You are here
Home > Škola bez bola > Obrazovni sustav protiv kreativnosti učenika: Napravili smo suđenje sa svjedocima i presudili tko (ni)je kriv

Obrazovni sustav protiv kreativnosti učenika: Napravili smo suđenje sa svjedocima i presudili tko (ni)je kriv

Obrazovni sustav s jedne, a kreativnost s druge strane porotničke klupe. Suprotstavljene stranke jedna drugoj dobacuju prijeteće poglede. Tko je ovdje optuženi, a tko optužitelj? Kreativnost buntovnički tvrdi kako ju obrazovni sustav sputava, dok obrazovni sustav spušta glavu i sliježe ramenima mumljajući kako njega, pak, sputavaju svi živi. Ipak, obrazovnom sustavu okaljana je čast, optužen je da sputava i unazađuje kreativnost. Ima li dokaza za njegovu nevinost?

Zaustavite li slučajnog prolaznika na ulici i pitate li ga za mišljenje o našem (prerano) osuđenom obrazovnom sustavu, vjerojatno će vam reći da se previše uči napamet, kako se ne potiče logičko i kritičko razmišljanje te da se zanemaruje originalnost. Naš slučajni prolaznik vrlo će vjerojatno reći da od sustava očekuje da će poticati kreativnost i kod likovnjaka kao i kod malih prirodoslovaca.

Kako bih doznala što o kreativnosti u našem obrazovnom sustavu misle osobe koje su prošle ili još uvijek prolaze kroz sito i rešeto našega glavnog krivca, ispitala sam ključne svjedoke u ovom slučaju – umjetnike, učenike i studente. Oni su iznijeli svoje dokaze koji su uvelike utjecali na odluku porote, a kasnije i na odluku suca, odnosno sutkinje, čija me uloga zadesila. Teške sam muke odbacivala sve prerano donesene zaključke koje sam, kao i mnogi drugi, donijela na temelju predrasuda o obrazovnom sustavu – jer ako svi govore da je loš, onda zasigurno nije ništa bolji kada je u pitanju kreativnost, zar ne?

Suđenje je samo po sebi trebalo biti i više nego jednostavno; vjerovala sam da ću već nakon prvog dokaza protiv sustava završiti suđenje i naš obrazovni sustav osuditi na doživotnu kaznu kao krivca koji je usmrtio kreativnost. No, svjedokinje su već na prvom roku iznijele neke točke kojima bi se obrana mogla okoristiti. Krenimo redom.

Udarcem čekića zahtijevam tišinu. Proces može započeti, molim optužbu da iznese svoj slučaj.

 

Upoznavanje pojma kreativnosti

Pretpostavljala sam da će najviše kritika o zanemarivanju kreativnosti u ovom sustavu doći upravo od kreativaca – svjedoka koji su kroz taj sustav i prošli, no, nije bilo tako. Kako sam i sama nekoć bila članica optužiteljske stranke, postavljala sam svjedokinjama pitanja koja su pretežito bila orijentirana na osobna shvaćanja i viđenja kreativnosti u našem sustavu.

Iako svatko ima svoj pogled na kreativnost, svi se slažu da je kreativnost ono što nam olakšava da svakodnevno rješavamo razne probleme i tražimo izlaz iz različitih situacija, bez obzira koliko banalne bile.

– Kreativnost je za mene sposobnost rješavanja ‘problema’ na drugačiji, jednostavan, ali netipičan način. Sposobnost izražavanja i stvaranja vrijednosti, rekla je Marina, prvostupnica Primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci.

Karla, studentica novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, dosta je široko, ali i jednostavno, tumačila kreativnost.

– Samu sebe nikad ne bih nazvala kreativkom jer mi to zvuči pomalo pretenciozno. Smatram da je svatko od nas kreativan na svoj način, rekla je Karla, a čuvši njezin odgovor, zaključila sam da su kreativci poprilično skromni.

Početak kreativnosti najčešće je teško odrediti, kao i trenutak u kojemu ljudi postaju svjesni da su kreativni. Nekima je potrebna potvrda drugih kako bi shvatili da njihova djela valjaju i vrijede te da bi uvidjeli kako možda ipak jesu vrijedni i talentirani kreativci.
– Smatram da je nama kreativcima vrlo bitna potvrda onog što radimo; poput vjetra u leđa, potvrdila je svjedokinja Alison, studentica modnog dizajna u Zagrebu.

Neki svjedoci su tvrdili da im je nemoguće odrediti kada su postali ili čak i shvatili da su kreativni, jednostavno zato jer su takvima rođeni.

