Sve objave od Filip Aleksandar Koroljević

Zabava - Zanimljivosti

Svjetski ratovi i migracije…

Sam naslov daje nam uvid u temu o kojoj ću pisati i postavlja se ozbiljno pitanje koje se čak tiče i opstanka ne samo čovječanstva već i života na Zemlji znajući za postojanje izrazito destruktivnog nuklearnog oružja. Da bismo mogli uopće razmotriti ovo pitanje trebaju se razmotriti trenutne političke i ne manje važne povijesne okolnosti. Ovo je tema o kojoj rijetko tko govori, a ljudi se podsvjesno i boje govoriti o ratu zbog naših europskih, ne tako svijetlih povijesnih trenutaka, koji su bili sve samo ne mirni.

Svjetski ratovi… 20.stoljeća…

Posebice se po sukobima istaknulo 20. stoljeće. Pogledamo li okolnosti na političkoj sceni uoči Prvoga svjetskog rata možemo uočiti kako su bile turbulentne i velike sile su se spremale na rat. Svijet je bio podijeljen na dva velika saveza, Antantu i Trojni savez. To me uvelike podsjeća na današnji NATO i ne tako formalni savez „istočnog bloka“ i većine južnoameričkih država. Antanta je bio savez Velike Britanije, Francuske i Rusije, a te države su imale kao svoje ne toliko formalne saveznike određene manje europske države. Isto tako je bilo i s Trojnim savezom kojeg su činile Austro-Ugarska, Njemačka i Italija koja je 1915. Londonskim ugovorom prešla na stranu Antante. Kao ključan trenutak povoda Prvom svjetskom ratu smatra se atentat na austro-ugarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda od strane tajne organizacije Crna ruka. Kraljevina Srbija se službeno distancirala od te organizacije, a kralju Aleksandru je smetala pa je čak i osnovao vlastitu organizaciju Bijela ruka. Nakon atentata Austrija je Srbiji dala razne ucjene i uvjete koje su i ostvarili osim jednog, izrazito važnog za suverenost svake države, a to je da nisu prihvatili istragu austrijske policije na vlastitom teritoriju. Austrija je napala Srbiju, a Rusija kao njen saveznik stala je u obranu. Time je došlo do lančane savezničke reakcije i od jedne brze vojne akcije došlo je do dugotrajnog rata koji se zapravo već godinama spremao. Svi su mislili da će rat brzo biti gotov, ali 4 godine ratovanja uzelo je oko 10 milijuna ljudskih žrtava, potaknulo brojne migracije i stvorilo brojne nove države te tenzije za nove sukobe.

Drugi svjetski rat je bio još brutalniji u svojim posljedicama, odnio je oko 60 milijuna žrtava, opet su stvorene nove države,opet je došlo do preseljenja velikog broja stanovništva i opet su na određenim područjima ostale tenzije. Kao što znamo sve je započelo usponom Adolfa Hitlera. Gotovo deset godina prije rata krenuo je s političkim angažmanom uvidjevši stanje u državi koja je iz dana u dan drastično ekonomski i politički „tonula“. Bilo je nekoliko milijuna nezaposlenih, inflacija je rasla i ljudi su bili gladni i siromašni, rekli bismo iskoristio je priliku i ljudima dao nadu u bolji život, razvojem ratne industrije. U isto vrijeme u Rusiji i ostatku istočne Europe širio se komunizam. Hitler je smatrao Židove krivima za komunizam i za svjetsku gospodarsku krizu, a ako znamo da je utemeljitelj ideologije komunizma, Karl Marx, bio Židov imamo i jedan od razloga  mržnje prema Židovima. Tako je Drugi svjetski rat s pretjeranim nacionalizmom prema brojnim narodima i rasama postao jedan od najmračnijih trenutaka svjetske povijesti. No, je li Njemačka s Hitlerom na čelu doista činila najstrašnija zlodjela u povijesti čovječanstva? Sam Hitler je u jednom od svojih govora rekao kako je ideju koncentracijskih logora preuzeo iz Britanske enciklopedije jer je to njihov “kolonijalni izum”, a prema određenim povijesnim podatcima na taj način su Britanci ciljano usmrtili preko 30 milijuna civila u svojim kolonijama za razliku od Nijemaca koji su usmrtili oko 6 milijuna civila. Stoga se ovdje trebamo zapitati: zašto se o tome nikada ne priča? I naravno,  zbog čega sve ove žrtve?  Moj odgovor bi bio kratki: zbog politke tj. profita. Tužna je činjenica da ratovi donose profit, da se milijarde zarađuju prodajući oružje, da su se kroz gotovo cijelu svjetsku povijest ljudi iseljavali iz svojih domova, porobljavali, završavali u logorima, prodavali jer je netko od tog imao dobru zaradu ili jer je nekome trebao teritorij, radna snaga, tržište…ali uvijek je krajnji ishod bio profit.

Koračamo li u Treći svjetski rat ili smo već duboko u njemu?

Često se po medijima vrti pitanje koračamo li u Treći svjetski rat? Mislim da je bolje pitanje: nismo li već duboko u njemu? Navesti ću u nastavku nekoliko primjera kao odgovore na ovo pitanje.

Amerčki list Military Times je u listopadu ove godine objavio rezultate ankete provedene među američkim vojnicima  prema kojoj većina američkih vojnika smatra da će Amerika ući u rat u nadolazećim godinama. No je li to točno? Amerika je zapravo trenutno u ratu i njene vojne snage u raspoređene po gotovo cijelom svijetu. Među deset najvećih vojnih proračuna u svijetu onaj američki je jednak zbroju ostalih devet, navodi Jutarnji list.  Uz to, Jutarnji list navodi kako je Amerika od ukupno 239 godina svoga postojanja, 225 godine provela u ratu, a samo 17 u miru. Vojni proračun SAD-a za 2018. godinu iznosi oko 610 milijardi američkih dolara. Za usporedbu, prema podatcima Svjetske banke BDP Hrvatske je u 2017. godini iznosio 54,85 milijardi američkih dolara.

