Arhiva oznaka: intervju

Iva Belè: “Vibracija uspjeha u školi”

U srijedu, 22. svibnja u našoj školskoj knjižnici gostovala je trenerica Canfield metodologije Iva Belè.

Tko je zapravo Iva Belé

Iva Belé Success Concept potiče pojedince i tvrtke da aktiviraju svoju svrhuciljeve i unutarnje snage, kroz treninge, mentorstvo i motivacijske govore. Posjeduje 20 godina radnog iskustva u internacionalnim i privatnim tvrtkama na pozicijama Product managera, Direktorice marketinga, Voditeljice odnosa s klijentima i Voditeljice projekata razvoja. Također održava treninge i motivacijske govore na hrvatskom i engleskom jeziku u zemlji i inozemstvu. Uz Hrvatsku, ima iskustvo održanih treninga u Kanadi, Švicarskoj, Srbiji i drugim zemljama.

 

U predavanju smo poslušali kako se nositi sa problemom, kako ga rješiti i kako ga spriječiti. Pokazala nam je neke osobe koje imaju probleme, ali nikada nisu odustali. Zapamtite da je ključno načelo: preuzmite 100% odgovornosti za svoj život i svoje rezultate. Svakako dobro upamtite ovu formulu koja glasi: D (događaj) + R (reakcija) = I (ishod)

Govorila nam je o tome kako potaknuti motivaciju i što činit kako bi naše tijelo i um bolje funkcioniralo cijeli dan.

Svi su pomno pratili cijelo predavanje, te je naš Mate Griparić, naravno odgovarajući na pitanja gđe. Belè, osvojio knjigu. Svi su na kraju izašli sa velikim osmjehom na licu, bez obzira što nisu dobili knjigu.

 

“Čuda se ne događaju slučajno. Mi ih sami iniciramo.”
— Iva Belé

 

Svakako Vam preporučam da posjetite njezinu web stranicu; https://www.ivabele.com/

U nastavku možete poslušati intervju sa Ivom Belè koji sam Vam pripremio:

 

Ovim putem se još jednom zahvaljujem gđi. Ivi Belè i nadam se da će nam opet doći u posjet.

 

Podatci o Ivi Belè pruzeti sa: https://www.ivabele.com/

 

Intervju s dr. Sanjom Toljan

U sklopu mjeseca knjige, naša je školska knjižničarka i ove godine odlučila ugostiti brojne zanimljive ljude, od kojih je prva dr. Sanja Toljan, a mi smo iskoristili priliku da intervjuiramo doktoricu i spisateljicu te da joj  postavimo par zanimljivih pitanja. 

 

Leonarda: Možete se ukratko predstaviti.

Ja sam dr. Sanja Toljan, dolazim iz Zagreba. Radim u poliklinici Orlando i bavim se sa hormonima i hormonskim zdravljem.

Bruno: Pročitali smo u jednom članku da ste pohađali specijalizaciju u Belgiji, možete nam reći više o tome.

Hormonska medicina je relativno nova struka kojom se baš ne bavi svaki doktor. Onda, ako se želite baviti hormonima morate ići malo izvan granica Hrvatske da nešto naučite. Danas doktori uče jedni od drugih i mi uvijek tražimo pametne i napredne doktore da od njih nešto nauče. Tako sam i ja morala otići u Bruxelles, Belgiju kod doktora Thierryja Hertogha i kod njega sam studirala o hormonima. Zato ja držim danas predavanja i radim s pacijentima koji žele poboljšati svoje hormonsko zdravlje. Pa sam danas i s tim povodom ovdje, da vama mladima na kojima svijet ostaje kažem više o hormonima.  Da nam budete hormonski zdravi i da nas pametno vodite.

Leonarda: Zanima nas koliko ste knjiga dosada napisali i što Vas je potaknulo u pisanju?

Napisala sam 3 knjige. Jedna se zove: “Čudesna moć hormona“. To je knjiga općenito o hormonima i namijenjena je za osobe svih uzrasta, a ne za doktore. Ostale dvije knjige su : „Žene u hormonskoj ravnoteži“, namijenjena mladim ženama i starijim gospođama i „Muškarci u hormonskoj ravnoteži“, također namijenjena mladim i starijim muškarcima. U tim knjiga sam napisala savjete ljudima kako da se balansiraju. Napisala sam ih zbog toga jer kad sam držala predavanja onda bi me ljudi pitali gdje da to oni pročitaju. Tako sam odlučila napisati knjige pa da ih ljudi mogu čitati. Moje knjige su jako dobro čitane, puno se prodaju i ja sam zbog toga sretna.

Bruno: Kako to da ste odlučili raditi sa ljudima? jer kako se kaže: “ Sto ljudi sto čudi.“

Pa, ne znam kako ja sam htjela proučiti kako radi ljudsko tijelo. Zapravo htjela sam se baviti znanošću i proučavati stanicu, mitohondrije, ribosome. Međutim, jednostavno put me naveo da se bavim s ljudima. Kad sam bila tako mlada kao i vi ja sam mislila da je to jako teška struka i da ja to neću dobro raditi. Osjećala sam se previše nesposobna da radim sa ljudima, a vidite danas gdje sam. Sve to jer sam vjerovala u neku svoju bolju budućnost i u svoj cilj.

Leonarda: Vi ste inače doktorica. Pa kako je to biti  doktor i književnik/pisac istovremeno?