– Ne znam točno odrediti dob svojoj kreativnosti jer je ona prisutna otkad znam za sebe. Nikada nisam dobila neki AHA efekt i pomislila evo sad sam kreativna. To jednostavno dišeš, živiš, stvaraš, postojiš, rekla je Marijana, umjetnica koja je završila srednju umjetničku školu te Akademiju, a sada se aktivno bavi umjetnošću na više razina.

 

Nevinost sustava – stvarnost ili bajka?

Kako su moje svjedokinje i same bile, ili još uvijek jesu, dio našeg obrazovnog sustava, pitala sam ih što one misle o tome sputava li sustav kreativnost ili ju potiče, očekujući odgovore koji će našeg osuđenog baciti iza rešetaka. No, njihovi su mi dokazi i odgovori zapravo bili sasvim smisleni i razmislimo li, sasvim ispravni. Možda je naš obrazovni sustav ipak nedužan?

– Iako bih na prvu mogla odgovoriti kako naš obrazovni sustav sputava kreativnost, mislim da je to ono što svi mi tvrdimo, iako ne znamo ništa o tome. Ima primjera učenika koji su izrazito kreativni i onih koji nisu, a obrazovni sustav je tu konstanta, zaključila je Karla.
Marijana, koja je i sama bila i učenica i profesorica te stoga ima kompletnu sliku s obje strane obrazovnog spektra, rekla je kako joj je u cijeloj osnovnoj školi nedostajalo sati na kojima bi se mogla kreativno izražavati.

– Kao učitelj mogu reći da treba osuvremeniti likovnu kulturu u školama. Dati više sati likovnoj kulturi i stvaranju. Ipak od likovnog stvaramo razne kadrove profesionalaca. Nisu to samo likovni umjetnici. To su i arhitekti, frizerke, modne dizajnerice, inovatori, kazala je Marijana. Ja sam joj se, potiho, u sebi, pridružila i nakon kratkog premišljanja o njezinoj izjavi zaključila kako poticanjem kreativnosti ne stvaramo samo uspješne kreativce na likovnom i humanističko-društvenom području, već i na prirodoslovnom također.

Kako smo svi navikli kriviti sustav jer nekoga ‘sputava’ i ne ohrabruje, Marina je dosegla u srž problema i, iskreno govoreći otvorila oči svima nama koji u žaru okrivljavanja sustava ne stignemo vidjeti da “Obrazovni sustav ne potiče kreativnost, ali kao što i ime govori, to je sustav. Obrazovanje za masu. Kreativci su stvoreni da izađu iz okvira (sustava) ili nađu način kako okrenuti sustav u svoju korist. Zato sustav ne šteti kreativnosti, ako je zaista posjedujete”.

 

Od dokaza nevinosti do novih problema

Iako je sustav samo sustav, morala sam svoje svjedoke pitati pruža li on otpor kreativnosti, usprkos tome što ju ne sputava. Ima li kreativnost ipak svezane ruke?

Alison, govoreći iz vlastitog iskustva, ukazala je na još jedan problem koji se javlja kao rezultat podcjenjivanja važnosti uspjeha u nekom području koje nije isključivo vezano uz školski-naučeno gradivo.

– Još uvijek se pruža otpor (kreativnosti) i pružat će se još godinama ako se neke stvari uskoro ne promijene. Za svoje rezultate na državnom natjecanju (natjecanje iz vizualnih umjetnosti i dizajna – LIK) nisam dobila niti bod pri odabiru fakulteta. Samo su pojedini fakulteti, koji mi nisu bili u interesu priznavali, a ti su priznavali državno natjecanje iz bilo kojeg predmeta. Natjecanja iz prirodoslovnih predmeta donosila su bodove za umjetničke smjerove, a ne natjecanje upravo iz tog polja. Tako da zaista postoje velike rupe u našem obrazovanju, ne samo što se kreativnog izražavanja tiče, već i mnogih drugih stvari, kritički se osvrnula svjedokinja Alison.

Možda se naš osuđenik spasio krivice da u potpunosti sputava kreativnost, no činilo mi se da i dalje nije skroz nedužan jer ne priznaje bodove osvojene na umjetničkim natjecanjima, a to je samo jedan od problema koje možemo naći u strukturi samog sustava.

Nije upitno igra li obrazovanje ulogu u poticanju kreativnosti, no ono očito nije imperativ koji ima posljednju riječ. Naime, Karla je objasnila kako je “kreativnost spoj više faktora koji nije isključivo vezan uz obrazovanje”, a Alison dodala da su za kreativnost najbitniji poticaj i podrška obitelji i bližnjih, iz čega kasnije sve drugo polazi.

 

Dekompozicija problema kreativnosti

Zanimalo me potom što će svjedoci reći na pitanje kako, dakle, uspjeti kao kreativac u sustavu koji možda i nije toliko dužan povlačiti za ruku i tjerati učenike ili studente da budu kreativni? Pitala sam ih vrlo jednostavno – treba li pojedinac imati hrabrosti i samopouzdanja za takvo što?

