O slavenskoj mitologiji

Kada netko kaže pojam „mitologija“, na što prvo pomislite? Vjerojatno na antičke grčke ili rimske junake čije su priče ovjekovječene u stihovima legendarnih epova, ili možda na nordijske osvajače koji su se prije bitke molili Odinu, Thoru, Tyru i Freyi. I naši predci pričali su priče koje su utjecale na ljude i kulturu prostora na kojemu se danas nalazimo, vrijedi ih ispričati.

Jednom davno dok su ljudi još mislili da vile, čudovišta i bogovi lutaju zemljom, na prostor današnjeg Balkana se naselio slavenski narod. Njihovi su se životi uglavnom vrtjeli oko poljoprivrede i bitki, međusobno i s drugim narodima, pa je zdravorazumski zaključiti da se to odražavalo na bogovima koje su štovali.

Najbitniji bog bio je Perun, bog munje, gromova, plodnosti i pravde i kralj bogova. Sa svoje je tvrđave na najvišoj grani svjetskog stabla vladao živim svijetom i svim ostalim bogovima. Perunova oružja su bila čekić, sjekira, luk i strijela pa su Slaveni nosili sjekiru kako bi izbjegli bolest ili nesreću. Također bi bacio zlatnu jabuku koja se u zraku pretvorila u munje. U nekim izvorima se opisuje kao jak muškarac s zlatnim brkovima kojeg u kočiji vuku dva konja ili jarca. Povezan sa svim što je suho i vatreno, također je bio najveći neprijatelj Velesa, zmijolikog boga voda. Nakon njihove bitke i Perunove pobjede Veles je prognan u korijenje svjetskog stabla gdje vlada mrtvima. Svaki put kada bi ljudi vidjeli da se sprema oluja smatrali bi to posljedicom Perunovog bijesa kad bi u svijetu vidio nepravdu. Najviše povijesnih izvora imamo o Perunu kao vrhovnom bogu.

U mitologiji se također spominje Mokoš, Perunova žena. Bila je božica plodnosti, vode i zaštitnica žena. U nekim se legendama ona preobrazi u ženu pa posjeti kuće ljudi i obavi kućanske poslove. Ona se opisuje „tamna kao što je crna plodna zemlja“ pa je vjerojatno predstavljala Majku Zemlju. Ljudi su nastali tako što je nagovorila Svaroga da stvori bića nalik sebi, on je iz hrasta stvorio prvog muškarca a ona prvu ženu. Kao ponudu bi joj ukućani ostavili pramen vune i u njenu čast bi se s vodom prali kipovi i drugi idoli.

Osim Velesa mrtvima vlada i Morana, božica smrti, noćnih mora, zime, leda, žetve i čarobnjaštva. U nekim je izvorima kći Lade, božice proljeća i ljepote i Svaroga, boga vatre i kovača, tako da je u nekim mitovima Perunova sestra ali u drugima njegova kći. Bila je hladna i okrutna, nanoseći bol živim bićima samo zato što je mogla. Po nekim narodnim predajama ona bi ulazila kroz ključanicu i lošim snovima mučila ukućane, naročito djecu. Također bi im oduzimala dah i snagu dok su spavali. Iz tog vjerovanja se kasnije razvio pojam „noćna mora“. Letjela je na metli i mogla preobraziti se u mnoge oblike, uključujući lijepu djevojku crne kose s kandžama, crnu mačku, leptira… itd. Iz njezinih se obilježja kasnije razvila vještica i lik Babe Jage, a i praznovjerje da crna mačka znači loša sreća. Ljudi bi se branili protiv njenog utjecaja mnogim ljekovitim biljem i tako da bi ispred kuće postavili preslice, vretena i sjekire i okrenuli ih prema istoku.