Ja nisam nikakav književnik ni pisac, ja samo ono što imam u glavi prenesem na papir, ali daleko je to od nekih velikih književnih dijela. To je jako zanimljivo jer ti kroz pisanje tih knjiga spoznaješ sebe i osim toga se ogoliš. Daješ neke svoje ideje i svi to čitaju, pa moraš paziti što pišeš, kako pišeš i da te ljudi krivo ne shvate. Inače ako imaš poriv za pisanje to moraš iz sebe izvaditi jer inače će ti u srcu tinjati i onda se razbolimo ako ga ne iznesemo. Svatko mora slijediti svoj put, pronaći svoje talente i uživati u talentima kao što ja uživam u svom.

Bruno: Velika nam je čast što smo Vas intervjuirali. Puno Vam hvala da ste nam odgovorili na pitanja. Očekujemo Vašu sljedeću knjigu i nadamo se da ćete opet doći u našu školsku knjižnicu.

 

Psihomodo pop

Jako često čujemo da je rock izumro i da više ne postoje kvalitetni rock bendovi, ali ako u to vjerujete onda se grdno varate. Paola i ja uvjerile smo se da je rock itekako živ, a u tome su nam pomogli poznati hrvatski rock bend Psihomodo pop. Dana 6.srpnja imale smo priliku razgovarati s frontmanom grupe, Davorom Gobcem o njegovim iskustvima s bendom te budućim albumima i planovima. Dovoljno je reći da je bilo iznimno iskustvo steći uvid u tijek karijere i saznati zanimljive zgode iz neobičnog života jedne inspirativne i pozitivne osobe.

,, Mnoge vaše pjesme imaju ženska imena kao npr. Frida, Donna, Ramona… Govore li one o ženama iz vašeg života ili su naziv dobile tek tako?”

,,Moram reći, da u principu, to nema nikakve veze sa ženama u mom životu. Recimo, Frida je nastala iz Milan Blenton serije koju smo snimali za radio, a ja sam glumio Milana, a on je bio najgluplji svemirski heroj svih vremena. Ramona je obrada Ramonesa, a kad sam pisao Mila, nisam mislio na ime nego onako mila, draga. Donnu je napisao naš frend Kepeski koji je davno svirao s nama, a ja sam ju samo dobro obradio. Zapravo se nikad nisam furao da pišem o ženama.”

,,S obzirom da ste na sceni već više od trideset godina, što mislite tko vas sada više sluša; mlađe ili starije generacije?”

,,Pa iskreno da ti velim, ne znam. Sad smo imali ovih trideset pet godina na Šalati i tamo je zbija bilo i baki i djece i mama, male djece. Mislim, to se dogodi svim bendovima koji duže potraju, evo recimo Rolling Stones.”

,, Često se o rocku govori kao o skandaloznoj glazbi, možda zato što se u prošlosti događalo da su na koncertima ljudi stradavali. Kakvi su Vaši stavovi o takvim predrasudama?”

,,To je spika iz pedeset osme. Rock ‘n’ roll je uvijek bio to što je; jedan onako malo divlji, možda specifični način života i sve te zabave, alkohol i poroci, nekako normalno idu i uz druge umjetnike.”

,,S obzirom da ste već trideset godina rock pjevač, mislite li da je nekadašnji rock bio bolji i da je današnji izgubio na kvaliteti?”

,, Rock još uvijek postoji i ima dobri bendova, ali su otišli malo u underground. U 70- ima, čak 80-ima rock je bio više mainstream. Sad se rock malo povukao, a i sve se nekako pretvorilo u heavy metal, sve vrste heavy metala.

,, Često vas zovu Hrvatski Ramonesi. Kako se Vi osjećate u vezi toga?”

,, Ne znam, baš smo neki dan pričali o tome. U 80-ima, kad smo svirali u Amsterdamu, izašli smo u njihovim novinama The Telegraph i oni su nas usporedili sa New York Dollsima, T.Rex, Johnny Thundersom… Mi smo negdje na pola puta između Ramonesa i Stonesa; nismo skroz kao Ramonesi, ali nismo ni u bluesu kao Stonesi. Mi smo klasičan rock ‘n’ roll bend kakvih više skoro i nema.”

,, Koji Vam je trenutak u karijeri ostao zapamćen kao jedan od najboljih?”

,, Svi trenutci kad smo svirali s našim idolima; dvaput smo svirali s Ramonesima, triput s Billy Idolom, s Blondie, Iggy Popom… To su sve bili sretni trenutci.”

,,Mislite li da vašu glazbu sluša samo određeni tip ljudi ili da se pjesme Psihomodo Popa mogu naći na bilo čijoj playlisti?”

,,Ovisi kako koja pjesma. Neke stvari sa Sexy magazina vjerojatno slušaju samo punkeri, ali imamo mi hitova i na njima smo preživjeli; od Fride, Ja volim samo sebe, preko Garaže pa do Osjećam se haj…”

,, Tko je uzor glazbe Psihomodo Popa ?”

,, Naša glazba je u harmonijskim shemama koje su se koristili u pedesetima, šestdesetima, pa to su i Ramonesi koristili…Mi smo se furali na sve živo i preslušali smo cijeli rock ‘n’roll. Uvijek smo naginjali punku, bluesu, soulu i rock ‘n’rollu.

