You are here
Home > Zabava - Zanimljivosti > Društvene mreže: ogledalo (ne)stvarnosti

Društvene mreže: ogledalo (ne)stvarnosti

Koliko puta vam se dogodilo da okinete savršenu fotku vaše preukusne i vrlo lijepo posložene večere? Naravno da sama ta fotka jednostavno ZAHTIJEVA da bude objavljena na nekoj društvenoj platformi, bio bi grijeh da se ne pohvalite njome, zar ne?
Slijedeći korak, vjerojatno i prije samog kušanja večere, jeste objavljivanje spomenute fotke uz neki od heštega poput #blessed, #food ili #perfectnight.

No, koliko je ta slika vjerodostojna? Pokazuje li ona stvarnost? Što je sa onom hrpom neopranog suđa koja vas čeka nakon kuhanja? Možda iza heštega skrivate činjenicu da tu večeru jedete sami ili se pak nikako ne osjećate toliko sretno i blagoslovljeno koliko bi se to moglo zaključiti iz vašeg opisa ispod fotke savršene večere.

A samo se sjetite da vi niste jedini koji tako postupaju.

Nitko na fejs ili instagram ne stavlja slike svojeg prljavog suđa ili nesloženog veša. Nitko ne stavlja fotke svojih prljavih tenisica, već samo fotke sa savršene šetnje predivnom šumom koja je tek prolistala.
Što su onda društvene mreže? Prikaz čega? Stvarnosti zasigurno nisu, jer da jesu, više ljudi bi stavljalo slike podočnjaka i raščupane kose koji te dočekaju nedjelju ujutro nakon cijelonoćnog ludovanja koje je, zasigurno, završilo na društvenim mrežama.

Nitko ne objavljuje slike sebe kada ima kakav nepoželjni prištić jer omojbože zar to da stavi?!
U obitelji vam se rodilo dijete? „Kako slatka beba“ biti će najčešći komentar ispod bebine slike na instagramu, ali to da se ta beba rasplakala nakon što joj je vaša bljeskalica izazvala privremenu sljepoću, to nitko neće vidjeti.

Naravno, nije svaka slika s interneta iscenirana i „lažna“, ali većina njih jeste, stoga nam je i teško biti normalni ljudi kojima je normalno vidjeti kakav prištić, nesloženi veš, neoprani tanjur, prljave tenisice ili pak celulit na slikama s ljetovanja.

Danas je sve češća ovisnost o društvenim mrežama, a za tu su se bolest već i otvorile ustanove koje te ovisnike liječe, no kako ne biti ovisan o iluziji savršenog života? Nije li to ono ka čemu svi stremimo – savršenstvo?

Ne postoji nikakva čarobna formula, nikakav algoritam, pomoću kojega ćemo moći filtrirati stvarno od nestvarnoga, ali te nas laži neće toliko pogađati kada sami sebi osvijestimo da biti nesvršen u svijetu koji te tako savršeno gura u marketinške kalupe pobjeda je sama po sebi.

 
Top