You are here
Home > Škola bez bola > Projekt Model Međunarodnog kaznenog suda  zapadni Balkan

Projekt Model Međunarodnog kaznenog suda  zapadni Balkan

PROJEKT Model Međunarodnog kaznenog suda  zapadni Balkan  (Model International Criminal Court – MICC) 2018./2019. je projekt na kojem su u Sarajevu sudjelovali učenici trećih razreda  Antonia Jurasić, 3 f, Noa Bertović,  Dalen Grdić i Niko Fonović, 3 e   od 16. do 21. listopada 2018., uz vodstvo prof. povijesti Sanje Gregorinić.

Na projektu su uz našu školu sudjelovale i  škola iz Rijeke, dvije škole iz Bosne i Hercegovine (Mostar, Ilijaši) te dvije iz Srbije (Srijemska Mitrovica, Šabac).  Sudjelovali su učenici različitih srednjih škola  (gimanzija, ekonomska, elektrotehnika,) navedenih država tj. 30 učenika i 6 profesora.

Učenici su na projektu bili podijeljeni u 4 skupine, od toga u tri manje simulacijske grupe – jedna grupa imala je ulogu tužiteljstva, druga grupa obrane, a treća grupa  ulogu sudaca.  Simulaciju je pratio i press tim učenika (4. grupa), koji su uz pomoć trenera naučili osnove pisanja novinskih članaka i snimanja dokumentarnog  filma te su objavili kratke novine vezane uz simuliranu parnicu.

U sklopu projekta smo imali brojne zanimljive radionice, odmah prvu večer  „razbili smo led“ tj.  međusobno se upoznali, pronalazeći po čemu smo slični, a po čemu različiti.

Drugi dan  održana je Radionica o temeljnim ljudskim pravima i predavanje o Međunarodnom kaznenom sudu gdje smo naučili temeljne stavke o ljudskim pravima, ovlastima suda, Rimskom statutu,  stvaranju optužnice i obrane.

Jedan od zanimljivijih dijelova projekta bila je interkulturana večer tj. predstavljanje škole i grada. Mi smo naravno našu školu i grad nahvalili brojnim uspjesima na svim područjima i pozvali sudionike da nas posjete.  S obzirom da smo morali donijeti nekakvo tradicionalno piće ili hranu, ponijeli smo pasaretu jer na tako dugom putu nismo mogli nositi labinske krafi, fuži ili neko drugo tradicionalno jelo.

P.S. Pasareta se svima svidjela.

                     

Treći dan učenici su pripremali suđenja po timovima, pisanje argumenata nije bilo lako, ali nakon napornog posla optužnice i obrane su napisane.

Na radionici: „Zašto ratujemo?“ učenici su objašnjavali brojne razloge ratovanju, a osvjestili su i brojne stereotipe i predrasude između nacija. Jedan od sudionika seminara definirao je nacije rečenicom „Svi smo mi braća“, na što je dobio veliki aplauz, a mi bismo se složili s njegovom izjavom.

Navečer su nas posjetili i suvremeni svjedoci, koji su nam pričali ratne priče, kako je bilo živjeti u Sarajevu za vrijeme opsade grada. Priče su bile vrlo dirljive, saznali smo kako su živjela djeca, kako nisu išli u školu, ali nisu se mogli ni  igrati, morali su živjeti u skloništima, hrane često nisu imali ili bi dobivali pakete od međunarodne zajednice. Ono što je zanimljivo je kako su nam 3 svjedoka rata rekla da na to vrijeme žele gledati pozitivno, žele se sjećati samo zajedništva, kako su jedni drugima pomagali, kako su si pričali priče u skloništima, kako su zajedno pjevali i podržavali se. Osnovna poanta je bila kako nije bilo razloga za opsadu Sarajeva, što dokazuje da nijedan svjedok nije mogao objasniti konkretne uzroke rata, rekli su svi: Samo je odjednom krenu rat,  mi nismo bili ni svjesni toga.

Petak je bio dan odluke. Nakon marljivog rada svih timova došlo je vrijeme za pravu simulaciju suđenja.

      

Čitanje presuda održalo se sljedeći dan, a ovako su glasile:

Friedrich Flick, njemački poslodavac, osuđen je na doživotni zatvor za zločin protiv čovječnosti – porobljavanje civila za rad u tvornicama i robovski rad u nacističkim koncentracijskim logorima. ( U stvarnosti Flick je kažnjen na 7 godina zatvorske kazne te 80 % oduzimanje njegove imovine, ali je na kraju ipak umro kao najbogatiji čovjek na svijet, a i danas su njegovi potomci jedni od najbogatijih industrijalaca.)