,,Evo jedno pitanje koje nije vezano samo za glazbu. Osim bavljenja glazbom, pojavljivali ste se u televizijskim serijama, reklamama itd. Kako to da ste spojili glazbu i glumu?”

,,Ja sam se spontano počeo bavit glumom. Najprije su me zvali u Našu malu kliniku, onda u Bitange i princeze pa su me zvali u još par serija. Nakon toga sam počeo i sinkronizirati crtiće pa sam sinkronizirao desetak crtića.

,,Snimate li neke nove pjesme i ako da, kada ih možemo očekivati?”

,,Imamo novog materijala. Čuli ste zasad Ako želiš biti moja i Sve će biti u redu, ima još par pjesama koje nikad nisu objavljene. Novi album možete očekivati najkasnije do proljeća sljedeće godine.”

,, Jesu li vaše pjesme kantautorske ili ih netko piše za vas?”

,, Ja uglavnom pišem pjesme i mislim da sam napisao oko 80 posto naših pjesama. Imamo nešto obrada, a nešto su pisali i moji prijatelji, recimo Davor Slamnik koji je svirao s Buldožerima i radio na Blentonu je napisao Fridu za Blentona, a ja sam ju obradio.

,, Što očekujete od večerašnjeg koncerta?”

,,Očekujem dobar provod i da bude baš lijepo.”

,,Kako Vam se dosad svidio Rabac i Istra?”

,,Ja volim Istru, pogotovo unutrašnjost. Lijepo je i na moru,ali unutrašnjost je posebna, a i u Istri se dobro jede.”

 

I evo ga, tako je priveden kraju i ovaj intervju. Jako nam je drago što smo imale priliku upoznati Davora Gobca i ugodno popričati s njim. Zahvaljujem se našem vanjskom suradniku, Paoli Vlačić koja je sa mnom napisala intervju. Najveće zahvale upućujemo bendu Psihomodo Pop koji su nam svojim druženjem s nama, odličnom svirkom i još boljom energijom priuštili nezaboravnu večer.

 

Intervju s Mateom Načinovićem

Za čitatelje naših e -novina  pripremila sam intervju s Mateom Načinovićem, žiteljem Čepića, malog mjesta pod Učkom, poznatim boćarom, osvajačem brojnih odličja i medalja.

Ispričaj nam nešto o svom djetinjstvu… (gdje si rođen, osnovna i srednja škola).

  • Rođen sam 12.1.1999. u Rijeci. Osnovnu sam školu pohađao u Čepiću, a u Rijeci sam pohađao srednju Prometnu školu.

Kada si se počeo zanimati za boćanje?

  • Đog za boćanje se nalazio iza nogometnog terena, pa sam nakon svakog nogometnog treninga gledao kako drugi igraju boće i želio sam i sam probati.

Kada si počeo trenirati?

  • Trenirati sam počeo s devet godina.

U kojim si klubovima do sada trenirao?

  • Počeo sam u Čepiću, u „Učki“, nakon toga sam trenirao u Labinu, a sada sam u riječkom „Vargonu“.

Zbog različitih natjecanja si mnogo putovao. Koje su neke od država koje si posjetio?

  • Bio sam na raznim turnirima u Francuskoj, Sloveniji i Italiji. Bio sam na Svjetskom prvenstvu u Maroku te na Europskom prvenstvu također u Francuskoj.

Jesi li na nekom putovanju imao neki događaj za pamćenje?

  • Bio sam na dva Svjetska i jednom Europskom prvenstvu, osvojio sam medalje i to je ono što mi je najviše ostalo.

Čemu te je boćanje naučilo?

  • Tome da nogomet nije glavni sport te da ima drugih sportova za koje se mladi mogu zanimati.

Koje sve discipline postoje u boćanju?

  • Postoji pojedinačno gdje se igra jedan na jedan, parovi kada se igra dva na dva, trojka gdje se igra po tri. Također postoje neke zanimljivije discipline kao što su brzinsko boćanje, gdje trčiš pet minuta te moraš pogađati bijele boće; štafeta gdje se trči u dvoje te se pogađa bijele boće na udaljenosti od pet metara i također postoji precizno gdje se pucaju određene pozicije bijelih boća ovisno kako stoje postavljači.

U kojim se disciplinama ti natječeš?

  • Ja se natječem u brzinskom boćanju i štafeti.

Koja ti je disciplina najdraža i zašto?

  • Najdraža mi je štafeta zato što je treniram već godinama i jako mi dobro ide.

Koja si sve odličja osvojio?

  • Na svjetskom prvenstvu sam tri puta osvojio brončanu medalju, jednom sam osvojio brončanu medalju na europskom prvenstvu te sam bio prvi na različitim natjecanjima u Sloveniji i Francuskoj.

Koje su prednosti i nedostaci boćanja?

  • Prednosti su te da moraš razmišljati sam za sebe, a ne kao u neki drugim sportovima u kojima ima više osoba. Nedostaci boćanja su ti da se sve manje djece želi baviti boćanjem i da boćanje nije popularno kao neki ostali sportovi.

Bi li preporučio boćanje mladima?

  • Naravno, treba probati, kao što svi probaju i nogomet; netko će ostati, netko odustati.

Što bi preporučio čitateljima e-novina?

  • Neka svatko tko hoće proba boćanje i vidjet će da je to jako zanimljiv sport.

Zahvaljujemo se Mateu na intervjuu i želimo još puno uspjeha.

 

Tekst : Lucia Demarin, 1 0.

