You are here
Home > Škola bez bola > Anketa o školskom sustavu

Anketa o školskom sustavu

Na satu sociologije kao završni rad dobili smo zadatak da provedemo anketu o nekoj slobodnoj temi. Odlučile smo se za temu o školskom sustavu (ocjenjivanje, prepisivanje,pravednost i sl.) i odlučile ispitati učenike, ali i profesore jer češće čujemo mišljenja učenika o problemima školstva, a profesore se niti ne pita za mišljenja. Cilj ankete je saznati koliko često zapravo učenici prepisuju, na kojim predmetima najčešće te koji su im razlozi. Paralelno s učenicima htjeli smo vidjeti koje je mišljenje profesora na tu temu, koliko su popustljivi i u čemu oni vide problem svega toga. Anketa je bila kratka,
sastojala se od 10 sličnih pitanja za obje grupe i provela se na 100 učenika i 14 profesora. Rezultati su bili zanimljivi, neki čak i neočekivani.

Rezultati učenika:

Anketa se provela na 100 učenika od kojih je 57 cura i 43 dečki, te njih 53 pohađa gimnaziju, a strukovni smjer 47.

Na pitanje “jesu li zadovoljni odabranim smjerom” 70 učenika je odgovorila s “da”, a samo 30 njih odabralo je “ne”. Iako je velika većina zadovoljna, 30% je i dalje dosta veliki broj, iako ne znamo točno razloge nezadovoljstva, znamo da će uvijek postojati nekolicina koji su nezadovoljni zbog toga što se to nažalost ne može spriječiti.

Također nas je zanimalo kakvi tipovi učenika prevladavaju te smo došli do saznanja da se većina smatra kobinacijom prirodnjaka i društvenjaka (46%), a najmanje je prirodnjaka (14%) te 15% ne znaju.

Rezultati profesora:

Anketu smo paralelno proveli i kod profesora no nažalost nismo dobili mnogo odgovora. Anketu je ispunilo samo 14 profesora od kojih 11 predaje i gimnaziji i strukovnom smjeru, a ostatak samo gimnaziji, strukovnom smjeru ili osnovnoj školi.

Na pitanje “jesu li zadovoljni svojim poslom” , za razliku od učenika, svi profesori se odgovorili s “da” što je dobro zbog toga što se tim poslom bave većim dijelom svoga života. Naravno, svjesne smo da postoje i profesori koji nisu zadovoljnu svojim poslom no iz ove ankete zaključile smo da oni “nezadovoljni” ipak spadaju pod manjinu.

Od navedenih profesora koji su ispunili anketu 36% predaje prirodne, a 64% društvene predmete.

Često čujemo učenike da ocjenjivanje iz usmenog ispitivanja  (ponekad i iz pismenog) nije pravedno pa smo odlučile ispitati koliko njih zapravo smatra da profesori ocjenu temelje na znanju ili na subjektivnom dojmu učenika. Većina je odabrala “na znanju učenika” (čak 65%), a 35% učenika ipak smatra da se ocjena temelji na “subjektivnom dojmu učenika” kao što su poznavanje roditelja, miljenici i slično.

Također nas je zanimalo koliko učenici stvarno prepisuju te smo dobile sljedeće rezultete:

Koliko često prepisujete?

Nikad 1 %

Rijetko 39 %

Često 45 %

Uvijek 15 %

Nažalost, velika većina (skoro 50%) je odabrala da često prepisuju što je bilo i za očekivati te se tako nadovezujemo na sljedeće pitanje…

Paralelno s pitanjem o ocjenjivanju učenika budući da je nekolicina odgovorila da se ocjena temelji na “subjektivnom dojmu učenika” htjele smo se fokusirati na poznanstvo roditelja i vidjeti osjećaju li profesori zaista pritisak od strane roditelja. Na pitanje osjećaju li pritisak 11 njih je odgovorilo sa “ne” (79%), a samo 3 njih sa “da” (21%). Iz ovih odgovora možemo zaključiti da postoji neki pritisak, ali ipak nije dovoljno jak kod većine profesora da bi utjecalo na njihovo ocjenjivanje. Nadamo se da će ovom anketom zabluda učenika o ovom “problemu” nestati.

