Sve objave od Eliza Vickić

Tehnologija i Znanost

Komentiranje na društvenim mrežama – bunt nove generacije

Djecu rođenu između 1995. i 2009. godine zovu Generacija Z, tiha generacija, iGeneracija, net generacija… Čine 18 posto svjetske populacije, a za dva desetljeća voditi će svijet. Prve su to generacije rođene i odrasle u kompjuteriziranom svijetu. Kako takav svijet utječe na život počele su istraživati brojne suvremene agencije, u ovom članku možete pročitati jedno od istraživanja.

Prema prvom istraživanju generacije Z u Hrvatskoj, koje je proveo projekt 24 sata JoomBoos u suradnji s agencijom DIALOG komunikacije, većina ispitanika puno vremena provodi na mobitelu, voli društvene mreže i priznaje veliko zanimanje za influencere, a od brandova ističu Adidas i Samsung. Što se tiče prehrane, istaknuli su McDonald’s i Coca Colu.

Spomenutu vezanost generacije uz tehnologiju možda najbolje dokazuju rezultati po kojima 67 % ispitanika na mobitelu provodi više od 4 sata dnevno, a čak 94% njih koristi platformu YouTube. Gledanje televizijskog programa kojeg je kreirala treća strana zamjenjeno je personaliziranim sadržajem jer je kreiranje vlastitih playlista, pretplate na željeni sadržaj, prijedlozi sadržaja formirani prema našim interesima te mogućnost komentiranja upravo ono što ova generacija voli. Upravo je pozitivno korisničko iskustvo jamac posjećenosti stranice, a na tome se „ industrija klikova“ i bazira.

Ono što zabrinjava je sve veći broj slučajeva ovisnosti  o pametnim telefonima i društvenim mrežama zbog čega je otvorena Dnevne bolnice za liječenje ovisnosti o internetu i video igricama. Tehnologija je postala dio našeg identiteta i svakodnevnog iskustva, a njezine karakteristike odrazile su se i na naša očekivanja o realnom svijetu. Ne čudi stoga što generacija Z  teži instant zadovoljstvima, brzoj zaradi i općenito svemu materijalnom. Osim toga, mnoge reklame  su usmjerene baš na djecu i adolescente te ih tako pretvaraju u konzumente i potrošače koji  su zbog brzog tehnološkog napretka skloni doživljavati svoje pametne telefone kao potrošnu robu koja već sljedeće godine više nije dovoljno inovativna. Negativnu posljedicu toga najviše osjećaju oni pripadnici generacije koji te trendove ne mogu pratiti u tolikoj mjeri u kolikoj to društvo očekuje.

Istraživanje Joomboosa je pokazalo da ih 87 % ispitanika svakodnevno koristi društvene mreže, a najcool smatraju Instagram. Instagram svoju popularnost može zahvaliti  težnji generacije za brzinom i jednostavnošću zbog koje preferira kratke tekstove i fotografije. Nadalje, zbog sve većeg autoriteta odraslih u stvarnom svijetu, mladi se okreću društvenim mrežama  u kojima nalaze slobodu, odnosno privatnost i u fizički kontroliranim uvjetima. Ponekad sloboda koju društvene mreže omogućuju dovodi do razvoja neprimjerenog ponašanja među mladima jer takve platforme zlostavljačima daju osjećaj sigurnosti i anonimnosti kroz tzv. „lažni profil“, a negativni komentari i poruke mogu imati poražavajuće velik utjecaj na psihu mladog čovjeka, posebno onog u pubertetu koji svoj identitet gradi na temelju onoga kakvim ga drugi vide.

Unatoč tomu što bi se moglo pretpostaviti da će mogućnosti upoznavanja kultura i običaja dovesti do otvorenijeg i tolerantnijeg društva, ova generacija mladih je izrazito sklona etiketiranju i nerazumijevanju. To je pokazalo i istraživanje o političkoj pismenosti mladih u Hrvatskoj prema kojem polovica ispitanika homoseksualnost i dalje smatra bolešću, suzdržani su u prihvaćanju manjina, a više od polovice nije sigurno je li NDH bila fašistička tvorevina. U posljednje se vrijeme među mladima pojavila sklonost prema korištenju krilatice ustaškog pokreta pa je tako tijekom ovogodišnje norijade primijećena skupina mladića koja je ulicom hodala podignute desnice uzvikujući spomenutu krilaticu. Izgleda da neki mladi zaista ne vide ništa sporno u ovakvom ponašanju pa ih medijska pažnja samo dodatno potiče.