P.S. Nismo uspjeli fotkati Matea, ali možete pogledati njegve fotke na: https://www.labin.com/vijesti/mateo-nacinovic-broncani-na-bocarskom-europskom-prvenstvu-za-juniore-63839

 

Narasli su nam ,,Brkovi”

Mirne večeri često se znaju pretvoriti u lude avanture, koje vam nisu bile ni na kraj pameti. Drago mi je da vam mogu reći da se to jučer i meni dogodilo. Poznato da je jučer u clubu Alter egu bilo ,,brkato˝. Održan je koncert punk-folk benda Brkovi. Nekom pukom i sretnom slučajnošću, srela sam ih prije koncerta i zamolila za fotografiju. Pjevač benda, Shamso 69 ljubazno je to prihvatio i nakon nekoliko fotki i kratkog razgovora o njihovoj glazbi, pala mi je na pamet odlična ideja. Zašto ne zamoliti intervju za Point? Shamso 69 je pristao te je ovaj intervju nastao neposredno prije koncerta.

Prije svega, ono što me najviše zanima je kako je stvoren vaš bend i kako je dobio ime?

S:,,Pa, evo, bend je nastao tako što je meni i dečkima dosadilo svirati ono što smo prije svirali i željeli smo nešto novo, drukčije. Ime je bend dobio po nadimku šefa našeg gitariste, kojeg su svi u njegovoj firmi zvali Brko ili tako nekako i tako je prozvan bend.”

Život glazbenika zna biti zabavan, ali i težak. Koji Vam je najbolji, a koji najnaporniji dio posla?

S:,,Definitvno mi je najdraži dio posla druženje, iako sve ima svoje čari, a ponekad je najbolje i snimanje. Nekad pomislim da bih najradije stalno bio u studiju, nešto snimao, pa onda to preslušavao jer zanimljivo mi je to i raduje me. Putovanja su dobar dio jer i inače volim putovati, a ovako se posao i užitak spoje pa je to pozitivno. Posebno je također svirati u dobroj atmosferi, mislim svirali smo pred 100 000 ljudi i ne možeš reći da to nije lijepo. Ma zapravo,sve volim, ne mogu ništa posebno izdvojit.

Jedina stvar koje može biti naporna jest kad dugo putujemo, ono po 12 sati, ali putem se zezamo pa mi nije to ništa strašno. Mislim, umor znam osjetiti, ali nikad napor. Nikad mi se nije dogodilo da pomislim:,,Jao, tko će sad svirati?”. Uvijek uživam u svom poslu i nema tu napornih dijelova.”

Koliko često Vam se dogodi, da dok hodate ulicom, Vam prilaze fanovi i traže autogram ili fotografiju?’

S:,,Pa dosta često mi se to događa. Recimo, ono kad dođemo negdje, me pitaju jeste Vi taj. Danas, kad sam bio u Fažani, došla je načelnica općine, rekla da joj je sin velik fan te pitala ako se možemo slikati. Često i mene iznenađuje koliko je to uzelo maha.”

Je li Vam se dogodilo da neki fanovi “preburno” reagiraju kad Vas vide?’

S:,, Pa da, dogodi se, naravno. Nekad ne znam kako će netko reagirati, recimo kad je netko pijan pa to malo stvara nelagodu, ali navikao sam. S jedne strane ne možeš očekivat da će ti  ljudi doći na koncert, a s druge zazirati od toga da te ljudi zaustavljaju na ulici. Ali sve je to dio života i navikao sam na to.”

Smatrate li da Vam je slava promijenila život ili ste ostali ona ista osoba?

S:,,Ma, ne smatram. Mislim da sam i dalje ona ista osoba, još uvijek se družim s istim osobama kao i prije, nije da sam se sad počeo družit s nekim elitnim osobama, ali smatram da bi trebalo to pitati moje prijatelje. Brkovi nisu toliko poznati bend pa niti ne osjećam toliko pritisak medija i slave.”

Imate li u planu snimanje novih pjesama?

S:,,Naravno. Mi smo već snimili neke pjesme koje nisu izašle. Čuvamo ih i čekamo trenutak da možda snimimo neki video i sad uskoro ćemo snimiti još nekih pet, šest pjesama. Sve skupa imamo nekih 10 pjesama pa ćemo vidjeti hoćemo li to staviti kao album ili singlove.”

Kako dolazite do naziva za ime albuma, kao npr. Torzo Dade Topića?’

S:,,To je jedna od rjeđih stvari oko kojih se dogovaramo i trudimo se. Imena pjesama nastaju spontano. Ime za ovaj album sam ja blebnuo i vjerojatno negdje podsvijesno sam vidio njega u njegovom spotu s raskopčanom košuljom i uživio se u tu pjesmu-Tako smo album nazvali, nekako drukčije i otkačeno.”

Imate li dosta ženskih fanova, s obzirom na to da neki smatraju da neke pjesme vrijeđaju žene?’

S:,,Koliko ja vidim, na koncerte dolazi dosta žena koje uživaju u našim pjesmama. Neki smatraju da mi vrijeđamo žene, ali mi nismo bend protiv žena, već mi opisujemo muško-ženske odnose u kojima su muškarci izvukli deblji kralj i bili prevareni. To je naša tematika; kod nas se provlači nit gdje je muškarac prevaren i izigran.”

Kako Vam se dosad svidio Labin i Istra?

