No uz sve te prednosti ništa ne može nadmašiti čari otvaranja pravih pisama i čitanja poruka koje je netko sam ispisao za nas.

 

čestitka Louisa Pranga prva božićna čestitka

 

Zašto Božić slavimo baš 25.12?

Većina nas s nestrpljenjem očekuje Božić, ili barem božićne praznike, no jeste li se ikada zapitali zašto se ovaj blagdan slavi baš 25.prosinca? Iako je na prvu logičan odgovor „ Zato što se Isus tada rodio!“, to navodno baš i nije točno. Naime, analizirajući dijelove Biblije u kojima se spominje ovaj događaj, znanstvenici su otkrili kako je vjerojatnije da se rodio u kasnu jesen. Jedan od dijelova kojim to potkrjepljuju je onaj u kojem se spominju pastiri koji čuvaju stada, a to nikako nije bilo moguće zimi.

Ipak, Božić slavimo baš na taj datum zato što su kršćani, nakon dobivene slobode izražavanja svoje vjere, pokušavali diskretno zamijeniti poganske običaje i blagdane kršćanskim. Tako je i ovaj blagdan nastao kao reakcija na poganski blagdan rođenja Sunca koji se obilježavao 25.12. Tako su se u Rimskom Carstvu istodobno slavila oba, a katolici su taj datum zadržali do danas. Ipak, ova činjenica ne mijenja važnost Božića jer je njegova poruka mira i ljubavi puno značajnija od datuma kojeg se slavi.

 

“Do the right(s) thing”

Do the right(s)  thing je projekt u kojem učenici naše škole sudjeluju već treću godinu. Ono što povezuje sve radionice ovog projekta  je glavna tema ljudskih prava i njihova primjena u svakodnevnim situacijama, a ove je godine aktualno pitanje ljudskih prava na društvenim mrežama, odnosno internetu u cjelini.

Radionica, održana u ponedjeljak 14.11., sastojala se od 4 „igre“. U prvoj su su učenici pomoću igre slične Aliasu naučili nove pojmove koji će im koristiti kako u daljnjim radionicama, tako i u životu. Iako biste mogli pomisliti kako je ova igra zapravo prejednostavna, to baš i nije u potpunosti točno. Naime,  izabrane vođe timova morale su zadanu riječ svom timu objasniti rečenicom, jednom riječju i pantomimom. Osim što je ova igra bila vrlo zabavna, učenici su priznali kako  im je igra ujedno bila i korisna jer se s pojmovima kao što su hosting internetskih stranica i spam  još nisu susreli.

Sljedeća igra stvaranja mreže simbolički nas je osvjestila o povezanosti svega u svijetu, o povezanosti pojedinca i kolektiva, ali i ulozi svakoga od nas u društvu.  S druge strane,  zadatak u kojem smo trebali analizirati slike poznatih autora kao što su Picasso i Van Gogh pokazali su nam kako se oko nekih stvari nikada nećemo moći u potpunosti složiti, no unatoč tomu svatko ima pravo reći svoj stav. Naposlijetku,  na naše viđenje umjetničkog djela utječu naša životna iskustva i trenutno raspoloženje.

U posljednjoj radionici učenici su trebali  zamisliti reakciju na situaciju  u kojoj su oni žrtve nasilja na internetu, a sve kako bi ih se osvijestilo o raširenosti tog problema i savjetovalo o najboljem načinu njihova rješavanja.

Ono što me je, kao sudionicu ove radionice, posebno oduševilo je atmosfera koja  vlada na ovim radionicama. Ovdje svatko ima pravo reći svoje mišljenje, ništa nije krivo i nitko ne komentira nikoga. Važno je i to što se učenike potiče na odgovoran način razmišljanja po kojemu smo odgovorni za svoje postupke, ali i nedostatak reakcije u ključnim situacijama.  Zbog svega toga smatram kako bi se ovim radionicama trebao priključiti više učenika jer ono što ove radionice  nude  je puno više od  novih i korisnih informacija.

 

 

Beč- Vienna- Wien

Srednja škola Mate Blažine svake godine organizira brojne izlete i terensku nastavu pa su tako 21.listopada učenici drugih razreda posjetili  Beč, grad koji je kroz povijest najviše zapamćen kao središte Habsburške Monarhije i dom poznatih vladara Marije Terezije, Franje Josipa i legendarne Sisi. Ovaj grad koji se danas sastoji od 23 okruga može zadovoljiti sve posjetitelje: od onih umjetničkih duša do zaljubljenika u povijest koje će zasigurno oduševiti ostatci nekad moćne Monarhije.