Uz sva spomenuta obilježja generacije, važno je spomenuti da je svijet u kojem živi postao vrlo nesiguran. Nije sigurno hoće li nam diploma donijeti posao i omogućiti egzistenciju, a ni društvene vrijednosti nisu poput onih prijašnjih generacija koje su cijenile pošten rad. Svakodnevni primjeri nepoštivanja temeljnog načela pravednosti ovoj generaciji pokazuju kako su jednaka prava za sve tek daleka utopija. Mnogi su demoralizirani, ali nedovoljno da bi izašli na ulice i otvoreno pokazali otpor takvom stanju. U svakom društvo su upravo mladi bili pokretači promjena, no danas je od pobune preostalo još samo komentiranje događaja na društvenim mrežama. Mogućnosti koje je tehnološki napredak donio sa sobom su izvrstan doprinos društvu, no razvile su se prenaglo da bi se ova generacija mogla uspješno nositi sa njima. U svoj toj brzini razvoja ponestalo je vremena za stvaranje temeljnih vrijednosti i principa zbog čega se mladi okreću nekim prošlim vremenima u kojima nalaze (ponekad pogrešan) uzor i ideal.

tekst by Karla Zupičić

 
Zabava - Zanimljivosti

Novogodišnji običaji diljem svijeta

Još malo dana odbrojavamo do nove 2018. godine, a s njom nam dolaze i brojni koncerti, buka od petardi i vatromet. Takva je situacija barem ovdje kod nas u Hrvatskoj. No jeste li se ikada zapitali slave li svi narodi ovaj blagdan na isti način poput nas i kakvi sve običaji postoje diljem svijeta?

Najprije treba naglasiti da ne slave svi narodi Novu godinu u isto vrijeme kada i mi. Pošto je Hrvatska katolička zemlja, mi koristimo gregorijanski kalendar po kojem Nova godina pada 1. siječnja. Za razliku od nas, neke pravoslavne zemlje poput Srbije i Rusije koje koriste julijanski kalendar te neke islamske zemlje, Novu godinu slave nekoliko dana nakon nas.

Međutim, kako se u današnje vrijeme ovaj blagdan toliko popularizirao, sve se manje prate stariji kalendari te se većinom u svim razvijenijim državama svijeta Nova godina slavi na isti dan i to na isti način. Pucanjem petardi se želi otjerati “stara” i vatrometom dočekati Nova godina. No, unutar svake zemlje još uvijek postoje određeni tradicionalni običaji koji se štuju.

Primjerice, Španjolci u ponoć jedu po 12 bobica grožđa kako bi bili sretni 12 mjeseci u godini. Grci peku slatki kruh u koji stave kovanicu, a smatra se da osobu koja dobije krišku s kovanicom, sreća prati cijele naredne godine. U nekim zemljama Latinske Amerike, običaj je da se od slame izradi lutka koja simbolizira “staru” godinu te se u ponoć spali kako bi se otjeralo sve loše iz prethodne godine i ušlo u novu sa srećom i blagostanjem. Taj je običaj vrlo sličan našem paljenju pusta kojeg mi tradicionalno palimo završetkom maškara u ožujku, a na taj način također tjeramo zlo i zle duhove. U nekim filmovima ste mogli vidjeti i kako Brazilci Novu godinu slave tako da preskoče 7 valova i bace u more cvijeće jer vjeruju kako će im božica mora donijeti sreću. Britanci pak s nestrpljenjem čekaju svog novogodišnjeg gosta o kojem ovisi njihova sreća. Ukoliko vam na vrata dođe gost s poklonima to simbolizira sreću, a u protivnom bit ćete nesretni cijele godine.