S:,, Ovo nam nije prva svirka u Labinu, mislim da je ovo već treći put da smo u Labinu. Imali smo vremena za razgledati i popričati s ljudima i prošetati. Jako nam se svidjela Istra i skoro svaku godinu ljetujem u Istri. Super je Istra i drago mi je da živim u zemlji koja ima Istru.”

Što očekujete od večerašnjeg koncerta?

S:,,Pa pravo pitanje je što očekuje publika. Ako je zadovoljna publika i organizator, onda smo i mi sretni. Mi smo tu na trećem mjestu. Meni je samo bitno da smo mi zdravi i da sve bude u redu, da sve štima i da u tom prostoru zvučimo onako kako bismo trebali. Nadam se sreći i da će sve bit kako treba.”

I evo, ovako je izgledao moj prvi intervju i to sa pjevačem benda Brkovi. Nadam se da će im svi koncerti prolaziti super te da ćemo uskoro čuti i te nove pjesme.

 

(Nad)stvarnost – Vanesa Aničić – intervju

Prošli je petak, 24.11.2017. za jednu je našu Pointovku bio zaista poseban dan. Vanesa Aničić dokazala je da ima ne samo talenta za pisanje, već je toliko osebujna u svome umjetničkom izričaju da joj i kist isto tako dobro leži u ruci kao i olovka. U prostoru Lamparne održala se njezina prva izložba pod nazivom “(Nad)stvarnost”, a sudeći po izrazima lica ljudi koji su gledali njezine slike oduševljenje je definitivno bilo u zraku!

Odlučili smo ju intervjuirati i saznati nešto više o njoj, ali i samoj izložbi.

1. Vanesa, kada bi te netko upitao da opišeš sebe u par riječi koji bi bio tvoj odgovor? Opisati sebe u par riječi? Hmmm, radoholičar, uporna, a možda ponekad i malo naporna.

2. Ne znam možeš li se prisjetiti, ali vrijedi pitati: sjećaš li se možda kako je izgledalo tvoje prvo umjetničko djelo?  Možda nije prvo, ali sjećam se da smo u likovnoj radionici crtali neko čudnovato cvijeće i Velog Jožu.

3. Kada si prepoznala u sebi umjetnicu? Iskreno još uvijek nisam u potpunosti. Mislim kako sam još uvijek daleko od naziva “umjetnica”.

4. Ti se ne baviš samo slikanjem, već i pisanjem možeš li nam otkriti na kojim si natjecanjima sve sudjelovala?  Da, crtam i pišem. pa bila sam na “Ca je ča” već jedno pet puta, zatim na “Verši na šterni” te su moje pjesme objavljene u književnom časopisu “Kaj”.

5. Koje je tvoje mišljenje o uspjehu umjetnika u današnjem društvu? Danas sa društvenim mrežama svatko može biti umjetnik. No ipak, nisu svi istinski umjetnici. Smatram da svatko treba biti originalan, a to je stvarno teško.

6. Vjerujem da kao i svi mi imaš ciljeve za budućnost i hoćeš li se nastaviti baviti umjetnošću i na faksu ili ćeš se okušati u nekim drugim vodama? Umjetnost je dio mene i moje osobnosti. naravno da ću se okušati u svemu i svačemu, ali nikako neću odustati od umjetnosti.

7. Imaš li neki uzor, ne mora biti samo u umjetnosti, već može i općenito u životu? Meni su uzor općenito originalni, odgovorni, te savjesni ljudi. U umjetnosti imam više favorita, ali istaknula bih Fridu Kahlo, ne samo zbog njezinih djela, već i zbog njene osobnosti.

8. Ti inače stvaraš na čakavskom narječju, je li ti lakše prenijeti osjećaje na papir kad pišeš, rekli bi mi, na labinjonski po naše? Točno, pretežno pišem na čakavici, no pišem i na štokavici te na engleskom jeziku. Naravno, čakavica je moje materinje narječje i najlakše mi je emotivnost izraziti upravo kroz taj dijalekt, ali svako narječje i svaki jezik nose svoje čari.

9. Kako je došlo do same izložbe?    Do same izložbe došlo je skoro pa i spontano. Profesorica Alida B. Koroljević me je pitala jesam li zainteresirana za izložbu u Lamparni i ja sam naravno prihvatila. Kako Lamparna ima taj prostor za mlade neafirmirane umjetnike. Zapravo je Igor Dundara koji je za to odgovoran bio u kontaktu sa prof. Alidom.

10. Kako si se osjećala na svojoj prvoj izložbi i planiraš li još koju? Osjećala sam se fantastično, trema je postojala, ali sam na nju zaboravila čim sam vidjela koliko je ljudi došlo i nisam si htjela dopustiti da me trema omete. Ne znam čeka li me još kakva izložba, za sada nemam materijala za nju, no u budućnosti tko zna.

 

Vanesa, u ime Pointa ja ti se zahvaljujem na intervjuu i nadam se da će biti još mnoštvo tvojih izložbi, koje, naravno, neće ostati nezabilježene u Pointu….

 

Mjesec hrvatske knjige – intervju s knjižničarkom

Listopad je mjesec hrvatske knjige, obilježavanje je ove godine započelo 13. listopada, a traje sve do 15. studenog. Cilj  je manifestacije osvijestiti ljude o samoj vrijednosti knjige, a ove godine je tema Enciklopedistika. Povodom Mjeseca knjige učenici trećih razreda gimnazije u studenom će  posjetiti 40. međunarodni sajam knjiga i učila – Interliber.