Pročitate li osim prozapadnih vijesti i one druge može se dobiti i šira slika, pa tako ruske vijesti pišu kako imaju oružje spremno za „Treći svjetski rat“. Rusi u posljednje vrijeme zapravo stalno pišu o svojim dostignućima u pogledu vojne industrije kako bi pomalo ulili strah prema zapadnjačkim ekspanzionističkim i imperijalističkim namjerama. Za mene su najbolje vijesti Russia Beyond ponajviše iz razloga što ima i prijevod na hrvatski za razliku od ostalih koje imaju osim originala često i prijevod na njemački francuski ili engleski. Postoji i aplikacija za vijesti Russia Beyond,ukoliko vas zanima možete pratiti.

Na stranici Global conflict tracker mogu se pratiti trenutni sukobi u svijetu na interaktivnoj mapi, a pri pretraživanju mogu se koristiti filteri tako da se prikažu sukobi koji negativno utječu na američke interese. Može se pratiti i trenutni status tih sukoba odnosno poboljšava li se situacija ili se pogoršava. Kliknete li na određeni sukob može se vidjeti opis sukoba i određeni brojčani podatci. Tako sam ja odabrao s obzirom na nedavne okolnosti sukob u Siriji, te saznao da je od početka trajanja sukoba 2011. godine do danas iz zemlje emigriralo oko 5,6 milijuna ljudi, a što se tiče migracija unutar zemlje oko 6,5 milijuna ljudi. Najviše Sirijaca je emigriralo u Tursku oko 3,4 milijuna, a ostali većinom u Europu.

Migracije….

U gornjim podatcima vidjeli ste kako su migracije jedna od najvećih posljedica ratovanja. To je tema koja se može pratiti kroz cijelu povijest čovječanstva, ali ja ću se ovdje osvrnuti samo ne par meni zanimljivih činjenica. Danas su aktualne rasprave o migrantima, različita su stajališta, treba li ih prihvatiti ili ne u našu zemlju. Činjenica je kako je Europi prijeko potrebna radna snaga, pa bi zbog toga trebali prihvatiti migrante. Ali isto tako činjenica je da se domaće stanovništvo radi toga osjeća nesigurno. Međutim, treba znati i da je cijela Europa (kakvu danas poznajemo) nastala zahvaljujući migracijama, tijekom seobe naroda, kada su brojni narodi emigrirali pa napravili svoje države ili se stopili s domicilnim stanovništvom.  Smatram kako je danas veliki problem da se ne posvećuje dovoljno pozornosti razvoju multikulturalnosti, trebali bi raditi na očuvanju kultura, jezika i posebnosti te na prilagođavanju različitim kulturama i prihvaćanju različitosti.

Gledajući kroz povijest svi smo mi došli od nekuda negdje, migracije su jedan od povijesnih procesa, miješanjem kultura nastaju nove kulture, ali naravno i novi sukobi. Sukobi jer nismo spremni prihvatiti nove ideje, nismo spremni dijeliti ni pomagati ljudima u nevolji, zato razmislite: kako ja mogu utjecati da naš svijet bude bolje mjesto za život? Kako mogu pomoći ljudima u nevolji i da li se i meni može dogoditi da jednog dana postanem migrant?!

 

Migrantske krize i jačanje desničarskih pokreta, zaoštravanje odnosa NATO saveza s Rusijom, sve veće naoružanje, ideja stvaranja vojske Europske Unije, sukobi Ukrajine i Rusije, stalni ratovi  na Bliskom istoku i u Africi,  nemiri i  nezadovoljstvo po cijelom svijetu….to je naša današnjica. Mislim da je određenim interesnim skupinama, pojedincima, kapitalistima i bankarima ratovanje u interesu, i zato bez obzira koliko napredujemo u svakom pogledu, ratove, kao ni migracije ne uspijevamo izbjeći ni u 21. stoljeću.

 

 
Zabava - Zanimljivosti

Nepotizam – jedan od gorućih problema našega društva?

Vjerojatno su mnogi čuli za izraz nepotizam i znaju što on znači, ali s obzirom da za nepotizam možemo reći da oduvijek postoji, od samih početaka ljudske civilizacije, o nepotizmu se nerijetko šuti i izbjegava se govoriti o toj temi, kako u društvu tako i u medijima. Nedavno sam gledao televizijsku emisiju Provjereno u kojoj je glavna tema bio direktor jedne javne ustanove koji je zaposlio svoju ženu pored čak deset ostalih kandidata. Kako je to moguće i štoviše, je li to korektno, etično i moralno? Zato sam ja kao jedan maturant odlučio malo pisati o stvarima o kojima razmišljam i koje me sigurno čekaju kad završim školu.

Odakle nam uopće potječe nepotizam?

Prema mrežnoj stranici enciklopedija.hr riječ nepotizam (tal. nepotismo, prema nepote < lat. nepos, genitiv nepotis: nećak, unuk, potomak) je težnja svjetovnih i duhovnih moćnika da povlašćuju rođake i miljenike i priskrbljuju im časti i službe. Nepotizam je bio poznat već u antici, no osobito je raširen postao u Crkvi tijekom srednjeg i novog vijeka. Poznato je, primjerice, da je već papa Hadrijan I. (772–795) nećaku Paskalu dao istaknutu službu u papinskoj kancelariji. Pojava nepotizma bila je posljedica činjenice da su pape često pripadali sukobljenim plemićkim rodovima koji su od njih očekivali podjeljivanje svjetovnih i crkvenih službi. Nepotizam je osobito bio izražen za avignonskih papa u XIV. st., a vrhunac je dosegnuo u razdoblju od XV. do XVII. stoljeća. Tada su pape, osim podjeljivanja unosnih crkvenih časti i službi, prepuštali svojim rođacima i dijelove crkvene države kao lena te su nastojali za njih stvoriti neovisne kneževine u Italiji. Značajna je za to vrijeme ustanova kardinala nećaka, rođaka kojega bi pape postavili za glavnog savjetnika i pomoćnika, uzdignuli na položaj kardinala i prepuštali mu nadzor nad znatnim dijelom papinske uprave. Godine 1567. papa Pio V. ukinuo je podjeljivanje dijelova crkvene države kao lena, a 1692. papa Inocent XII. objavio je bulu kojom se papama za sva vremena zabranjivalo da posjede, službe i prihode dodjeljuju rođacima. Poznati su i brojni vladari u povijesti,  koji su svoje pozicije koristili na način da su zloupotrijebili službeni položaja u korist rođaka i prijatelja. Jedan od takvih bio je Napoleon I. Bonaparte koji je svoje sestre, braću, nećake postavljao da upravljaju u pojedinim državama koje je osvojio, kako bi ih lakše nadgledao.