Na koji god način odabrali kako ćete proslaviti Novu godinu, najbitnije je da se dobro zabavite, da ste u dobrom društvu i naravno da vam ne manjka dobre hrane! Taj jedan dan u godini možemo si priuštiti možda malo više hrane i pića nego što to inače konzumiramo jer ipak se naredna godina dočeka samo jednom.

Stoga vam želimo sve najbolje u Novoj 2018. godini!

 

 
Vijesti, Zabava - Zanimljivosti

Terenska nastava – Venecija

U srijedu, 22. studenog 2017. učenici gimnazijskih razreda i 4. razreda elektrotehnike posjetili su grad na 118 otočića, grad karnevala i gondola – Veneciju. Uz to su posjetili još i izložbu Demiena Hirsta, najbogatijeg umjetnika današnjice. Voditeljice i organizatorice terenske nastave bile su profesorice Alida Blašković Koroljević, Karla Golja Milevoj, Laura Kokot i Sanja Gregorinić.

Venecija je smještena u talijanskoj regiji Venetto, a još je od 9. stoljeća poznata kao središte nezavisne Mletačke Republike. Kako je Venecija još od tih davnih vremena bila vrlo jaka i moćna sila, bila je poznata i pod nazivima “La Dominante”, odnosno “Dominantna” i “Kraljica Jadrana”.

Smatra se da je Venecija nastala još u 6. stoljeću kada su stanovnici Akvileje progonjeni od Barbara, pobjegli na neke od otoka Venecijanske lagune te su tamo osnovali vojvodstvo s duždem na čelu. Pošto je Venecija imala dobar geografski položaj, na tom se području razvila jaka trgovina te je ona bila posrednik između istoka i zapada. Također je bila poznata po proizvodnji stakla koja se i danas odvija na otoku Muranu u Venecijanskom zaljevu.

Venecija je danas grad prepun povijesnih i kulturnih znamenitosti pa smo na ovoj terenskoj nastavi i posjetili neke najznačajnije. Najprije smo se brodićem uputili do Trga sv. Marka (zaštitnik Venecije) gdje smo se i iskrcali te krenuli u obilazak grada. To je ujedno i najveći te glavni trg u Veneciji, a na njemu je smještena Bazilika sv. Marka koja je izgrađena u 9. stoljeću u bizantskom stilu koji karakteriziraju bogatstvo freski, mozaici, kupole i kićenost. Na samom pročelju bazilike je čak 20 kg zlata u mozaicima. Nasuprot bazilici nalazi se dio koji je dao sagraditi Napoleon, a zove se Kraljevska palača. Napoleon je osvojio Mletačku Republiku 1797.godine, te je dao srušiti crkvu San Geminiano na sjevernoj strani trga i izgradio  je krilo zvano Ala Napoleonica, poznato i kao Kraljevska palača, time je Trgu sv. Marka dao današnji izgled. Na trgu se još nalazi Duždeva palača iz razdoblja gotike, koja je služila kao upravno središte države i zvonik sv. Marka visok 98.5 metara koji je ujedno jedan od najviših u Italiji. Duždevu palaču i nekadašnji zatvor spaja poznati Most uzdaha (Ponte dei Sospiri) iza kojeg se krije i jedna legenda. Naime, smatra se da je ovaj most dobio ovo ime zbog toga što je to bio posljednji pogled zatvorenicima na Veneciju koji su imali prilikom odlaska u ćelije iz Duždeve palače.

Najpoznatija i najveća ulica u Veneciji nije kopnena, već vodena, a to je Canal Grande duž kojeg se protežu najljepše palače Venecije kao što su palača Grassi (Palazzo Grassi), Casa d’Oro, Galerija Akademije i Casa Rezzonico. Preko Canala Grande prelaze 3 mosta, a najpoznatiji i najstariji je Most Rialto (Ponte di Rialto), koji većini turista služi za slikanje, pa tako i nama.