Profesore smo upitale što oni naprave ako uoče prepisivanje, a zanimljivo je to kako niti jedan profesor nije odabrao “ne uočavam prepisivanje” te čak 36% njih dopušta prepisivanje do neke mjere.

Kada uočite prepisivanje na satu kako reagirate? 

Smanjim ocjenu 36 %

Oduzmem ipsit i upisujem negativnu ocjenu 71 %

Dopustim prepisivanje do neke mjere 36 %

Ne uočavam prepisivanje 0 %

 

Sljedeća 2 pitanja bila su zajednička. Prvo su nas zanimali razlozi tog “masovnog” prepisivanja.

Ako prepisujete, zašto prepisujete?

Ne prepisujem 1%

Nisam stigao/la učiti  48 %

Ne da mi se učiti 46 %

Ne razumijem/ Profesor nije dobro objasnio 51 %

Predmet nije zanimljiv/ nepotreban je 70 %

Po vašem mišljenju, koji su razlozi prepisivanja učenika?

Nisu stigli naučiti   50 %

Ne da im se učiti 93 %

Ne razumiju gradivo 29 %

Predmet nije zanimljiv ili ga smatraju nepotrebim 79 %

Drugo  7 %

Rezultati profesora i učenika bili su jako slični, obje strane se slažu s činjenicom da učenici najviše prepisuju zbog toga što smatraju da “predmet nije zanimljiv te je nepotreban”, a krivac tog “problema” je nitko drugi nego školski sustav.

Isto tako razlog koji je većina profesora (93%) odabrala, a zapravo se je ispostavilo ne toliko točnim je taj da se učenicima ne da učiti. Iako je skoro polovica odabrala taj razlog i dalje nije prvi po postotku.

Razlog da učenici ne razumiju gradivo imao je različite odgovore, naime polovica učenika koji su sudjelovali u ovoj anketi smatra da je to razlog dok je samo 29% profesora odabralo taj odgovor kao razlog prepisivanju. I to je jedna zanimljivost koju bi profesori trebali uzeti u obzir. Na ovaj odgovore se nadovezuje sljedeće pitanje.

Na pitanje o čemu ovisi znanje učenika većina, čak 63%, složilo se da ovisi o pristupu profesora, ali i o njima. Zanimljivo je što 22% učenika smatra da njihovo znanje ovisi isključivo o pristupu profesora dok najmanji dio smatra da ovisi o njima.

Smatrate li da vaše znanje ovisi o profesoru?

Da, ovisi o pristupu profesora 22 %

Ne, moje znanje ovisi o meni 15 %

Oboje 63%

Zbog ovako zanimljivih  rezultata kod učenika upitale smo i profesore smatraju li se ponekad krivcem na što je 86% odgovorilo “ne”. Uz odgovor tražile smo i obrazloženje kako bi bolje shvatile njihovu stranu. Izdvojile smo par zanimljivih:

  • Ponekad neke lekcije nije moguće napraviti zanimljivim, ponekad profesor ne zna koja bi metoda bila najzanimljivija….
  • Unutarnja motivacija je najvažnija. Silom se ništa ne odrađuje.
  • Ne, smatram da imamo dobar odnos i da su slobodni mi reći ako im nešto nije jasno, a i sama se trudim da budem zadovoljna prenesenih im znanjem.

Sljedeća pitanja bila su namijenjena samo za učenike:

Učenike smo upitali smatraju li oni da bolje prolaze prepisivanjem nego učenjem. Odgovori su gotovo podjeljeni iako prevladava odgovor “ne” (57%) i dalje je dosta onih koji su odabrali da (43%). Žalosna je činjenica da gotovo polovica smatra da bolje prolaze prepisivanjem ne razmišljajući o budućnosti, hoće li im neke informacije trebati na maturi ili u životu.