No, trebaju li nam i danas rodbinske veze kako bi lakše nadgledali društvo?

Može li se nepotizam opravdati?

Polazeći od  naše politike, vrha države pa do gradske uprave i privatnih poduzeća, svugdje nam je vidljiv nepotizam. Moguće da je u privatnim poduzećima i normalno da se zapošljava “svoje” pa da privatnici imaju uvid što se dešava u njihovim firmama, ali je li tako i s državnim institucijama?

Smatram kako bi u demokratskim društvima trebao vladati princip prema svima jednako, ali nažalost u stvarnosti to ne funkcionira tako. Jer npr. s istim kvalifikacijama, prije će se zaposliti osoba koja ima neke “veze”, bez obzira jesu li to prijateljske, rodbinske ili političke.

Jeste li se ikada zapitali, zašto moj najbolji prijatelj ili rođak nije na nekoj dobroj poziciji da i meni bude bolje? Siguran sam da jeste. U ljudskoj je prirodi ili možda u društvenoj svijesti da tako razmišljamo. Normalno nam je da razmišljamo kako preko veze doći do nekih uspjeha. Ali u stvari to ne bi smjelo biti normalno, već bi trebali razmišljati kako da svojim radom dođem do uspjeha i neke pozicije u društvu ili na poslu.

Realno gledajući, po uzoru na vladare koji su to radili kako bi lakše upravljali i dan danas političari to rade kako bi lakše upravljali. Je li to opravdano? Većina  ljudi reći će ne. Isto tako većina ljudi smatra kako je nepotizam danas ozbiljan etički, moralni i društveni problem, pa čak i ekonomski. Etički ili moralni zato jer se postavlja pitanje je li to u redu? Treba li se pružiti priliku za zapošljavanje ljudima prema njihovim sposobnostima ili prema rodbinskim vezama? Ekonomski zbog toga što postavljanjem svoje rodbine sa slabijim kvalifikacijama, možemo ugroziti razvoj bilo kojeg poduzeća, organizacije ili pak države.

Smatram da je nepotizam jedan od gorućih problema našega društva i trebali bismo raditi na samom sprječavanju pojave nepotizma. Nije toliki problem ako vlasnik neke firme zaposli svojeg rođaka, a taj rođak je kvalificirana i sposobna osoba za to radno mjesto. Problem  nastaje  kad se namještaju radna mjesta, kad se izmišljaju ili kad se zapošljavaju osobe koje nisu stručne, a oni koji su stručni ostaju bez posla.

Osobe koje zapošljavaju ljude u državne ustanove trebale bi biti savjesne i etične, imati svoju čast i moral, ali najbolje bi bilo kada bi postojalo neko državno povjerenstvo kojem bi se svaki direktor trebao obratiti ukoliko se za neko radno mjesto prijavi njegov rođak ili prijatelj. Mislim da bi time bio idealno riješen taj problem, a naše društvo manje u problemima.

Nepotizam u našem društvu treba početi ozbiljno gledati, a za početak ga osuditi. Vrijeme je da prestanemo biti masa jednoumlja bez vlastitog mišljenja i bez ikakve individualnosti i savjesti.

 
Tehnologija i Znanost

VIRGIN GALACTIC

Virgin Galactic je kompanija u vlasništvu Virgin Grupe Sir Richarda Bransona sa sjedištem u SAD-u, u Kaliforniji. Osnovana je 2004. i bave se razvojem letjelica odnosno raketa za svemir čija ja svrha svemirski turizam.

Virgin Grupa u svojem vlasništvu ima i zrakoplovnu kompaniju Virgin Atlantic i produkcijsku kuću Virgin Records s kojom je zapravo i sve počelo. Trenutno je u vlasništvu Virgin Grupe nekoliko stotina kompanija, većina s imenom Virgin. Čak su imali i Virgin Colu koja nije bila baš najuspješnija pa je propala.

Imali su nesreću 2014. godine kada je pilot smrtno stradao zbog eksplozije letjelice, no nastavili su s radom i 5. travnja 2018. godine uspješno su lansirali letjelicu i sigurno se vratili natrag na Zemlju što bi značilo da će, nakon još mnogo testiranja, najvjerojatnije za koju godinu početi prevoziti putnike. Uz samo gledanje svemira to bi omogućilo i brže letenje do bilo kojeg odredišta na Zemlji što u planu ima i kompanija SpaceX. Za razliku od SpaceX-a gdje je letjelica raketa, Virgin Atlantic ima svoju raketu, sličnu kao Space Shuttle, samo mnogo manju. Do određene visine stigne posebnim zrakoplovom koji je zatim ispusti i zatim se uključe motori rakete te izađe iz Zemljine orbite.

    

Svemirska utrka je očito ponovno započela, ali trenutno više nije između država nego kompanija, a možda se utrka pretvori i u utrku država protiv kompanija.

Svemirskim turizmom omogućili bi gotovo svakome otići u svemir ili barem onima koji imaju „malo“ više novaca. U svakom slučaju kad je u pitanju razvoj tehnologije, a pogotovo svemirske, dobro je za čitavo čovječanstvo jer jednog dana možda ljudi počnu kolonizirati Mjesec, Mars, pa čak i druge solarne sustave, a to se s obzirom na današnji porast broja svjetske populacije čini neizbježnim ako uz sve to dodamo i činjenicu da jednoga dana Zemlja neće biti pogodna za život zbog starenja Sunca koje se s vremenom širi i očekuje se da će za oko pet milijardi godina „progutati“ Zemlju. Stoga razlog globalnom zatopljenju baš i nisu samo staklenički plinovi nego i ostali neizbježni procesi u svemiru.

Uz sve moguće pogodnosti razvoja svemirske tehnologije, prvenstveno one na Zemlji pošto se istraživanjem svemira otkrilo mnogo toga što je još korisnije na samoj Zemlji, biti će još jedna prednost, a to je da će teoretičari zavjera, barem oni koji tvrde da je Zemlja ravna ploča, svojim vlastitim očima moći vidjeti okruglu Zemlju.

Postoje razna stajališta oko svemirskog turizma, pa tako postoje oni koji smatraju da je to samo bacanje novca i izum za one bogate, ali i oni koji smatraju da je to dobro jer će se na taj način razviti ne samo tehnologija nego i svijest o svemiru, ali možda bude i više ulaganja u svemirska istraživanja isto kao što je bilo i s otkrićem novih kontinenata i kolonizacijom, pa možda budemo uskoro imali novog Kolumba.