Venecija ostavlja bez riječi i govori o bogatoj povijesti i tradiciji Venecije, ali ono što nas je još više oduševilo na ovoj terenskoj nastavi bila je izložba Damiena Hirsta. U palači Grassi i muzeju Punta della Dogana divili smo se izložbi “Blago s brodoloma Nevjerojatnog“.  Stvarno je nevjerojatna jer ne znate što je istinito, a što ne. Želi li prikazati brodolom, mitologiju, današnji svijet, sve je povezano i sve treba gledati kroz vrijeme, Hirst želi spojiti prošlost i sadašnjost, grčku mitologiju sa  pop ikonama današnjice, kao što su Pharrell, Kate Moss, Rihanna, Mickey Mouse pa tako npr. možete u prikazu egipatske kraljice pronaći i lice Rihanne.

Slikovni rezultat za damien hirst venice           Slikovni rezultat za damien hirst venice

Gdje prestaje iluzija, a počinje istina ne zna se kad izađete s izložbe, ali kao što je Hirst rekao: “Vjerovati u nešto, važnije je i značajnije od istine same”.

Venecija je zaista jedan prekrasan grad koji je nemoguće upoznati i obići u tek par sati, no mi smo uspjeli vidjeti barem ono najvažnije. To je grad prepun skrivenih uličica, grad umjetnosti, grad gondola, karnevala te mostova (sveukupno 350 mostova ili 40 km).

Danas Veneciji prijeti potop i urušavanje zbog neprestanog dizanja razine vode i učestalih poplava tijekom kiša. Zbog toga se provode mnogi skupi projekti u svrhu spašavanja Venecije od daljnjih poplava i urušavanja.

Zato preporučam svim onima koji još uvijek nisu posjetili ovaj grad, da ga posjete dok ne bude prekasno jer je zaista poseban i fascinantan, a hodajući starim ulicama i obilazeći povijesne znamenitosti stvara dojam ponovnog vraćanja u prošlost.

Vraćanje u prošlost i doživljavanje likovnih djela Damiena Hirst, uz komunikaciju na stranim jezicima ostvareni su ciljevi ove terenske nastave.

 

Tekst i foto: Eliza Vickić, Sanja Gregorinić, prof.

Naslovna fotografija: Mirea Franković.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 
Vijesti

“(Nad)stvarnost” – najava izložbe

U petak, 24. studenog 2017. godine, u prostoru KUC Lamparne održat će se izložba pod nazivom “(Nad)stvarnost” naše novinarke, a ujedno i umjetnice Vanese Aničić.

Vanesi će ovo biti prva samostalna izložba, pa pozivamo sve učenike naše Srednje škole Mate Blažine Labin, profesore te ostale građane koji su zainteresirani da se odazovu i na taj način daju podršku ovoj mladoj umjetnici.

Inače, Vanesa se umjetnošću (točnije slikanjem) bavi od svoje četvrte godine, a od tada pohađa i likovnu radionicu “Točka” u Potpićnu pod vodstvom profesorice Davorke Vadanjel. Crta u slobodno vrijeme i kada je najviše inspirirana, a njezini su radovi zaista vrijedni divljenja.

Nadamo se da ćete doći u što većem broju jer zaista vrijedi pogledati ovu sjajnu izložbu koju nam je Vanesa priredila! 🙂

 

 
Zabava - Zanimljivosti

Malala Yousafzai – Žena borac

Jednakost, mir, sloboda… Gotovo se svi ljudi slažu da su te stvari ključne u stvaranju dobrih i kvalitetnih odnosa među ljudima i u svijetu, u obrazovanju, u prijateljstvu, u politici…, a sve je to započelo još u razdoblju prosvjetiteljstva kada se počinju isticati osnovna ljudska prava. Međutim, rijetki su oni koji skupe hrabrosti i odluče progovoriti o ljudskim pravima kako bi barem pokušali promijeniti svijet nabolje.

Malala Yousafzai upravo je jedna od tih rijetkih; žena koja se usudila progovoriti i dignuti svijet na noge. Malala je rođena 1997. u Pakistanu, zemlji gdje su ženama uskraćena mnoga ljudska prava, a muškarci vladaju. Međutim, zahvaljujući njezinim razumnim i upornim roditeljima, a posebno zahvaljujući njezinom ocu, Malala je odgojena na vrlo human i kulturan način. Pošto je njezin otac bio učitelj te je imao školu, pobrinuo se da Malalu poduči kako bi ona stekla svo obrazovanje koje joj se nudi.

