Arhiva oznaka: odrastanje

Što želim biti kad odrastem?

Što želim biti kad odrastem? Pitanje koje je svatko od nas previše puta čuo u životu. Mnogi su imali spreman odgovor poput učitelja, liječnika, astronauta ili kuhara. No, tu postoje i ona velika skupina koja je rekla kratko: ne znam.
Što ja želim biti kad odrastem?

Prije svega želim biti sretna. Znam da je u današnje vrijeme biti sretan postalo teško zanimanje. Uz sve brige i obaveze teško je doći do plače, odnosno naše sreće. Često se izgubimo u svim ti problemima i zaboravimo da je prije svega najvažnija naša sreća. Što će nam novci ako nismo sretni?

Želim biti svoja. Teško je i to zanimanje, jer se sa svih strana nameće da budemo nešto što nismo, da pratimo svjetske trendove i radimo ono što i drugi rade. Teško je ostati svoj, no nije nemoguće. Budite svoji, ali nemojte zaboraviti poštovati tuđe odabire.

Želim biti ono što ja želim biti. Ne ono što moji roditelje žele, ne ono što moji prijatelji žele, već ono što ja smatram da je ispravno za mene. Kroz odabira onog što želite biti kad odrastete sresti ćete se sa puno tuđih mišljenJa i savjeta. Mnogi će vam reći da ukoliko odaberete to zanimanje ćete se previše mučiti ili imati premalu plaću, ali ako smatrate da je to ono što želite biti, budite to. Slijedite svoje snove i ciljeve jer oni vas vode prema svojoj sreći, a sreća je ono najvažnije, zar ne?

Ne zaboravi biti čovjek!
Kroz svu tu strku što želimo biti kad odrastemo, ne smijemo zaboraviti biti čovjek. Biti čovjek je najvažniji posao koji svatko od nas obaviti i što svatko od nas mora biti. Plaća za taj posao je zadovoljstvo sa nama samima i to je najveće bogatstvo.

 

“Do the right(s) thing”

Do the right(s)  thing je projekt u kojem učenici naše škole sudjeluju već treću godinu. Ono što povezuje sve radionice ovog projekta  je glavna tema ljudskih prava i njihova primjena u svakodnevnim situacijama, a ove je godine aktualno pitanje ljudskih prava na društvenim mrežama, odnosno internetu u cjelini.

Radionica, održana u ponedjeljak 14.11., sastojala se od 4 „igre“. U prvoj su su učenici pomoću igre slične Aliasu naučili nove pojmove koji će im koristiti kako u daljnjim radionicama, tako i u životu. Iako biste mogli pomisliti kako je ova igra zapravo prejednostavna, to baš i nije u potpunosti točno. Naime,  izabrane vođe timova morale su zadanu riječ svom timu objasniti rečenicom, jednom riječju i pantomimom. Osim što je ova igra bila vrlo zabavna, učenici su priznali kako  im je igra ujedno bila i korisna jer se s pojmovima kao što su hosting internetskih stranica i spam  još nisu susreli.

Sljedeća igra stvaranja mreže simbolički nas je osvjestila o povezanosti svega u svijetu, o povezanosti pojedinca i kolektiva, ali i ulozi svakoga od nas u društvu.  S druge strane,  zadatak u kojem smo trebali analizirati slike poznatih autora kao što su Picasso i Van Gogh pokazali su nam kako se oko nekih stvari nikada nećemo moći u potpunosti složiti, no unatoč tomu svatko ima pravo reći svoj stav. Naposlijetku,  na naše viđenje umjetničkog djela utječu naša životna iskustva i trenutno raspoloženje.

U posljednjoj radionici učenici su trebali  zamisliti reakciju na situaciju  u kojoj su oni žrtve nasilja na internetu, a sve kako bi ih se osvijestilo o raširenosti tog problema i savjetovalo o najboljem načinu njihova rješavanja.

Ono što me je, kao sudionicu ove radionice, posebno oduševilo je atmosfera koja  vlada na ovim radionicama. Ovdje svatko ima pravo reći svoje mišljenje, ništa nije krivo i nitko ne komentira nikoga. Važno je i to što se učenike potiče na odgovoran način razmišljanja po kojemu smo odgovorni za svoje postupke, ali i nedostatak reakcije u ključnim situacijama.  Zbog svega toga smatram kako bi se ovim radionicama trebao priključiti više učenika jer ono što ove radionice  nude  je puno više od  novih i korisnih informacija.