 

 

 
Tehnologija i Znanost

Rimac C_Two

Rimac C_Two

Hrvatska automobilska kompanija Rimac Automobili u vlasništvu hrvatskog poduzetnika i inovatora Mate Rimca je predstavila, nakon prvog modela Concep One, novi model C_Two u Ženevi.
Do nedavno, vjerojatno nitko ne bi ni pomislio da bi se u Hrvatskoj proizveo automobil, a još manje da bi to učinila neka hrvatska kompanija.

Taj novi električni superautomobil može postići brzinu od 412 km/h. Ubrzava do 100 km/h za samo 1,97 sekundi, a domet mu je oko 650 kilometara s jednim punjenjem. Ima nevjerojatnih 1914 konjskih snaga, četiri motora i pogon na sve kotače. Ima sustav aktivne aerodinamike, električni volan i električne kočnice, ali isto tako opremljen je Brembo kočnicama s karbon-keramičkim diskovima. Dodali su i Pastor vatrogasni aparat. Koliko su dobri ti vatrogasni aparati hrvatske proizvodnje pokazuje i sama činjenica da je Pastorovim vatrogasnim aparatima opremljen i Europski parlament. Rimac se i sam hvali činjenicom da su njegovi automobili u potpunosti sastavljeni u Hrvatskoj i da su čak i većinu dijelova proizvele hrvatske firme.
Opremljen je tehnologijom koja može postići autonomnu vožnju do 4. razine. Ima 8 kamera, radare i ultrazvučne senzore. Opremljen je sustavom prepoznavanja lica kako bi vozač bez posezanja za ključem mogao otključati automobil.

Bit će proizveden u samo 150 primjeraka, svaki će koštati 1,7 milijuna eura, a prema najnovijim informacijama svi primjerci su već rasprodani, čak prije nego što se počeo proizvoditi .

Najnovija je vijest da Rimac Automobili, zajedno s kineskom Camel grupom, gradi tvornicu baterija u Kini vrijednu milijardu kuna. Rimac će uložiti znanje i oko 5 milijuna eura i dobiti 40% vlasništva, a ostatak će uložiti Camel grupa. Rimac smatra Kinu važnom zbog toga što Kina predstavlja najveće tržište električnih automobila što nije ni čudno s obzirom na više od milijardu stanovnika i problem zagađenja zraka u velikim gradovima.

Rimac i sam kaže kako svoje električne automobile ne proizvodi primarno zbog ekoloških razloga, već zbog toga što električni automobili mogu postići mnogo bolje rezultate kao brzi sportski automobili.

Nedavno sam gledao kako prema najnovijim istraživanjima električni automobili zapravo mnogo više onečišćuju okoliš zbog toga što se odmah u proizvodnji stvori tri puta više štetnih plinova, uglavnom zbog baterija koje se moraju mijenjati svakih 10 godina pa čak i ranije ukoliko se koristi brzo punjenje. Isto tako većina električne struje proizvedena je iz ugljena i sličnih izvora, pa kad se dodaju gubitci u mreži i slično onda se dolazi do rezultata da sve dok većina struje ne bude dolazila iz obnovljivih izvora, električni automobili zagađivati će više.

 
Tehnologija i Znanost

Falcon Heavy – korak bliže Marsu

Američka kompanija SpaceX uspješno je lansirala raketu u svemir naziva Falcon Heavy,06. veljače 2018. godine u 15:45 po vremenskoj zoni UTC -5:00. Kao teret za prvi testni let poslužio je Tesla Roadster, automobil kompanije Tesla u vlasništvu osnivača SpaceX-a Elona Muska. Lansiranje automobila bila je ujedno i promocija tog automobila koji još nije došao u prodaju.

Raketa može prevoziti i astronaute u svemir te je sposobna otići do Mjeseca, pa čak i Marsa što je zapravo za kompaniju i najvažnije, ali je za sada predviđeno slanje satelita čime se SpaceX već mnogo godina financira. Cilj SpaceX-a je poslati čovjeka na Mars i ujedno kolonizirati mars kako bi čovjek postao multiplanetarno biće.

Najveća posebnost ove rakete nije samo njena veličina s obzirom da je to jedna od najvećih raketa ikad napravljena, već njena iskoristivost odnosno mogućnost višekratnog korištenja. Naime, raketa je napravljena od četiri modula od kojih se tri modula vraćaju natrag na Zemlju kako bi se mogli više puta slati u svemir za razliku od uobičajene prakse uništavanja raketa povratkom na Zemlju. Do sada u toj mjeri to nitko nije uspio napraviti, a moram napomenuti da je i njihova već dobro poznata raketa Falcon 9 prva koja je uspjela okomito sletiti na oceansku plutajuću platformu. Ponovna upotrebljivost tih skupocjenih raketa značajno će sniziti cijenu lansiranja koja je inače izuzetno skupa.

Što se tiče samog vraćanja na Zemlju zanimljivo je to što se moduli vraćaju okomito na Zemlju. Dva modula Falcon Heavy rakete okomito slijeću na kopnene platforme dok se onaj treći, koji se odvaja nešto kasnije, okomito spušta na plutajuću platformu.

Lansiranje je prošlo gotovo savršeno, ali nažalost treći modul nije sletio po planu i umjesto polaganog slijetanja na plutajuću platformu velikom brzinom sjurio se u ocean. To ne znači neuspjeh lansiranja jer i ona dva uspješno vraćena modula su veliki uspjeh kompanije, a poboljšanjima nakon uviđenih grešaka na testnom letu one će biti ispravljene, a mi Zemljani biti ćemo bliže Marsu. Uostalom, ostale rakete drugih kompanija ili država nisu ni mali dio ovog lansiranja uspjele postići.
Da bi cijela priča bila još bolja dva modula su prošle godine već bila u svemiru.

Za one koje zanimaju za brojke visina rakete je 70 metara, širina 3,66 metara, masa joj je 1420,8 tona, a nosivost 54.400 kilograma za Nisku Zemljinu Orbitu i 13.600 kilograma za orbitu Marsa.