Godine 2008. kada su Talibani već zavladali područjima Pakistana, donijeli su zakon o zabrani školovanja djevojčica i uskratili mnoga ženska prava te su počeli vršiti napade na te ženske škole. To je Malali bio glavni povod kako bi započela svoju bitku protiv Talibana i borbu za pravo žena na obrazovanje pa od tada počinje voditi javne govore i pisati blogove za BBC pod nadimkom Gul Makai koji si je nadjenula kako bi sakrila svoj identitet. Samo da naglasim, Mala je u to vrijeme imala samo 11 godina. Ona nastavlja svoje javne govore, pa je 2011. godine dobila prvu pakistansku Državnu nagradu mladeži za mir.

Ali, stvari su se pogoršale 2012. godine kada su Talibani saznali za Malaline javne govore u kojima ih ne podržava te su izvršili napad na nju u kojem je gotovo izgubila život. Malali su trebali mjeseci da se oporavi, ali nakon oporavka ona je još odlučnija nastavila svoju bitku za ženska prava te je osnovala organizaciju pod nazivom Malala Fund.

2014. Malala dobiva Nobelovu nagradu za mir i time postaje najmlađa osoba u povijesti koja je dobila ovu cijenjenu nagradu.

U govoru koji je održala nakon oporavka u Ujedinjenim narodima govori: “Teroristi misle da će promijeniti naše ciljeve i da će zaustaviti naše ambicije. Međutim, ništa se nije promijenilo u mojem životu osim ovoga: slabost, strah i očaj su izumrli. Snaga, moć i hrabrost su se rodile…”

Zahvaljujući osobama poput Malale, ovaj svijet ide prema naprijed. Iako mi mislimo da je jedna osoba nedovoljna da promijeni stvari u svijetu, Malala nam je daje odličan primjer da smo u krivu. Jedna obična djevojčica iz ne tako bogate obitelji, iz države u kojoj je obrazovanje uskraćeno ženama i u kojoj su uvjeti za razvoj nezamislivo teški, u državi gladi i siromaštva, uspjela se probiti ne na razinu države, već na razinu svijeta i širiti svoju misao i cilj. Ona ima samo jedan jednostavan cilj koji nije teško zadovoljiti, a to je pravo na obrazovanje i ravnopravnost te širenje mira u svijetu. Iako je ovaj svijet okrutan, sebičan i nemaran, ona se odlučno bori ne koristeći nasilje, već smatra da se problemi mogu rješiti jedino dobrotom i slogom.

Smatram da je danas u svijetu najveći problem, a pogotovo nas mladih lijenost i nada da će netko drugi napraviti dobro djelo umjesto nas. Ali zaboravljamo da mi moramo biti taj netko jer jedino tako stvari mogu krenuti prema naprijed, a Malala je najbolji primjer za to.

 

 
Zabava - Zanimljivosti

Sezona kestena

Početak jeseni donosi nam mnoge tipične jesenske plodove kao što su gljive, orasi, jabuke, a između ostalog i kesteni. Kada se sjetimo jeseni, gotovo nam uvijek napamet padu vrući smeđu kesteni i žuto lišće zar ne? Jesen je gotovo nemoguće zamisliti bez tih plodova.

Smatra se da kesteni imaju vrlo dugu povijest i kako su oni bili prva namirnica koju su jeli naši pretci poput i svih ostalih orašastih plodova. Poznato nam je kako je pračovjek skupljao plodove i hranio se divljim životinjama kako bi preživio. U prošlosti su kesteni najvjerojatnije rasli na području Azije, a različite civilizacije su ih prenijele na tlo Europe, Sjeverne Amerike te sjevernog dijela Afrike gdje ih i danas nalazimo.