U našoj  školi zbog radova, knjižnica još uvijek nije otvorila svoja vrata, što teško pada našim knjigoljupcima i brojnim učenicima koji su inače svoje slobodne sate voljeli provoditi u knjižnici. Što se tiče onih kojima je Lektire.hr najposjećenija internetska stranica- knjižnica, kako su se sami izjasnili, uopće ne fali!

Proveli smo kratku anketu po školi što učenici misle o knjigama i lektiri. Većina učenika koje smo ispitali rekli su kako lektire uvijek čitaju jer ih smatraju zanimljivima i nemaju hrabrosti doći na sat samo s pročitanim kratkim sažetkom.

Pitali smo učenike i da preporuče neke knjige koje bi oni uvrstili u lektire, pa predlažemo slijedeće: Mi djeca s kolodvora Zoo, Ponos i predrasude, Deseti krug, Violinist iz Venecije.

Ako nemate ideje koje knjige čitati, imamo i članak koji preporuča 10 prekrasnih knjiga pa pogledajte na našim stranicama.

https://novinessmb.com/2016/11/03/mojih-top-10-knjiga-za-tinejdere/

Povodom mjeseca Hrvatske knjige uhvatili smo za intervju i našu knjižničarku profesoricu Majdu Milevoj Klapčić pa pročitajte u  nastavku što nam poručuje.

  1. Profesorice Majda, vi ste najveći knjigoljubac u našoj školi, a sada otkako je put do knjižnice radi radova skroz zakrčen, kako se to manifestira na vas?

Čudno mi je gledati učenike po školi, a ne dočekati ih u knjižnici i gnjaviti ih da posude koju knjigu. Uopće nije redovan početak školske godine što se mene tiče, ali vjerujem da ćemo dobiti jednu ljepšu knjižnicu u kojoj će sve biti novo, a novi početak je uvijek pun pogodak! Budući da je sada knjižnica u postupku izvanredne revizije, a to znači da se popisuju knjige koje su maknute s polica za otpis, ja to trenutno radim u učeničkoj referadi gdje sam dobila dvije cimerice: gospođu Brigite i našu knjigovotkinju Nensi, a one su mi baš super ekipa.

  1.  Možete li čitateljima naših e-novina otkriti što nas to čeka u novoj knjižnici?

Još u prošloj školskoj godini knjižnicu je posjetila matičarka (osoba koja je zadužena da prati i vrednuje rad knjižnjičara sa strane Ministarstva kulture) iz Gradske knjižnice Pula, gđa. Lijana Diković. Rekla nam je kako je, što se tiče opremljenosti, naša knjižnica izvan standarda, no ima zastarjeli namještaj i zato smo mi od županije tražili odobrenje sredstava za kupnju novih polica za knjige i novog pulta za knjižničare. Naša škola je jedna od dvije škole koja je od Istarske županije dobila sredstva za obnovu lektire i zato ove godine na Interliber ne vodim učenike, već idem kupovati novu lektiru.

  1. Vi svake godine u knjižnicu pozovete neke književnike, tako su nas prošle godine posjetili Jelena Radan, Tomislav Perko i mnogi drugi. Izazivam Vas da i ove godine nadmašite samu sebe i knjižnicu obogatite s mnoštvom takvih posjeta. Možete li nam odati koga ove godine imate u planu?

Ne znam da li ću uspjeti nadmašiti samu sebe jer Andrea Andrassy je meni bila vrh vrhova, nju sam tražila 2 godine, međutim baš sam sada razgovarala sa Školskom knjigom i za učenike prvih i drugih razreda na jedno vrlo zanimljivo predavanje doći će nam Dinka Juričić, ona je urednica u Školskoj knjizi. A voljela bih zvati dečke iz  Hrvatske gorske službe spašavanja jer su oni za mene hit- hitova i rade jedan posao koji nije dovoljno priznat, poznat, ni plaćen, a izabrani su za najbolje komunikatore godine pa se isto tako nadam da će nešto o tome pričati u školskoj knjižnici. Voljela bih pozvati Sandru Paović, ona je napisala autobiografiju u kojoj sam saznala da je doživjela saobraćajnu nesreću, a nakon toga je sama vlastitom voljom, trudom i zalaganjem izašla iz svega toga i sada se natječe na paraolimpijadi i za Hrvatsku je osvojila dvije ili tri medalje i mislim da bi ona bila dobar odabir za ovu godinu.

4.  Kada bi Vas netko ostavio na pustom otoku koju biste knjigu uzeli sa sobom?

Dantea i njegovu Božanstvenu komediju jer mislim da je to jedna od knjiga koja ima ključ u svakoj riječi koja je napisana. On je bio i ostao takav genije da se godinama i godinama njegovi tragovi u tim knjigama prate i otkrivaju. Mislim da mi ne bi bilo dosadno da baš tu knjigu uzmem sa sobom.

5.  Jeste li Vi jedna od od onih koji su pročitali baš svaku lektiru?

Osobno smatram da je sistem lektire kod nas zastario i da bi trebalo raditi nešto konstruktivno na nekom tekstu. I kad bi se mene pitalo ja bih napravila inverziju što se tiče lektira- ono što se sada čita u prvom razredu, čitalo bi se u četvrtom i obrnuto. Izmijenila bih popis lektire, neki se naslovi moraju čitati, a neki bi trebali biti izborni. Nisam pročitala sve lektire jer se popis kada sam ja bila učenica i sada promijenio. Uvijek se trudim čitati što više mogu, a uostalom postoje i knjige kako pričati o knjigama koje niste nikada pročitali, pa preporučujem svakome da prouči jednu takvu knjigu.