Dražen Erdemović, bosanski Hrvat, optužen je za sudjelovanje u genocidu u Srebrenici, no oslobođen je svih optužbi na temelju olakotnih okolnosti. ( U stvarnosti je bio optužen na 10 godina zatvora, pa pomilovan na 5 godina nakon žalbenog  postupka, a pušten nakon 3 godine.)

Simon Bikindi, ruandski pjevač, također je oslobođen optužbi da je svojim pjesmama mržnje poticao članove Hutu plemena u Ruandi na genocid plemena Tutsi. ( U stavrnosti je optužen na 15 godina zatvora za poticanje na genocid nad Tutsima, na koji je pozivao u govoru koncem lipnja 1994., ali je kasnije pomilovan.)

Brojni se nisu slagali s presudama, ali to je čest slučaj kod suđenja, pa je nakon presuda bila rasprava o presudama na simulacijama te se usporedilo sa stvarnim presudama ovih slučajeva.

Nakon presuda održana je novinarska ili press konferencija za članove tužiteljstva, obrane i sudskih vijeća, gdje je opet tim novinara postavljao brojna pitanja predstavnicima obrane, tužiteljstva i sudaca.

                   

Zadnji dan poslijepodne uslijedilo je i kratki izlet u Sarajevo.  Posjetili smo brojne znamenitosti: Begovu džamiju, Sebilj, Katedralu Srca Isusova, vidjeli smo i Principov most i mjesto gdje je izvršen Sarajevski atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda.

           

Probali smo tradicionalnu bosansku kavu, pite, baklave ružice, a naravno i čevape, bez kojih ne možete izaći iz Sarajeva.

Sarajevo se ponekad naziva Jeruzalem Europe ili Jeruzalem Balkana, zbog različith vjera koje dug niz stoljeća njeguju suživot u Sarajevu. Isto tako Sarajevo je  mjesto gdje se susreću istok i zapad, jer je jedan dio ostavština osmanske vladavine, a drugi austrougarske vladavine.

           

Osvrt učenika koji su sudjelovali:

Antonia Jurasić

Prijavila sam se na MICC projekt jer mi se činio veoma zanimljiv. Već smo prije na satovima izborne nastave povijesti radili simulacije suđenja pa sam očekivala nešto slično. Bilo mi je iznimno drago sudjelovati u takvom projektu jer sam upoznala puno novih ljudi, a i naučila mnogo o ljudskim pravima. Najviše mi se dojmila sama simulacija suđenja, bilo je lijepo biti u ulozi suca, iako je na kraju ispalo da suci imaju najviše posla jer moraju proučiti dokaze  i obrane i tužiteljstva, a da ne kažem kako je uvijek jedna strana nezadovoljna sudačkom odlukom. Jedina zamjerka ovog projekta bila je manjak slobodnog vremena, zbog kojeg nismo uspjeli upoznati Sarajevo kako smo htjeli. Preporučila bi svima sudjelovanje u ovakvim projektima jer se stekne puno znanja i novih iskustava.

Noa Bertović

Prijavio sam se na projekt jer je moja profesorica bila uvjerena da sam sposoban funkcionirati u okolnostima koje su bile postavljene na projektu.

Drago mi je da sam sudjelovao i preporučio bi svima da sudjeluju u takvim projektima jer se na njima nauči kako poštivat tuđe mišljenje i porijeklo.

Novoga sam naučio i to da se nitko ne rađa sa mržnjom u sebi, već se to stvara na način da ljudi iskrivljuju činjenice, mediji prenose krive informacije, a politika naravno opet igra neku svoju ulogu.

Najviše mi se dojmila suradnja sa kolegama i trenerima, a nije mi se dojmilo to što smo imali malo pauza i u nekim trenucima je bilo zamarajuće zbog čestog ponavljanja istih činjenica i dokaza za vrijeme suđenja. Ali kako bi bilo pravedno morali smo se držati protokola.

Niko Fonović i Dalen Grdić  zaključuju kako im je bilo jako lijepo, upoznali su mnogo novih i zanimljivih ljudi, razvijali kritičko mišljenje, učili kako se bolje izražavati, razmijenili brojna iskustva, poboljšali svoje samopouzdanje, vozili se avionom, zabavili se, vidjeli Sarajevo, jeli dobre čevape i pite, al nismo se baš naspavali. 🙂

Želimo li ponoviti : ŽELIMO!

Preporučamo li ovakve seminare drugima: NARAVNO, ŠTO VIŠE TO BOLJE!

 

Za kraj zahvaljujemo se našim organizatorima i pokroviteljima Udruzi HERMES i Srednjoj školi Mate Blažine Labin, bez kojih ovo ne bi bilo moguće. 🙂

 
Top