Kesteni imaju mnoga ljekovita svojstva. Oni su izvor vitamina C, B6, elemenata koje naš organizam ima u tragovima, ali koji su vrlo važni za normalan rad organizma te su izvor mnogih minerala poput kalija, fosfora, kalcija, magnezija i drugih. Također je važno napomenuti da ne sadrže gluten pa su zato pogodni za osobe koje su osjetljive na njega, a imaju i veliku energetsku vrijednost pa se stoga preporučaju sportašima i djeci u razvoju. Kesteni pomažu kod kardiovaskularnih (anemije), bubrežnih, probavnih (gastritis) i dišnih (kašalj, bronhitis, astma) bolesti. Oni još i snizuju kolesterol i pročišćavaju krv.

Polovica listopada idealna je za branje kestena. Kesteni se beru kada plod padne sa drva kestena i kada bodljikava čahura u kojoj se nalaze malo posmeđi. Ako se kesten lako izvadi iz čahure i ima glatku površinu tada možete biti sigurni da je dovoljno zreo te ga možete ubrati.

Zatim slijede razne pripreme kestena, a mogu se jesti slatki i slani. Najčešće se pripremaju na način da se zarežu po polovici i stave u pećnicu na 200 stupnjeva na 15 minuta kako bi kora popucala i kako bi se mogao izvaditi plod iznutra. Kesteni se mogu još i kuhati, služe za pripremu čaja i meda, a savršeni su i kao sastojak mnogih kolača.

Kod nas u Hrvatskoj svake se godine održava Marunada u Lovarnu i to je ujedno i naš najpoznatiji tradicionalni festival maruna (kestena). Prva Marunada održana je u Lovarnu još davne 1973. godine, a razlog zašto se održava baš u tom mjestu jest taj što na tom području (područje Opatijske rivijere na obroncima Učke) raste posebna vrsta kestena, takozvani “maruni”. Ove se godine održava 44. Marunada od 14. do 29. listopada na kojoj se mogu kušati različiti specijaliteti od kestena, a prisustvovati mogu svi ljubitelji kestena ili pak ako ih niste nikada probali ovo je savršena prilika.

Ukoliko nemate mogućnosti za posjet ovom festivalu, možete slobodno vrijeme iskoristit tako da se uputite u šumu u berbu kestena jer nije li šteta ovakvo divno godišnje doba provesti u kući. Zato pripremite košaru i provedite ovih par dana uživajući u prirodi i u ukusnim kestenima i njihovim specijalitetima. 🙂

 

 

 
Vijesti

Svjetski dan hrane (16.10.)

Hrana je neophodna tvar za život svih ljudi. Svi ljudi trebaju hranu bez obzira na njihovu crnu, bijelu ili žutu rasu, na vjeroispovijest, uvjete života, ponašanje i drugo. No, je li u današnjem svijetu hrana dostupna svima? Zašto slavimo svjetski dan hrane i koji je njegov cilj?

Svjetski dan hrane obilježava se svake godine 16. listopada, a taj je datum izabran upravo zato što je na taj dan 1945. godine u Quebecu u Kanadi osnovana Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih Naroda (FAO – Food and Agriculture Organization of the United Nations). Ta je organizacija na konferenciji 1979. utemeljila Svjetski dan hrane.

Glavni cilj obilježavanja tog dana je osvijestiti i informirati ljude o problemu gladi i pothranjenosti, te o nejednakoj raspodjeli hrane u svijetu. Na taj se način želi potaknuti ljude na solidarnost i međusobnu suradnju razvijenih država svijeta kako bi se iskorijenila glad i neodgovarajuća prehrana u nerazvijenim zemljama, ali i kako bi se spriječila glad siromašnih i beskućnika u razvijenim zemljama.