U nastavku slijedi ono najzanimljivije – animacija lansiranja i videozapis lansiranja u cijelosti:

 

 
Zabava - Zanimljivosti

Teorije zavjere

Danas, kada nastaje na dnevnoj razini toliko informacija koje čovjek nikada nije mogao ni zamisliti, kada ima sve više i više raznih medija koji prenose razne vijesti koje se još brže šire od nastanka društvenih mreža nije nikakvo čudo da postoje i mnoge teorije zavjere. Postojale su one i ranije, ali se o njima nije toliko govorilo i nisu bile toliko popularizirane.

Kako ne bi bilo zabune prvo ću definirati teoriju zavjere. Jednostavno rečeno to su pokušaji objašnjavanja nekih događaja kao tajnih, većinom polaze od shvaćanja da u političkim odnosima, osobito na globalnoj razini, »ništa nije slučajno«, odnosno da iza svakoga ili većine društvenih i političkih događaja koji izgledaju kao da se događaju prirodno stoji nečija tajna odluka ili djelovanje. Često se teorije zavjere povezuju s moćnim elitama tj. moćnim osobama. (izvor: enciklopedija.hr)

Teorija zavjere ima mnogo, a najpoznatije su one o ubojstvu američkog predsjednika Kennedyja, terorističkom napadu 11. rujna, globalnom zatopljenju, Iluminatima, novom svjetskom poretku, Codex Alimentarius, Drugom svjetskom ratu, holokaustu, samoubojstvu Adolfa Hitlera, i izvanzemaljcima uz još stotine, pa čak i tisuće svakakvih teorija zavjere.

Neke su lažne, neke možda istinite ili bar dijelom istinite, a neke su nerealne i mnogima zvuče glupo, no iz dana u dan ih ima sve više i više. Stvaraju ih razne uglavnom neprofitne organizacije ili politički protivnici, neke nastaju iz glasina, a neke stvaraju države same odnosno njihove sigurnosne službe.
Najviše teorija zavjere, barem onih poznatih, odnosi se na SAD ili su barem nekako vezene uz tu državu. Mnogo je knjiga i novinskih članaka napisano o teorijama zavjere i ta tema je postala jako profitabilna, pogotovo u današnje vrijeme kada ima toliko informacija da ni sami ne znamo što je od svega istina.

Teorije zavjere često su zabavne, znaju biti i smiješne, neke zvuče zastrašujuće, a neke mogu biti i po život opasne kao što je primjerice cijepljenje djece. Sve više ljudi, čak i u Hrvatskoj, odbija cijepiti djecu jer su navodno, prema nekim teoretičarima zavjere cjepiva štetna. Navodno su bila neka istraživanja u kojima se otkrilo da određena cjepiva imaju teške metale u sebi kao što su živa i olovo i da to dovodi do autizma i drugih bolesti. Mislim da bi Vlada trebala poduzimati mjere bolje edukacije građana iz područja biologije, kemije pa čak i povijesti jer je poznato da se prije izuma cjepiva umiralo čak i od obične prehlade, a prosječni životni vijek bio je jako kratak, čak i dvostruko kraći nego današnji. Ukoliko broj necijepljene djece i dalje bude u porastu posljedice bi mogle biti katastrofalne, ali ne samo po necijepljenu djecu nego i onu ostalu, jer uz mogućnost mutiranja bakterije i virusa, opasnost može biti i za manju djecu koja još nisu u dobi za primanje određenog cjepiva.

Za razliku od cjepiva, postoje i teorije zavjere koje s razlogom upozoravaju na moguću opasnost kao što je primjer genetski modificirana hrana (GMO). Sam razlog za brigu je već u tome što mnoge države, uključujući i Hrvatsku, ne dozvoljavaju proizvodnju ni uvoz takve hrane. Industrija GMO hrane je postala velika i snažna te sve više i više potiskuje vlade raznih država na dopuštenje takve hrane unatoč stotinama znanstvenih radova, istraživanja, dokumentarnih emisija i filmova na tu temu koji dokazuju izrazitu štetnost takve hrane te povećanu potrebu pesticida uz veću cijenu proizvodnje i štetnost po zdravlje, kako ljudi tako i biljaka i životinja.

Negdje sam pred dosta vremena pročitao jednu mudru misao, nažalost ne mogu se sjetiti čiju, koja kaže kako „svaku knjigu treba čitati, ali ne treba svakoj vjerovati“. To bi se isto tako moglo primijeniti na teorije zavjere jer znanje u krivim rukama može biti opasno, pogotovo ako je nepotpuno ili neistinito.

Uskoro ću pisati detaljnije o još nekim poznatijim teorijama zavjere, pa pratite naše stranice.

 
Tehnologija i Znanost

Od robova do robota

Nekad su postojali robovi koji su sve radili za bogate ljude, a danas postoje roboti koji preuzimaju ulogu robova i odrađuju mnoge poslove. Između ostalog roboti su brojni kućanski aparati koji pomažu u svakodnevnom životu. Otkada su se razvile prve civilizacije i počela prva osvajanja započelo je i robovlasničko društvo, davanjem zakupa ili zemljišta u najam ljudi koji nisu mogli otplaćivati svoje dugove postajali su robovi, slične situacije imamo i danas, kada netko postane rob banke – kredita kojeg ne može otplaćivati.

Može li ljudska vrsta funkcionirati bez robova ili robota?

ROSSUMOVI ROBOTI

Gotovo se svatko od nas barem jednom zapitao što znači odnosno kako je nastala neka riječ. Tako je mene zanimalo kako je nastala riječ robot, istražio sam i saznao da je prvi put riječ “robot” upotrijebio češki pisac Karel Čapek, u svojoj drami R.U.R. – Rossumovi univerzalni roboti koju je objavio 1920. godine.

Radnja drame odvija se u budućnosti u kojoj tvrtka Rossumovi Univerzalni Roboti (R.U.R.) proizvodi humanoidne robote (androide- android je isto naziv za najpoznatiji operacijski sustav za pametne telefone i tablete). Ovi „roboti“ se koriste kao jeftina radna snaga bez ikakvih radničkih prava, a njihova velika primjena u industriji, kako vrijeme prolazi, mijenja cjelokupnu ekonomiju. Ipak “roboti” nisu zadovoljni svojim statusom i dižu pobunu i uništavaju cjelokupno čovječanstvo. Rossum je ironična igra pisca sa riječju rozum (hr. razum).