Slavenska mitologija slična je drugim mitologijama, kao primjere navodim:

  1. U nordijskoj se mitologiji spominje da je svijet zapravo jedno ogromno stablo; Yggdrasil. Na krošnji stabla se nalazi Asgard (počivalište bogova), u sredini Midgard (počivalište ljudi, zemlja), a u korijenju Niflheim (počivalište ledenih divova)
  • Glavno oružje Boga Thora je bio Mjolnir, čekić uz pomoć kojeg je ovladao munjama.
  • Thor također putuje kroz Yggdrasil pomoću kočije koju vuku dva jarca; Tanngrisnir i Tanngnjóstr.
  • U skoro svakoj mitologiji svijeta bog munje ili neba se bori protiv nekog zmaja ili zmije; Marduk i Tiamat (Mezopotamija), Susanoo i Orochi (Japan), He-no i Velika vodena zmija Velikih jezera (Irokez), Thor i Jormungandr (Sandinavija), Zeus i Tifon, Apolon i Piton, Indra i Vritra…
  • Perzefona, grčka božica podzemlja i Hadova žena, kći je Demetre, grčke božice proljeća i prirode. Također je u skoro svakoj mitologiji svijeta (čast izuzetcima) najstrašnije podzemno božanstvo/božanstvo smrti žena; Perzefona (grci), Prozeoina (rimljani), Hel (germani), Ereshkigal (sumerani), Mictecacihuatl (azteci), Morrigan (kelti), Isis (egipčani), Kali (indijci), Maguayan (filipinci)… Iako u većini ovih mitologija ima više bogova/božica smrti mislim da su se ove dame izdvojile kao i više nego strašne. Recimo, Perzefona je u rijetkom položaju gdje ima istu količinu moći kao i Had, ali za razliku od Hada za kog nemamo nikakve povijesne izvore štovanja za vrijeme Minojske Grčke imamo par stvari o Perzefoni. Njezin tajni kult je bio vrlo bitan za staru Grčku, pod imenom „Despoina“ (doslovan prijevod djevojka, ljubavnica) i nitko je nije smio, to jest, htio zvati pravim imenom. Pretpostavljamo da je to ona jer je kći Demetre ali možda nikada nećemo znati budući da to nitko nije zapisao a svi kipovi nje imaju ogroman veo preko lica. Isis je jedno od najmoćnijih bića stare egipatske mitologije, kada je Ra ostario nakon čudnih zbivanja (duga priča) dao je Isis svoje tajno ime, izvor svih njegovih božanskih moći.

Zašto ima toliko sličnosti između religija na drugom kraju svijeta?? Morati ću vas razočarati i izravno reći da nitko ne zna, možemo pogađati i tražiti dokaze, ali na kraju krajeva govorimo o razdobljima oko 4500 do 2500 godina prije nove ere, nitko ne zna što se tada događalo. ALI ja imam par teorija.

Moguće je da je u prvoj Proto-Indo-Europskoj religiji bilo nešto o bogu neba koji se bori protiv zmije, kraljici podzemlja i svijetu koji je zapravo ogromno drvo. Ovo podržava teorija o Perkʷunos, koji je po nekim izvorima izvorni bog munje od kog su se razvili Thor, Perun, Taranis, Indra… U potrazi za informacijama i dokazima  nisam mogla pronaći ništa o prvoj Proto-Indo-Europskoj kraljici podzemlja ili svijet koji je zapravo drvo. Moguće da je drvo za stare Slavene i Skandinavce simboliziralo nešto nedostižno, kao što je to planina Olimp predstavljala za Grke. Postoji šansa da se neki mitološki kontekst izgubio kroz stoljeća, živa religija se mijenja i evoluira kroz stoljeća kao i kultura, vlast, jezik… Ali ponekada se mijenja naglo zbog političkih razloga. Na primjer, kada je Snorri Sturluson napisao Prose Eddu, prvu kolekcija priča iz Nordijske mitologije u nadi da će s ujedinjenjem Norveške i Islandske povijesne religije moći ujediniti i same teritorije u jedno kraljevstvo pod vlasti Kralja Haakona IV. Također je moguće da je širenje kršćanstva i pokrštavanje Slavena uzrokovalo uništavanje ili mijenjanje povijesnih izvora, kao što se dogodilo s „Lebor Gabála Érenn“ (Poznatija kao The Book of Invasions). Vjerojatno nikada nećemo zasigurno znati, etnogeneza naroda i razvoj religija je teška kategorija povijesnog istraživanja. Ono što zasigurno znamo je da sada znate malo više o mitologiji i povijesnim razvojem poganske religije. Sada, ponovo ću pitati; Kada netko kaže pojam „mitologija“, na što prvo pomislite?

Izvori:

https://nova-akropola.com/kulture-i-civilizacije/mitologije/slavenska-mitska-predaja/

https://www.britannica.com/topic/Slavic-religion/Folk-conceptions

https://lastavica.hr/en/blog/about-old-croatian-gods-and-myths

Napisala: Sara Desančić Paliska , 2 o