FAO svake godine za vrijeme obilježavanja Svjetskog dana hrane ima različite teme, a ove godine glavna je tema “Change the future of migration. Invest in food security and rural developement.”, odnosno “Promijeni budućnost migracija. Investiraj u sigurnost hrane i ruralni razvoj.” Time se želi ukazati kako sve više i više ljudi godišnje migrira baš zbog gladi, siromaštva i ide “trbuhom za kruhom”. Prema podacima FAO-a 2016. godine u svijetu je gladovalo 815 milijuna ljudi, a iz godine u godinu broj se povećava. Zanimljivo je i da kada bi se prosječna proizvodnja hrane u svijetu podijelila sa svjetskom populacijom, hrane bi bilo dovoljno za svih. Druga, također važna promjena je ruralni razvoj. U mnogim državama gladi i siromaštva, zemlja nije plodna, a u onim državama u kojima i jest plodna, nije obrađena zbog nedostatka novca i suvremenih strojeva za obradu zemlje. Zbog toga države članice FAO-a nastoje pomoći tim nerazvijenim državama u ruralnom razvoju kako bi se zadovoljile potrebe hrane za stanoviništvo pojedine države te smanjile migracije zbog gladi.

Treba nagalsiti i da usprkos međusobnom djelovanja država, i mi pojedinci smo također važni u rješavanju problema gladi. Zato umjesto da bacamo hranu koja nam primjerice ostane od ručka ili je pred rokom isteka, bilo bi humano da ju damo onome tko nema ni za kruh. Danas u svijetu pa i u Hrvatskoj postoje različite organizacije poput Crvenog Križa u čijim se centrima može donirati hrana i ostale potrepštine za siromašne i gladne. Zato smatram da bismo svi u skladu sa svojim mogućnostima, trebali pomagati takvim ljudima i od male promjene učiniti globalnu, te proslaviti današnji dan na najsolidarniji način.

 
Zabava - Zanimljivosti

Kako hobiji utječu na naše raspoloženje?

Čitanje, sviranje, fotografiranje, kuhanje, planinarenje, vrtlarenje, bavljenje sportom,… sve su to hobiji kojima se ljudi bave u svoje slobodno vrijeme. No, što su to zapravo hobiji i kakvu ulogu oni igraju u našim životima?

Prema definiciji hobi je naziv za aktivnost kojom se bave ljudi radi osobnog zadovoljstva, a ne radi novčanih nagrada ili primanja. Hobi može biti bilo koja aktivnost bilo da je iz područja umjetnosti, sporta, tehnologije ili jednostavno ona aktivnost koja nam podiže raspoloženje, u kojoj uživamo i bavimo se njome bez ikakva stresa i opterećenja.

Svi mi ljudi imamo različite hobije. Oni su sastavni dio našega života, a imaju i značajan utjecaj na naše raspoloženje. Jeste li se ikada osjećali prazno i nezadovoljno, a zatim nakon bavljenja svojim hobijem puni energije? To je taj osjećaj koji nam daju hobiji. Osjećaj slobode, zadovoljstva, opuštenosti i sreće. U njima zapravo pronalazimo samoga sebe, otkrivamo naše interese te ih razvijamo, a uskraćujemo i mjesto negativnim osjećajima. Osim toga, na taj način sklapamo prijateljstva sa ljudima koji imaju slične interese, odnosno hobije poput nas, dijelimo zajednička iskustva, širimo vidike i tako razvijamo sami sebe.

Vrlo je važno pronaći svoj hobi, ne samo zbog pozitivnih osjećaja kojima nas ispunjava, već i zbog toga što je to naše slobodno vrijeme kojeg trebamo na što ljepši i opušteniji način iskoristiti. Mnogi ljudi kažu kako zbog škole ili posla nemaju vremena baviti se svojim hobijem. Ja smatram kako bismo svi trebali odvojiti barem mrvicu vremena za vrijeme posvećeno sebi i kako nam stvari poput posla ne bi smjele to pravo uskratiti.

U današnje vrijeme vrlo je teško to ostvariti jer nam se cijeli život zapravo vrti oko kvalitetnog  obrazovanja te pronalaženja što boljeg i plaćenijeg posla. A zatim, kada se zaposlimo, dolazimo toliko umorni s posla i bez volje za ičim te nam još samo fali da se bavimo svojim hobijem. Ali budimo realni, koliko nas zapravo u svoje slobodno vrijeme visi na mobitelima jer “preumorni smo za išta drugo raditi”.

Na kraju ispada da je zapravo najveći problem većine ljudi ljenost i manjak motivacije, a za to je jedino rješenje da sami sebe pokrenemo te radimo nešto kreativno i zadovoljavajuće u svojem životu. Mislim da nema gore stvari od napuštanja svojeg hobija zbog previše obveza i posla kojeg vjerojatno radimo s mukom i bez imalo ljubavi.

