You are here
Home > Vijesti > Svečanost dodjele priznanja za sport

Svečanost dodjele priznanja za sport

U srijedu, 30. siječnja 2019. u našoj školi održala se Svečanost dodjele priznanja i zahvalnica u školskom sportu za 2017./2018. godinu. Program je započeo glazbenim točkama, a nastupili su brojni naši učenici: Mirea Franković uz klavirsku pratnju Bruna Falca sa pjesmom Andre Day: ” Rise up “,

Teo Rocco na gitari sa izvedbom pjesme ” Joanna “, na danskom jeziku, autora Kima Larsena i Rafael Santaleza na klaviru sa pjesmom Prljavog Kazališta: ” Heroj ulice”. Glazbene točke priredila je profesorica glazbene kulture Nerina Ševrlica Bolfan.

 

                                 

Program je vodila Anđelika Licul.

Ravnatelj Čedomir Ružić nas je kratko pozdravio i objasnio nam koliko je bitan sport. Bili su prisutni svi mentori Školskih sportskih društava Istarske županije. Nagrade je uručila predsjednica Školskog sportskog saveza Istarske županije, prof. Daniela Koljđeraj. Naša škola se može pohvaliti trećim mjestom sa 315 bodova u kategoriji: Najuspješnija školska sportska društva, a predstavljalo nas je ŠSD “DUGA”, za koju je nagradu preuzeo naš najistaknutiji rukometaš Fran Mileta.

Također naša profesorica tjelesne i zdravstvene kulture Julija Štemberga osvojila je treće mjesto sa 215 bodova u kategoriji: Najuspješniji mentor/mentorica ŠSD. Nakon podjele priznanja gosti su uživali u domjenku kojeg su pripremili učenici drugog razreda kuhara.

 

Razgovaro sam sa predsjednicom ŠŠSIŽ, prof. Danielom Koljđeraj, u nastavku ćete saznati što je odgovorila na moja pitanja.

Možete nam se predstaviti.

Ja sam profesorica Daniela Koljđeraj. Radim u Tehničkoj školi Pula gdje predajem tjelesni odgoj.

Kako se uspije dostići rezultat i nagrada u sportu?

Prije svega radom, smatra jer smatram da je on najbitniji. Moramo prepoznati djecu koja su nadarena za određeni sport i usmjeriti ih. Poneka su to djeca koja su se bavila sportom i koja se još uvijek bave nekim sportom. Ako se radi o ekipnom sportu potrebno je ekipu posložiti, istrenirati o nekim taktičnim potezima. Kako god, uvijek je bitan samo rad.

Da li je za postizanje nekog uspjeha bitan mentor ili učenik/učenici?

Jedno bez drugog nikako ne može, učenik mora naravno biti borac koji je talentiran u nekom sportu, ali isto tako je bitan i mentor koji mora biti motiviran i dati djetetu veliku psihološku podršku. Mentori nisu tu samo za podršku, već se brine o financijama da bi ti učenici mogli otići na različita natjecanja, npr. svjetska jer ipak škola ne može sve pokriti.

Kako ste odlučili postati profesor tjelesnog odgoja?

Zbog toga jer sam bila sportaš, ali sam imala neke dvojbe između defektologije ili KIF-a (Kineziološkog fakulteta). Kako sam pohađala medicinsku školu i kako sam na praksi u školi shvatila da je taj sustav problematičan i da bih se cijelo vrijeme borila protiv njega u nekim određenim situacijama odustala sam od defektologije. Cijeli život se boriš radeći sa djecom sa posebnim potrebama, ali ti to teško pada jer im je potrebna velika pomoć od sustava koju nemaju i tako sam se odlučila za da ću se posvetiti sportu i zdravoj djeci. Kroz svoj radni vijek radila sam i sa djecom sa posebnim potrebama pa znam koliko im je teško.

 

Ovom prilikom želim se zahvaliti prof. Koljđeraj na intervjuu i svim prisutnima na sudjelovanju.

 
Top