Znamenitost koju su učenici prvu posjetili bila je  barokna palača Schonbrunn koja se sastoji od 1400 prostorija od kojih je za posjetitelje otvoreno njih svega 40. Obilazak palače vrlo je dobro organiziran i dobro prikazuje svakodnevni život Franje Josipa i njegove žene Elizabete, poznatije pod nadimkom Sisi. Put tako vodi od predvorja u kojem su primani gosti, raskošnih soba za sastanke i ručak, preko soba samih ukučana pa sve do dvorane u kojoj su organizirani balovi i domjenci, a zanimljivo je da je u jednoj od njih nastupao i Wolfgang Amadeus Mozart. Bogatstvo njenih nekadašnjih ukućana vidljivo je u svakoj prostoriji: zidovi su prekriveni raskošnim tapetama ili freskama koje u nekim prostorjama prekrivaju cijeli strop, namještaj je vrlo elegantan, detalji pozlaćeni, a sve to zapanjuje posjetitelje i u njima budi svojevrsno strahopoštovanje. Jednako impresivan je vrt palače koji svojom veličinom i besprijekornim uređenjem ostavlja bez daha; stabla i prolazi rezana su pod pravim kutom i tvore zapanjujuće ravne linije. Tu se nalazi i zoološki vrt, a na samom kraju može se popeti do uzvisine s koje se pruža pogled na cijeli Beč. Ipak, ovaj park nije namjenjen isključivo posjetiteljima palače, već je to i mjesto za rekreaciju stanovnika ovog grada.

Druga značajna palača je Belvedere(u doslovnom prijevodu lijepi pogled) koja je nastala u 18. stoljeću, a bila je ljetna rezidencija princa Eugena Savojskog. Palača se dijeli na Donju i Gornju( koja je poznata po najvećoj kolekciji Klimtovih slika), a okružena je velikim parkom kojeg je uređivao Dominique Girar , učenik arhitekta Versaillesa. U palači se nalazi i muzej posvećen Sisi koji sadrži njezine slike, haljine i nakit.

Još jedan simbol Beča je podzemna željeznica koja zajedno s autobusnim prijevozom čini jedan od najboljih prometnih sustava Europe. Ovom željeznicom koja spaja sve dijelove grada smo se uputili do poznatog Stefansplatza na kojem se nalazi katedrala svetog Stjepana. Na trgu se nalaze restorani koji će oduševiti ljubitelje austrijske gastoronomije , ali i one koji će njihove specijalitete kušati prvi put. Želite li probati nešto tipično za ovaj grad , naš je prijedlog da to budu bečki odrezak( Wiener Schnitzel) i torta Sacher. Kako postoji više interpretacija ove poznate torte, važno je spomenuti da onu orginalnu možete probati isključivo u hotelu Sacher, a prepoznat ćete ju po okruglom čokoladnom pečatu. Razlika između nje i zaherice iz slastičarne Demel je u tome što ona orginalna ima marmeladu od marelice isključivo u sredini, a ne čitavom površinom ispod čokoladnog premaza.

Također, na ulicama grada nalaze se štandovi s kuhanim vinom i kobasicama sa sirom za koje vam sa sigurnošću možemo potvrditi da nećete požaliti probate li ih. Onima koje ne zanima bečka kuhinja, predlažemo bečke kavane s puno vrsta ovog nezaobilaznog napitka i pivnice u kojima se razlikuju veličine Pfiff (0,2L), Seidl (0,3L) i Krugerl (0,5L).

Beč je jedna od prijestolnica europske kulture, umjetnosti i povijesti, a zbog palača, uređenih trgova i ulica možemo ga smatrati i impresivnim arhitektonskim pothvatom zbog čega zaista nudi ponešto za svakoga. Stoga, budete li ikada imali priliku posjetiti ga, ne dvojite ni trena. Sve što vam treba je nešto novaca i dobro društvo. Budući da ćete se lako sporazumijeti engleskim jezikom, ne postoji ni na prvu očiti problem oko njemačkg jezika kojeg u našoj školi još uvijek uči mali broj učenika, a i nemojte se začuditi ako u trgovini na koju ste slučajno naletjeli čujete: „Kako vam mogu pomoći?“