Zato smatram da za početak svi možemo i moramo odvojiti vrijeme za hobi, u bilo kojem danu mjeseca, tjedna, doba dana i u trajanju od barem par minuta. Za to malo vremena neće nam pobjeći ni posao, a nećemo se ni previše umoriti već se možemo samo osjećati bolje i popraviti naše psihičko zdravlje. Ja sam si to dokazala na vlastitom primjeru, te vam garantiram da nećete požaliti ako barem pokušate. S vremenom ćete shvatiti da zapravo imate i više nego dovoljno vremena za svoj hobi i kako se sve to isplati jer osim posla, obitelji i ljubavi, hobi također daje smisao našem životu 🙂

 

Definicija hobija preuzeta je sa web-stranice Wikipedije: https://hr.wikipedia.org/wiki/Hobi

 

 
Škola bez bola

Energetska obnova škole

U našoj Srednjoj školi Mate Blažine Labin, sredinom srpnja 2017. započeli su radovi na energetskoj obnovi školske zgrade za koju je sredstva osigurala Istarska županija uz suglasnost ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja. Vrijednost radova iznosi preko 5 milijuna kuna. Ova obnova obuhvaća: zamjenu vanjske stolarije, energetsku obnovu fasade, izolaciju stropa i vanjskih zidova, rekonstrukciju krova, zamjenu dotrajalih elektroinstalacija, zamjena unutarnje rasvjete, saniranje oborinskih odvodnji.

Zbog vrlo opsežnih radova odgođen je početak nove školske godine za tjedan dana, pa je tako umjesto 4. rujna, nastava započela 11. rujna 2017. Prema riječima našeg ravnatelja Čedomira Ružića, nastava će se trebati nadoknađivati i to najvjerojatnije subotama. Većini je učenika odgoda nastave dobro došla kako bi još malo iskoristili zadnje dane ljetnih praznika, a kažu i kako im neće biti prevelik problem nadoknaditi odgođenu nastavu.

Kao što vidite na donjim slikama i naši profesori su taj tjedan “dali ruku” vrijednim čistačicama i sudjelovali u uređenju učionica i pripremanju nastave po posebnom programu.

      

Svi su učenici informirani o pravilniku kućnog reda i mjerama opreza za vrijeme radova te su dužni pridržavati se toga. Prema riječima učenika, radovi ne utječu previše na odvijanje i praćenje nastave iz razloga što nisu bučni te ne ometaju nastavu. Na početku školske godine bilo se teško prilagoditi na nove učionice, a problem je bio i nedostatak struje u pojedinim učionicama, međutim tijekom slijedećih par dana biti će riješena struja, a za nove učionice ćemo se još malo strpiti.

             

Na drugom katu, koji je zatvoren za učenike, postavljaju se gipsane ploče i toplinska izolacija prema krovu.

Krajem prošlog tjedna škola je već dobila svoje novo ruho s vanjske strane skidanjem skele i pokazivanjem nove fasade, što smo svi dočekali s veseljem.

  

Radove u našoj školi popratila je i TV Istra koja nas je posjetila 18.09.2017. te snimila kratku reportažu o radovima. Ravnatelja i učenike naše škole intervjuirala je novinarka Ana Černjul. Reportažu možete vidjeti na priloženom linku.

Nadamo se da će naša škola na kraju ove obnove imate bolje uvjete za učenje i rad te da će svi problemi tijekom izvođenja nastave, nastali zbog radova početkom školske godine, na kraju biti isplativi i vrijedni prvobitne muke. Predviđa se da bi radovi na školskoj zgradi mogli potrajati do prvog tromjesečja 2018. godine, a do onda vrijedi samo strpljivo čekati i veseliti se novim mogućnostima naše škole.

 

Istaknute fotografije su preuzete s web-stranice Srednje škole Mate Blažine Labin, autor fotografija: Čedomir Ružić.

Više o ovoj temi možete pročitati na: www.ssmb.hr.