– Definitivno mora imati veliko samopouzdanje i hrabrost. Mora nekada shvatiti da i ako dobije neku negativnu povratnu informaciju, da to ne umanjuje njegovu kreativnost. To je samo mišljenje od samo nekih osoba koje u tom trenutku nisu shvatile vašu kreativnost i poruku koju ste htjeli izraziti, kao iz topa je odgovorila Marijana.

Svi su lako pričali o problemu, ali od toga je obično teže probati smisliti rješenje. No, u ovome slučaju, upravo sam to htjela od svojih svjedokinja. Tražila sam ih da ponude kakav savjet kojim bi se pitanje kreativnosti ipak malo poboljšalo. Bilo mi je jasno da možda ne možemo u potpunosti kriviti sustav, ali se moralo priznati da on ima svojih mana. Alison je objasnila pravi problem iza krive interpretacije kreativnosti.

– Smatram da bi ljude najprije trebalo uputiti što je to zapravo. Kreativac ne znači da samo nešto nažvrlja i to je to, da je to jedino što zna i što ga zanima. Iza svakog rada najprije stoji ideja, inspiracija koja se dugo razrađuje kako bi se provela u dobro djelo. Živimo u dobu kada je dizajn jedna od najbitnijih stvari i proteže se u svakom aspektu. Krećući od mobitela, automobila, kuća, interijera, odjeće… Kako bi Steve Jobs rekao: “Dizajn je zanimljiva riječ. Neki ljudi misle da riječ dizajn označava kako neka stvar izgleda. Ali naravno, ukoliko dublje razmisliš, dizajn označava kako neka stvar radi”. Kada se to u sustavu shvati, promijeni način razmišljanja, tada će se stvari početi razvijati pravim tokom, zaključila je.

U tom sam trenutku shvatila – ako na kreativnost gledamo ovakvim očima, ona prestaje biti nešto uz što često vežemo pojam ekscentričnosti te postaje sastavni dio svake ljudske djelatnosti – čega je kreativnost od kada postojimo i dio, samo ju mi očito ne vidimo na taj način.

 

Prava kreativnost neće se utopiti u sustavu

Na kraju suđenja, svi su okupljeni stajali u tišini, razmišljajući o izrečenim stvarima, a sama optužba postala je zanemariva. Činilo se da sustav uistinu ne otežava kreativcu, ali mu ni ne pomaže, no zaključila sam da je to zapravo očekivano jer je sustav u suštini – samo sustav. Marijana je dala svoju zaključnu riječ i poslala poruku svim kreativcima.

– Moj savjet je da imate povjerenja u sebe i svoju kreativnost i svoju originalnost. Bez obzira na sustav, pokupite ono najbolje iz njega i od toga stvorite najbolje za daljnji vlastiti razvoj, poručila je.

Marina je stavila točku na ‘i’ savjetom koji bi svakome mogao uvelike pomoći, a time je ujedno i zapečatila sudbinu obrazovnog sustava kojemu je optužba, možda i dalje malo nevoljko, skinuta s vrata.

– Ako ste zaista kreativni, nećete se utopiti u sustavu. Mislite na sadašnjost, ne poistovjećujući se sa stavovima okoline koja vam pripisuje određene vrijednosti. Okolina često ne zna vaše prave vrijednosti, samo na vama je da se iskažete. Ukoliko zaista imate što za pokazati, prije ili kasnije će to doći na vidjelo, zaključila je studentica Primijenjenih umjetnosti u Rijeci.

 

Konačna presuda

Bez obzira na ishod ovog suđenja, ono će se zasigurno ponavljati iz godine u godinu, sa svakom novom generacijom učenika i studenata. Naš je osuđenik, nakon dugog saslušanja svjedokinja, oslobođen krivnje, barem što se ove generacije tiče. Dokazi koji su mi izneseni, uvjerili su me kao sutkinju da je naš sustav nevin.

Iako sam bila iznenađena time da nitko prstom nije upro u obrazovni sustav kao na glavnoga krivca, jer obično većina upravo to i radi, bilo mi je drago jer sam vidjela da ima mladih ljudi koji su spremni pokazati da su, bez obzira na sustav, upravo oni ti o kojima ovisi njihov vlastiti (kreativni) uspjeh, kao i neuspjeh.

Možda će vas ovo suđenje inspirirati da sljedeći put, kada (prerano) optužite naš obrazovni sustav, stanete i razmislite koliko taj sustav, koji mora biti adekvatan i za matematičara koliko i za slikara, ima mogućnosti da vam pomogne. Tko zna, možda se svi skupa prestanemo toliko žaliti, a počnemo više raditi – možda nas tada rezultati i iznenade!

 
Top