6.  Knjiga koja Vas je razočarala i ne biste je preporučili ni svom najgorem neprijatelju?

Nisam još došla do takve knjige. Meni se desilo razočarenje u smislu da sam pročitala knjigu i zatim si zamislila kako treba izgledati književnik koji ju je napisao, a kad sam njega upoznala onda sam se razočarala. Ja smatram da svaka knjiga ima svog čitatelja i da se kao knjižničari moramo truditi da našim učenicima i korisnicima ponudimo knjige koje će ih zanimati. Meni se prošle godine desilo da cura koja uopće nije čitala u osnovnoj školi, došla je u knjižnicu, posudila je knjigu koju je pročitala do drugog dana i nakon toga je došla po još 10 knjiga, to je bio dan kad sam ja shvatila svrhu svojeg postojanja na ovome svijetu.

7. Da ste knjiga kako biste se zvali?

Neki kaos, hahah, tako nešto. Evo stvarno mi sada ne pada na pamet ništa drugo.

Zahvaljujemo Vam se na intervjuu.

Jedva čekamo da se otvori naša školska knjižnica u novome ruhu, a dok se to ne dogodi za Mjesec hrvatske knjige poručujemo svim našim čitateljima da su knjige vrlo važne i da obavezno posjete našu Gradsku knjižnicu koja im u u ovom mjesecu sprema brojne zanimljivosti – gostovanja i radionice.

 

INTERVJU S MOJIN NONIĆEN…

Nona i nono, a ca van moren pravit za njih, nego se najbolje s ovega sveta ca postoji! Moja mat vajka rece: “Brižan onaisti ki nima noneta i nonu.”  Kada son bila mića, vajka bi bila s nonu va kuhinje i ku bi bila ka pijat razbila, ona se ni jodila na mene- još mi je rekla: “Hći moja, nemojmo reć matri nic, ku pita ćun reć da son ja kriva.” A moj nono, s njin se moreš samo škercat, ko ti je don šo nopak se ca ti treba je 2 minuti s njin bit i posluhat ca ti ima za reć. Kada san mu rekla da želin storit intervju s njin ni bi baš, kako mi ono danas recemo-happy, dobro, forsi ima veze jer son ga zvola na 10 ur navecer pa ni bi bas od volje, jer ipak, celi don va trsah bit ni lahko, ali na kraji je sejno prista!

  1. Nono, pravi ti mene ca ti misliš na tu današnju modu? Bargeši se neke rasparane, muški hi nose na pol guzice i se njin padaju, a ženske nanke nimaju ca za obuć, se gole pridivaju na ples…

A ca da ti pravin to je se nopak danaska prislo, prvo si na 4 ure popolne šo hodeć na ples, a ceste su bile nikakove- ženske su imale dvo pari postoli- jene za hodeć i pokle taki za bit šinjorina na plese. Ma… Anđelika ca ti misliš da ste vi neke moderne- tvoja nona je nosila minice saku subotu, hoj je pitat- ja hiljadu posto istinu gonan. A muški ko da reju va mehaničku radionu, onakove razbijene bargeši ja nosin za trsi vanjgat!

       2. Nu nono, kada cuješ tu današnju muziku tuc-tuc-tuc, smo mi malo munjeni ca to slušamo, je svet šo nopak?

Ova, ma ne morete vi slušat ono ca smo mi slušali- se se kambjiva. Sada je prišlo takovo doba. Ali, ni vaša muzika opasna, ne ne. A ca ti misliš da će ce tvojemi nukami pježat vaša današnja muzika- nanke mrvi!

         3. Prvo je nono bilo se drugošlje, vi neste imali facebook, instagram… Kako ste onda nošli mlodu ili mlodića?

Pisma, mi smo lepo pisali našemi mlodami. Si mora pazit kako pišeš, vajka su tačka i zarez morali bit na svojen meste- ko ne  ne bis valjo za se oženit. Saku subotu si se sredi, bargeši obavezno na rigu speglane i onda ka ti se pježala si je šo pitat za ples. Ku bite plesali 2-3 subote zaredon ti je bila mloda!

          4. Kako si ti upozna moju nonu?

A nima tu previše filozofije. Ja son čeka Mariju i Marija ni prišla tu subotu va ples i ca da ja delan sada- son ze Đizelu za plesat. I drugu subotu su bile mačkare, i son paso poli njene kući, a neki brek je poče lajat nome- ma san mu reka: ” Laji ti laji, ma ja ćun se tornat!”- i tako je vero i bilo…

 

Fala ti nono za intervju, bi si za deset! ( sada te moran slikat da iman za novine- “Ma nu nu, nećeš me sada slikat, neson si nanke frizuru stori.”)

Čekaj hći moja, ja son se pripremi baren dve ure za gonat, a mi smo va deset minuti finili, a ja, ma ni to takovo delo,još jedon put ćemo morat ponovit!