Učenicima smo postavile pitanje jesu li ikada doživjeli nepravdu pri ocjenjivanju. Nažalost, 93% njih odgovorilo je s “da”, dok je samo 7% odgovorilo s “ne”. Također od ovih 7 učenika koji nikad nisu doživjeli nepravdu svi su zadovoljni sa smjerom, a samu činjenicu da nisu doživjeli nepravdu potvrđuje nam to što 6 od tih 7 učenika smatra da se ocjena ipak temelji na znanju učenika. Ipak najneočekivanije je to što 4 od tih 7 učenika “uvijek” prepisuje te je razlog tom prepisivanju taj da im predmet nije zanimljiv te da je nepotreban i da im se ne da učiti što proturječi prijašnjem odgovoru.

Za kraj postavile smo pitanje koje zapravo zaokružuje cijelu anketu i oko kojeg se cijela anketa vrti, a to je “što je najgori dio školskog sustava?”. Htjele smo vidjet razlike, ali i sličnosti u shvaćanju problema školskoga sustava između profesora i učenika. Izdvojile smo nekoliko zanimljivih odgovora.

Učenici:

  • “Najgori dio školskog sustava je zastarjeli program, nepraktičnost vremenika (pošto ga se većina profesora ne drži) i preopširni sadržaju.”
  • “Previše predmeta, predetaljno gradivo, loš način objašnjavanja i loši načini pristupa pojedinih profesora.”
  • “Najgore je to što ima previše nastavnog sadržaja koji se ne stigne kvalitetno obraditi, nekvalificirani profesori te prevelik broj ispita”

Profesori:

  • “Previše činjeničnih podataka dovodi do zasićenja u usvajanju znanja kod učenika.Nema životnih, potrebnih znanja ili ih ima u nedovoljnoj mjeri i učenici grcaju u suvišnim podacima.”
  • “Upravo odsustvo ‘sustava’.”
  • “Još uvijek pojedini nastavnici očekuju da učenici znaju napamet gradivo do najmanjih detalja, a da pritom uopće ne znaju što to znači. Smatram da bi se trebao staviti naglasak na primjeni određenog nastavnog sadržaja, jer se na taj način i najbrže uči. Nadalje papirologija. Moje mišljenje je da bi se pojedini nastavnici mogli više pripremati za nastavu kad bi manje vremena popunjavali razne obrasce i pisali izvješća. Također sve izvannastavne aktivnosti rade većinom isti nastavnici koji još uvijek imaju volje za to, iako nisu dodatno plaćeni, pa smatram da bi se na neki način trebao nagraditi njihov trud.”

 

Iz ankete zaključujemo da se profesori i učenici slažu oko većine stvari i problema školskog sustava, ali ipak oko nekih stvari kao što su nepravda pri ocjenjivanju ili razlozi prepisivanja se i dalje u potpunosti ne shvaćaju. Da bi došlo do promjene u školskom sustavu ne smije se pitati samo profesore ili samo učenike već se oni moraju udružiti i suprotstaviti se tim problemima zajedno. Činjenica je da se o problemu lošeg školskog sustava puno priča, ovo je ulomak iz jednog članka na internetu: “Dekan zagrebačkog Učiteljskog fakulteta prof. dr. Ivan Prskalo naglašava da je nužno mijenjati odnos društva u cjelini prema obrazovanju te upozorava da “politika, kada ne može riješiti druge, ponajprije gospodarske probleme, kreće u reformu obrazovanja”. Upozorava da prvo treba zaustaviti “poplavu novih predmeta”, napraviti analizu stanja i iz predmeta izbaciti nepotrebne sadržaje te učiteljima omogućiti puno više slobode nego što je imaju.”

Danas učenici uče samo za ocjenu, a ne za znanje što je u potpunosti krivo i trebalo bi se nešto promijeniti i uzeti za uzor sustave u nekim naprednijim državama u kojima učenici postižu bolje rezultete i sretniji su.

Na kraju dana trebamo shvatiti da nisu profesori nastrojeni protiv učenika ili obrnuto, nego da smo svi na istoj strani i svi želimo isto, a to je poboljšanje našeg školskog sustava.

 

Literatura: https://www.vecernji.hr/vijesti/sto-sve-treba-promijeniti-u-skolama-988260

 

Anketu provele i tekst napisale: Maria Carmen Belušić Gonzalez i Antonia Turković, 3 o. 

 

 
Top