Već je prošlo gotovo stotinu godina otkako je Karel Čapek napisao to djelo, a njegova fabula se iz godine u godinu realizira. Smatram kako je Čapek bio toliko ispred svoga vremena i predvidio budućnost – postojanje robota  i pobunu tih robota te uništavanje čovječanstva od strane robota. Ja ću ostati u nadi da će stati prije onog dijela gdje za nas ljude postaje nepovoljno. Nadam se da će nam roboti pomoći da lakše živimo, a ne prevladati našu vrstu.

ROBOVLASNIČKI SUSTAV

Stare civilizacije, kao što su Egipćani, Grci, Rimljani, koje su bile jako napredne imale su robovlasnički sustav – sustav u kojem su robovi, neslobodni i obespravljeni ljudi, najčešće ratni zarobljenici ili dužnici, radili najteže poslove, na njihovom radu se temeljilo gospodarstvo država. Robovlasnički sustav se protezao kroz gotovo čitavu povijest u različitim državama i različitim oblicima, brojni su bogati, poznati ljudi, filozofi branili robovlasništvo kao jedini mogući oblik opstanka države. Sjedinjene Američke Države odnosno Jug, imao je robovlasnički sustav gdje su većinom robovi bili Afroamerikanci koji su radili na plantažama.Mnogo godina prije otkrića Američkog kontinenta, Dubrovačka Republika je među prvima u Europi zabranila držanje i prodaju robova. Stoga, možemo zaključiti kako je bila ispred svoga vremena.

Svi se možemo složiti kako je taj sustav izrazito nemoralan i nepošten, ali što se tiče zarobljenika kao što su ubojice, lopovi, kriminalci i slični, taj sustav ne bi bilo loše razmotriti ni u današnje vrijeme, svakako u zamjenu za godine zatvora pošto je današnjim zatvorenicima često ljepše nego nekim nedužnim, siromašnim građanima koji ih praktički hrane.

ROPSTVO 21. STOLJEĆA

Danas, u 21. stoljeću kada živimo u toliko naprednom i liberalnom svijetu, barem nam se on prikazuje kao takav, žalosno je to što u svijetu bez da mi to uopće znamo, postoje i drže se pa čak i prodaju robovi. Da bi bilo gore prodaju se i djeca i ljudski organi, sve za zaradu. O tim temama mediji malo kada izvještavaju, ali postoje brojne lažne vijesti, a kako smo iz puno primjera mogli naučiti, jedna vijest može promijeniti svašta, pa čak i tijek rata, uništiti državu, uništiti ljudski život. Lažne vijesti su još opasnije kada u kombinaciji s njima postoji internet, medij za širenje informacija nevjerojatnim brzinama.

U današnje moderno vrijeme i mi sami često postajemo robovi. Danas smo robovi medija, televizije, kompjutera i naših “ljubimaca” mobitela. Robovi smo i posla jer su brojni ljudi na poslu po cijele dane i nemaju nikakva prava, a ako se pobune dobiti će otkaz. Jedina je razlika što su robovi 21. stoljeća slobodni ljudi s političkim pravima, koji imaju izbor.

MODERNI ROBOTI – ASIMO

Ovaj dio namjerno sam ostavio za kraj jer nam kazuje realnost našeg položaja u tehnološkom napretku. Na naslovnoj slici je jedan od danas najnaprednijih humanoidnih robota. Zove se ASIMO, a razvila ga je japanska korporacija Honda, poznata po automobilima i motorima, ali bave se i proizvodnjom aviona, a kako vidimo i robota. On ima dosta napredne mogućnosti, pa tako može samostalno hodati, trčati do 9 km/h, ići po stepenicama u oba smjera, uliti tekućinu u čašu, posluživati, rukovati se s ljudima, plesati pa čak i igrati nogomet. Uz sve te mogućnosti, kao i sve u 21. stoljeću, ima svoju cijenu. Za neke je ona samo provlačenje kartice dok prosječan čovjek za svoga života ne zaradi toliko. Ona iznosi 2 500 000 američkih dolara.

U nastavku sam ostavio poveznicu (link) za videozapis ASIMA u kojemu igra nogomet s bivšim američkim predsjednikom Barackom Obamom te poveznicu za videozapis na kojemu su predstavljene i ostale mogućnosti ASIMA. Treći link je za robot ATLAS, američke kompanije Boston Dynamics, koji ima mogućnost trčanja na neravnom i nezgodnom terenu, a njegova primjena s daljnjim razvojem tehnologije mogla bi biti u vojne svrhe ili svrhe civilne zaštite.

 

Robovi su bili korisni i roboti su danas korisni, iako nije etički opravdano, važni su za  cjelokupni napredak čovječanstva. Da nije bilo robova bismo li se danas divili piramidama? Bismo li  imali ceste? Kako je danas za vidjeti, sve ide ka robotizaciji, automatizaciji, umjetnoj inteligenciji i koloniziranju svemira. Što će se od toga dogoditi, a što neće samo vrijeme će pokazati, uz naravno još mnogo toga što nitko nikada nije ni zamišljao.

Hoće li robotika i umjetna inteligencija napredovati do toga da uništi čovječanstvo ili biti spas za njega ili smo možda blizu maksimalnih mogućnosti daljnjega napretka pokazati će nam budućnost.

Za kraj vam predlažem dva filma s temom robova i robota: “12 godina ropstva” i “Ja, robot”, pogledajte i uživajte u usporedbi.

 
Zabava - Zanimljivosti

Ratovanje u mirotvorne svrhe?!

Prije nego uopće započnem pisati o ovoj temi moram odgovoriti na pitanje “što je to rat i koja je svrha ratovanja?”.

Već samim traženjem na “Googlu” na prvo što se (po običaju) pojavi je Wikipedija koja kaže da je rat organizirani sukob naoružanih ljudi, kao produženje politike država, nacija, klasa sredstvima oružanog nasilja u cilju ostvarivanja određene političke, gospodarske i druge dobiti. Rat je društvena pojava uvjetovana i povezana s pojavom i razvitkom klasnog društva čiji su osnovni zakoni ujedno i opći zakoni razvitka rata. Osnovni sadržaj rata čini oružana borba, ali se rat ne svodi samo na nju, on je širi, složeniji jer uključuje i druge oblike borbe (političke, gospodarske itd.) koje imaju veliko značenje za pripremu i vođenje rata.

I malo niže stoji ova odlična izreka Karla von Clausewitza:  ” Rat nije ništa drugo do politika produžena drugim sredstvima “.