 

 

 

Kristian Bembić – mlada nada Grada Labina

Kristian Bembić učenik je 2. razreda opće gimnazije Srednje škole Mate Blažine Labin. Bavi se nogometom, trenirao je i za NK Istra, a trenutno trenira za NK Rudar. Pošto je proglašen za mladu nadu Grada Labina odlučila sam mu postaviti nekoliko pitanja i saznati kako je sve počelo.

1.Kada si se počeo baviti nogometom?

“Pa, oduvijek me je zanimao sport. Još kao mali sam si kupio loptu i počeo igrati po livadi. Tada sam počeo igrati za NK Rabac, a nakon toga sam prešao u NK Rudar.”

2. Je li početak bio težak?

“Nije. Bilo nas je puno i bilo se je teško probiti u ekipu, ali uvijek sam davao sve od sebe i tako sam se uspio probiti.”

3. Podržava li te tvoja obitelj?

“Da, moja obitelj mi je uvijek maksimalna podrška u svemu i potiče me da radim ono što najviše volim.”

4. Koliko puta tjedno imaš treninge?

“Svaki dan i uz to imam i utakmice.”

5. Kakav je osjećaj bio igrati za NK Istra?

“Za NK Istra sam igrao prošle sezone, a onda sam se opet vratio u NK Rudar pa sljedeće sezone opet idem igrati za njih. Osjećaj je vrhunski jer smo igrali protiv najboljih ekipa Hrvatske poput Dinama, Hajduka, Rijeke…”

6. Obeshrabruje li te poraz?

“Ne, ako izgubim onda radim još više na sebi kako bi bilo manje poraza.”

7. Kakav je osjećaj biti mlada nada Grada Labina?

“Osjećaj je fenomenalan i kada su rekli moje ime stvarno sam bio ponosan na sebe.”

8. Je li ti teško u školi zbog treninga?

“Pa, naravno da mi škola otežava jer moram učiti pa nekad nemam vremena trenirati.”

9. Koji je tvoj cilj u životu?

“Cilj mi je da postanem nogometaš i da mogu raditi ono što volim, a uz to i imati dobru plaću.”

10. Imaš li najdražeg nogometaša koji te inspirira?

“Cristiano Ronaldo.”

  • Najdraža boja: plava
  • Najdraži klub: HNK Rijeka
  • Najdraži predmet: tjelesni
  • Najdraže mjesto: nogometni teren

Zahvaljujem se Kristianu na intervjuu i naša ekipa iz Pointa mu želi još mnogo uspjeha i ostvarenje svoga životog cilja! 🙂

16779964_1770276619656597_48866701_n

 

 

 

 

Ivana Knapić – najbolja sportašica Grada Labina

Ivana Knapić učenica je 2. razreda opće gimnazije Srednje škole Mate Blažine Labin i u slobodno se vrijeme bavi atletikom. Ujedno je i najbolja sportašica Grada Labina, ali i prva u Hrvatskoj. Stoga sam ju odlučila intervjuirati i saznati kako se počela baviti atletikom, ali i kako usklađuje školu i svoj hobi.

1.Kada si se počela baviti atletikom?

“Atletikom sam se počela baviti kada sam u osnovnoj školi prvi put sudjelovala na olimpijadi osnovnih škola. Tada mi se zasviđala i trener Franko Zidarić predložio mi je da probam malo ići na koju trku i od tada sam krenula.”

2. Kako ti je bilo u početku trenirati?

“Pa, oduvijek mi je bila velika uživancija trenirati. U početku sam imala više lagane treninge, ali sada mi se sviđa kako napreduju treninzi i kako postaju sve teži.”

3. Koliko puta tjedno imaš treninge?

“Treninge imam 6 puta tjedno.”

4. Kakav je osjećaj biti najbolja sportašica Grada Labina, ali i prva u Hrvatskoj?

“Bila sam veoma iznenađena tom laskavom titulom. Jako mi je drago da se moj trud isplatio i da su ostali ljudi vidjeli koliko truda ulažem u ovo što radim.”

5. Kako tvoja obitelj prihvaća sve to?

“Imam sreće da mi moja obitelj pruža veoma puno potpore zato jer bez njih npr. ne bih mogla ići na neke dalje utrke kao što su državna u Beču jer to mi većinom oni financiraju pošto smo mali klub. Zbog toga sam im jako zahvalna na svemu.”

6. Je li ti naporno u školi zbog brojnih treninga i natjecanja?

“Pa, malo je naporno, ali zato jer toliko volim atletiku uspijem sve uskladiti.”

7. Imaš li tremu kada se natječeš?

“U početku je trema bila veoma velika, ali sada kako stječem iskustvo je sve manja. Sada je više kao adrenalin.”

8. Koja su ti najljepša iskustva koja si prošla baveći se atletikom?

“Najljepša iskustva su mi odlasci na susrete reprezentacija u druge države i to mi je nekako najljepše sjećanje.”

9. Planiraš li se i u budućnosti baviti atletikom?

“To definitivno da, haha :).”

10. Koji je tvoj moto u životu?

“Uvijek daj sve od sebe, vjeruj u sebe i medalja se zaslužuje na treningu, a na natjecanju samo dođeš po nju.”

  • Najdraža boja: plava
  • Najdraži predmet: fizika
  • Najdraže mjesto: stadion

Zahvaljujem se Ivani na intervjuu i svi iz ekipe Pointa joj želimo još mnogo pobjeda i lijepih iskustva uz ovaj divan sport! 🙂

16684540_1075143902597634_698147680_n