 

 

Istinite laži

„Ostala mi je bilježnica doma, ali stvarno sam napisao.“

Koliko samo puta čujemo tu izjavu uz nezaobilazan shrvan pogled i uzdahe zbog takve „nepravde“. Ne znam vjeruje li itko još uvijek da to stvarno pali budući većina profesora ovu izjavu shvaća jednako ozbiljno kao i „ pas mi je pojeo zadaću“. Žao mi je jedino onih koji  zaista govore istinu.

„Danas ću se opravdati da do sutra više naučim.“

Nikad, ali nikad ne ispadne tako. Rijetki su oni koji uče konstantno, a ne samo pred ispit ili ispitivanje. Samim time ni taj jedan dan ne čini veliku razliku. Prema  mom iskustvu, na kraju obično ispadne da noć prije sa suzama razmišljamo kako smo možda mogli bar pokušati i nekako izvući dvojku.

„Nisam tako mislio.“

Postoje trenuci kada smo toliko frustrirani da odlučimo jednostavno reći sve što mislimo – istog trena, upravo onoj osobi kojoj to i treba reći. Ali, ponekad reakcija nije baš onakva kakvu smo očekivali i žao nam je što je istina koju smo izrekli nekoga povrijedila.  Ipak, bez obzira kažemo li kako nismo tako mislili ili ne, jasno je da jesmo.

„Nisam vidio poruku.“

Nitko od nas ne želi biti neprestalno dostupan. Ponekad nam Facebook služi kako bismo se samo opustili i gledali slike, a zadnje što u tim trenutcima trebamo je poruka i razgovor. Ipak, ljudi su skloni vjerovati kako nam nije stalo do njih ako ne odgovorimo na poruku, a najlakši način koji ne uključuje opravdavanja je: „Stvarno nisam vidjela!“

„Ustat ću ranije.“

U stanju smo smisliti super plan kako ćemo u tih sat vremena smireno doručkovati, gledati televiziju i polako se spremati za školu, no naprosto nismo u stanju tek tako ustati umjesto da uživamo u toplom krevetu.

 

 

7 sitnica koje će te učiniti sretnijom osobom!

Svatko od nas želi biti sretan, no ponekad nam to baš i ne uspijeva. Zato je ovdje nekoliko savjeta koji možda neće od tebe stvoriti potpuno novu osobu, ali će ti svakako pomoći da se u „kriznim“ situacijama osjećaš bolje.

 

1. VOLI SEBE

Svi mi znamo kako to nije uvijek lak zadatak, ali sami sebi možemo biti najbolji prijatelj, ako to želimo.  Cijeni svoje mišljenje, uspjehe, kvalitete i zavoli svoj izgled. Da, svi mi imamo nešto  što bismo željeli promjeniti , ali posvetiš li se više stvarima koje voliš na sebi i drugi će ih više primjećivati.  Iako mi cure rijetko razmišljamo o tome, istina je kako drugi ljudi ne primjećuju naše „preširoke“ bokove, „premale“grudi ili nešto treće, budući su previše zaokupljeni sobom. Da, postoje i ljudi kojima će vrhunac dana biti tvoja razmazana maskara, ali oni ionako nisu ni bitni, zar ne?

2. RAZMIŠLJAJ POZITIVNO

Kažu kako naše misli utječu na sve što se oko nas događa. Zašto onda ne pokušaš razmišljati pozitivno? Nemaš što izgubiti, zar ne? Dođeš li na ispit siguran kako će dobro proći, sigurno će tako  i biti, a budeš li stalno razmišljala: „Ne znam ovo, preteško je za mene.“, vjerojatno se nećeš ni truditi i sve će ispasti baš onako kako si mislio. Pokušaj u svakoj situaciji naći neku pozitivnu sitnicu. Možda si baš doznao kako ti je prijateljica lagala i onda je izbor na tebi: možeš danima u suzama razmišljati o tome zašto je to učinila, a možeš i razmišljati kako si doznala kakva je zapravo. Sve se na kraju svodi na onu: “Smij se i svijet će se smijati s tobom!”.

3. VJERUJ U SVOJE SNOVE

Svi nam govore da slijedimo svoje snove,ali još je važnije da vjeruješ kako se oni mogu ostvariti. Nemoj nikome dopustiti da te uvjeri kako ćeš nešto cijeli život moći samo sanjati. Ako vjeruješ u nešto onda ćeš se i „boriti“ za to, a ako to činiš ništa te ne može zaustaviti. Isto tako, to što u ovom trenutku možda želiš oploviti svijet, ne znači da ćeš to željeti i za nekoliko godina.  Neke ćeš snove odbaciti i to je u redu!