Ja bih definiciju rata malo skratio pa bi glasila: Rat je ostvarivanje nekog cilja fizičkim sukobom dviju ili više strana.
Tomu bih još dodao da je cilj rata u 99.9% slučajeva profit, a mnogi za to ni ne znaju jer im je rečeno drugačije, uglavnom putem medija kojima zapravo i upravljaju ti isti koji i uzrokuju ratove. Za većinu ratova krivac je zapad, odnosno to su gotovo uvijek najjače svjetske sile. Poznato je da npr. SAD  ima najveći vojni proračun u svijetu i neprestano su aktivni u gotovo svim sukobima u svijetu. Koliko god im velik vojni proračun bio, i dalje imaju sve veći državni dug. Kako kredite izdaju banke, a vlasnici banaka su veliki bogataši, a izborne kampanje u SAD-u financirane od strane istih, logičnim zaključkom dolazimo do toga da banke zapravo vladaju svijetom i rade sve kako bi imale što veću korist. Samim time možemo zaključiti da demokracija zapravo ne postoji. Danas, ratnim videoigricama i filmovima, djecu se uči ratu, a rat i borba su svima zanimljivi jer je borba prisutna kod svih živih vrsta od bakterija, virusa, kukaca, životinja…pa sve do ljudi.

Smatram da su se nekad vodili mnogo pošteniji ratovi jer su se vojnici borili mačevima i suočeni licem u lice, a ne gađanjem s leđa i znalo se točno za početak i kraj borbe sviranjem određene melodije što je bio više čin igre, nešto kao u kazalištu ili na koncertu. Ratovi su bili “pošteni” čak i za vrijeme kad su se borili recimo Englezi i Francuzi, a vojne odore su bile uočljivih boja. Danas, s maskirnom odjećom, zrakoplovima i tenkovima, podmornicama, nuklearnim oružjem i tko zna s čime još, ratovi su postali izrazito nepošteni, neetični i nemoralni i više se ni ne zna tko s kim ratuje. Od Drugog svjetskog rata pa do danas ratovi su sve gori i gori, a za mnoge nikad nismo ni čuli jer mediji ništa ne spominju već govore o nekim nebitnim temama, uglavnom o poznatim ljudima ili o raznim aferama političara, dok vlade šalju vojsku u ratove za koje ni ne znamo. Čak i Hrvatska sa samo nešto više od četiri milijuna stanovnika zapravo je veliki izvoznik oružja i to uglavnom za područje Bliskog istoka pa čak i u SAD za potrebe njihove policije. S obzirom da je Republika Hrvatska članica NATO-a od 2009. godine, dužna je slati vlastitu vojsku, zajedno s ostatkom te moćne organizacije u neke zemlje koje nemaju niti geografske niti političke veze s Hrvatskom, na račun nas poreznih obveznika i na račun života vlastitih stanovnika odnosno vojnika.

Danas se šalju vojnici i u takozvane “ratove za mir” , a svrha mira baš i nije jasna jer ti isti koji ratuju za mir uglavnom i uzrokuju te ratove, prvo slanjem tajnih službi kako bi zavadili strane, onda stvaraju terorizam kako se narod ne bi bunio na slanje vojske u područje koje je ne rijetko jedva i sukobljeno, a zatim pošalju i vojsku koja će stvoriti mir te zaštiti njih same od terorizma. Nakon rata dovode svoje kompanije koje “preuzimaju vlast” u toj državi i stvaraju prikriveni monopol, njihove banke izdaju kredite državi, sve u državi se rasprodaje, a rudnici i naftna polja otkupljuju ili ih čak prisvajaju bez ikakve naknade.

Na stranicama Ujedinjenih Naroda može se vidjeti popis trenutnih mirotvornih operacija u svijetu. Tamo piše kako je trenutno petnaest takvih operacije u svijetu. Neću nabrojiti svih petnaest, ali ću samo reći kako ih ima od Bliskog Istoka i Konga pa do Cipra i Kosova koji su nam zapravo jako blizu. Ne smijemo zaboraviti napomenuti kako su to samo operacije pod upravom UN-a, a slične operacije provodi i NATO, pa čak i neke države, neovisno o nekim međunarodnim organizacijama.

Zanimljivo je spomenuti i Nobelovu nagradu za mir jer ima mnogo nobelovaca koji su primili nagradu za mir, a miru uglavnom nisu pridonijeli ništa više nego bilo koji “običan” radišan građanin. Čak nasuprot, uglavnom su bili ti koji su i uzrokovali sukobe. Primjer toga je i bivši predsjednik SAD-a, Barack Obama koji je primio Nobelovu nagradu za mir, a njegova zemlja, čiji je on bio predsjednik i imao ovlasti za provođenje ratova, vodila je mnogo ratova u to vrijeme. Ironično je i to da je isti Nobel, čija se nagrada dodjeljuje, izumio dinamit.

Moglo bi se zaključiti da su ratovi za stvaranje mira još samo jedna od mnogih izlika svjetskih moćnika za ulazak u rat.  Kako god okrenem mišljenja sam da rat nikako ne može donijeti mir. Uz ovu temu preporučam film Snajperist koji je nastao po istinitom događaju, a upravo nam govori o ratu i kako rat stvara nemir, ne samo u svijetu nego i u nama samima i u našim obiteljima.

U ovom tekstu iznio sam svoje stavove koje sam stekao informiranjem u raznim medijima koji ne pišu stalno jedno te isto, u mnogim knjigama i dokumentarnim emisijama proučavajući razne strane priče. Možda sve to i nisam dobro shvatio, ali jedno je sigurno, a to je da nam se ništa ne prikazuje zapravo onakvim kakvim to zapravo jest u stvarnosti.
Nadam se da će se s vremenom sve više ljudi osvijestiti i ne vjerovati medijima sve što kažu i slušati razne priče o slavnim osobama kako bi omeli stvarne i aktualne događaje jer poslije je uvijek kasno.

 
Zabava - Zanimljivosti

Praznik rada?

Svakog 1. svibnja slavi se Praznik rada kojeg mnogi još nazivaju i Prvi maj. Vjerojatno su se mnogi barem jednom zapitali zašto se uopće slavi Praznik rada. U daljnjem tekstu napisat ću nekoliko povijesnih činjenica o Prazniku rada za one koji još uvijek nisu saznali zašto se slavi.

U 19. stoljeću radi jačanja industrijalizacije poslodavci su sve više nemilosrdno iskorištavali radnike. Dobivali su male nadnice, radili su i do 18 sati dnevno i iskorištavala se dječja radna snaga. Zbog takvih uvjeta rada životi radnika bili su na rubu egzistencije i radnici su počeli sve više prosvjedovati. Vrhunac je bio 1. svibnja 1886. kada je oko 40 000 radnika izašlo na ulice Chicaga tražeći zahtjeve simbolizirane u tri osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja.
Nakon što je vlast poslala jake policijske snage kako bi prekinuli prosvjed, šest je radnika ubijeno, pedesetak ranjeno, a petero ih je osuđeno na smrt.
Od 1890. godine taj datum postaje Međunarodni dan opće solidarnosti radništva.

U Hrvatskoj su radnici tražili prava navedena u zahtjeve tri osmice 1. svibnja 1890. U Zagrebu je održano niz skupova i prosvjeda, a najveći je održan u zgradi Hrvatskog doma gdje su govornici naglašavali: „Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi“.

U neovisnoj Hrvatskoj 1996. godine Sabor je donio odluku da je 1. svibnja neradni dan koji se obilježava kao praznik pod nazivom Blagdan rada. Taj naziv je 2001. godine promijenjen u Praznik rada.

Kako god ga obilježavali želim Vam svima sretan Praznik rada tj. nerada jer danas nitko ne bi trebao raditi! 🙂

 

 
Tehnologija i Znanost

Google – naš najbolji prijatelj

Google – naša sveznalica, naš najbolji prijatelj u brojnim trenucima jer ima odgovor na gotovo sva naša pitanja.

Koliko vam se puta dogodilo da se nešto niste mogli sjetiti, ali nije bilo problema jer eto Google zna. Kad se negdje nalazite da ne znate put samo pogledajte Google karte i opet on zna. Želite poslušati neku pjesmu, pogledati film, potražiti priču, knjigu, vidjeti što je zdravo, kojim se sportom baviti – u svemu tome vam može pomoći upravo Google.

Kada govorimo o Googleu najprije svi pomisle kako je to internet, ali to je samo najpoznatija tražilica, ali i jedna od najvrijednijih i najjačih korporacija na svijetu.

Google od osnivanja do danas ima jako zanimljivu povijest. Osnovali su ga Larry Page i Sergey Brin 27.rujna 1998. godine dok su bili na doktorskim studijima na sveučilištu u Stanfordu. Treba razlikovati pojam Google kao tražilicu i kao tvrtku jer Google kao tvrtka ima mnoge druge proizvode osim tražilice kao što su to npr. Gmail, Google disk, YouTube.

Njihov operacijski sustav android, nalazi se na većini pametnih telefona. Uz razne android aplikacije i ostale proizvode, Google većini ljudi uvelike olakšava posao, svakodnevni život i komunikaciju. Najbolje od svega je to što je na Googleu gotovo sve besplatno, pa čak i prvih 15 GB pohrane na Google disku i Gmailu, ali se zato iznad 15 GB plaća ovisno o opciji pohrane. Mnogi gledaju razne videozapise na njihovom servisu za videozapise YouTube i to besplatno. Na YouTube može bilo tko objaviti razne sadržaje i tako postati poznat, a uz objavljene videozapise dolazi i određena zarada ovisno o broju pregleda. U posljednje vrijeme sve češće se koristi i društvena mreža Google+. Za one koji bi htjeli uštediti, a treba im Microsoft Office za posao mogu koristiti solidnu Googleovu zamjenu – Google dokumenti, tablice i prezentacije koji su zapravo web aplikacija što konkurira Microsoftovom Office 365, a razlika je u tome što se Office 365 plaća. Kad već govorim o Microsoftovom Office 365, za sve koji nisu znali, učenici i profesori u Hrvatskoj mogu imati Office 365 potpuno besplatno s CarNet pristupnim podacima. Za one kojima se više sviđa Google, mogu koristiti i njihove programe koje sam prije naveo jer su poprilično dobri i Google ih sve više  poboljšava.

Google je prva tražilica na svijetu koja je uvela princip da se najpretraživaniji sadržaj prikazuje prvi među rezultatima pretraživanja. Većinu svoje dobiti ostvaruje na usluzi za oglašavanje AdWords tako da je to i razlog zašto je sve besplatno i na taj način ( da je sve besplatno) prate naše navike i njihovi algoritmi nam onda prikazuju relevantne oglase tako da mi češće kliknemo na oglas, a njima stiže novac na račun.
Googleova misija je, kako oni kažu, organizirati informacije svijeta te ih učiniti korisnima. Uz toliku količinu informacija, od kojih je u današnje vrijeme veliki dio jako bitan jer imamo internet bankarstvo i razne druge sadržaje na internetu s jako osjetljivim podacima koji ne trebaju doći u svačije ruke, postavlja se pitanje sigurnosti.

Što se tiče hakerskih napada, barem za Googleove proizvode, prema dosadašnjim iskustvima ne trebamo biti toliko zabrinuti jer od kad postoji dogodio se samo jedan hakerski napad i to na njihov servis za digitalnu obradu podataka- Picasa. To pokazuje kako je Google i jedna od najsigurnijih tvrtki po tom pitanju,  ali zato kako uvijek postoji neko „ali“, trebamo se zapitati o sigurnosti nas samih na Googleu odnosno sigurnosti naših privatnih informacija. Google stalno uvodi nova pravila o zaštiti podataka i često možemo vidjeti kako nam nudi da pročitamo pravila o privatnosti jer su srećom takvi zakoni, a ta privatnost uopće nije toliko privatna jer oni mogu vidjeti i čitati sve naše podatke, gledati sve što smo pretraživali i čitati sve naše poruke. Kada sve to skupa malo bolje pogledamo možemo se zapitati tko sve može vidjeti te informacije i što će im toliko informacija jer samo za davanje oglasa toliko informacija uopće nije potrebno. Vrlo je moguće da nas na taj način zapravo kontroliraju, a te informacije dostavljaju vladama kako bi znali sve o nama tako da na internetu nikad nismo sigurni i sve što kliknemo i zapišemo i svaka naša fotografija ili video koji se barem jednom pojavio na internetu, sve to ostaje na raznim serverima u raznim državama trajno zapisano tako da se i često kaže da „internet pamti“ i trebamo uvijek paziti što ćemo staviti na internet, a što ne.