4. BUDI PRIJATELJ

Vrlo je važno imati prijatelje s kojima se dobro osjećaš, no jednako je važno da si i sam prijatelj. Mnogi od nas su previše zaokupljeni sobom da bi primjetili kako je netko u našoj blizini u problemima, a zar nije lijepo kada ti se netko obrati za pomoć ili samo savjet i kada vidiš da nešto možeš učiniti za drugoga? Budi prijatelj ili bar drag prema svima. Nekome i tvoj usputni osmijeh može popraviti dan. A i ti ćeš se bolje osjećati!

5. RIJEŠI SE PREDRASUDA

Čemu one uopće služe? Nečija vjera, nacionalnost ili boja kože nemaju nikakve veze sa osobnošću. Možda se nećeš slagati sa svim ljudima na ovome svijetu, ali to nikako ne znači da su svi oni kojima možeš pronaći poveznicu sa određenim negativcem loši. Zašto tvoja najbolja prijateljica ne bi mogla biti druge vjere? Isto tako, možda je u tvoj razred došao novi učenik koji se ne snalazi baš najbolje. Zašto mu ne bi pomogao? Ideš li u gimnaziju i uspijevaš imati super ocjene ne znači da smiješ one kojima baš i ne ide neki predmet ili one koji ne idu u gimnaziju smatrati manje vrijednima.

6. ŽIVI ZA TRENUTAK

U redu je imati planove za budućnost, ali dopusti si i uživanje u sladoledu, mirisu tek procvjetalog cvijeća ili pjesmi koja upravo svira na tulumu. Proživi trenutak! Osvijesti koliko se lijepih stvari upravo događa oko  tebe. Lijepo je imati prekrasne uspomene i planove za budućnost, no nemoj dopustiti da sva sreća ostane zakopana u prošlosti ili nedohvatna u budućnosti. Budi sretan: ovdje i sada!

7. UČINI DOBRO DJELO

Možda ti se čini da ne možeš mnogo učiniti, ali nekome i tvoj zagrljaj može biti neprocjenjiv i dati mu nadu. Male stvari mogu potaknuti velike promjene. Svakim danom svjedočimo nesrećama i siromaštvu, zašto se onda ne raspitaš i pomogneš nekome? Učiniš nekoga sretnim? Postoji i humanitarni broj kojim doniraš nekoliko kuna nekome kome su potrebne. Vrlo je jednostavno, zar ne?

 

Što čitati ili gledati? – Drukčija od drugih

Moram biti potpuno iskrena i reći vam da mi se knjiga u početku nije baš dopala. Čak i kad sam stigla do sredine, ostavljala je nekakav blag dojam nečeg već pročtanog, nešto kao kombinacija “Princezinih dnevnika” i “Seks i Grad”. Tinejdžerski roman s eksciplitnim dijelovima. Međutim, prevarila sam se. Sad mi je pomalo žao što sam knjizi prilijepila tu etiketu odmah u startu. Tek kad pročitate knjigu u cjelini shvatite koliko je zapravo dobra. Nisam oduševljena knjigom (u smislu da cijeli dan pričam o njoj i zamaram ljude o pročitanome, a ja to inače radim), ali me svakako ostavila zadovoljnom nakon što sam je pročitala.

Cijela je knjiga podijeljena na 5 dijelova. U svakom dijelu Lena priča o svom odrastanju, napredovanju, sazrijevanju, o onome što ju je život do sada naučio.

Priznajem da sam na početku očekivala nešto u stilu romantične komedije, ali zatim sam se sjetila da čitam knjigu Lene Dunham – scenaristice, glumice, mlade feministice i velikog buntovnika. I to sam i dobila – potpunu realnost prožetu Leninim smislom za humor. Knjiga se može nazvati laganim štivom, ali je istovremeno i intrigantna i ozbiljna. Ovo je knjiga o odrastanju jedne djevojčice, djevojke, adolescentice, sada već uspješne poslovne žene. Prvi dečki, zaljubljivanje, obitelj… Da, ovo je još jedna od mnogih knjiga o odrastanju, ali je iz pera Lene Dunham, i upravo to je čini drukčijom od drugih.

Ocjena: 7 🙂