You are here
Home > Škola bez bola > POLOŽAJ ŽENA KROZ POVIJEST

POLOŽAJ ŽENA KROZ POVIJEST

Život žena u prapovijesti

Povijest čovječanstva počinje sa ženom. Znamo da se položaj žena u povijesti drastično mijenjao, ali kakav je bio na početku? Što je žena tj.majka značila u obitelj? Kakvu su ulogu imale? Kakva su bila njihova prava te kakav im je bio svakodnevni život? Koje su sličnosti, a koje različitosti u odnosu na današnje poimanje žene? U ovom eseju odgovorit ćemo na ova i još mnoga druga pitanja o životu žena u prapovijesti.

Znanost smatra da je žena izvorni ili prvi spol, ona je nosila prvi ljudski kromosom, a njena je evolucijska prilagodba osigurala opstanak i uspjeh vrste. Njena majčinska briga stvorila je u ljudskom mozgu poticaj za razvoj komunikacije i društvene organizacije.

Životni vijek žene u prapovijesti bio je vrlo kratak, u prosjeku su živjele do 20-te godine života, a vrlo su rijetke bile one koje su doživjele 40-te. Glavni razlog tome bio je težak rad od jutra do mraka. Zajednice koje bismo mogli nazivati tadašnjim obiteljima bile su matrijahalne što znači da su žene bile te koje su donosile najvažnije odluke. Žene su razvile golem raspon djelatnosti i vještina, sakupljale su hranu, skrbile za djecu, izrađivale odjeću od životinjske kože, posude, oruđe i ukrase od zubi ili kostiju. Bavile su se lončarstvom i podizale su skloništa, smatraju se čak i začetnicama agrikulture zbog dobrog poznavanja i uporabe biljaka i trava. Svaka je žena morala posjedovati torbu za sakupljanje plodova, a. Izumile su i prve nosiljke za dijete jer u plemenu nije postojala starija skupina žena koje su mogle paziti na djecu.

Može se reći da je žena u ono vrijeme bila mnogo cjenjenija, u prapovijesti se nije radila razlika izmeu žena i muškaraca, bilo je bitno zajendo preživjeti u spiljama ili drugim skloništima. Nevjerojatno, ali u prvim primitivnim društvima žene su bile mnogo manje potlačene nego u kasnijim društvima. Tamo gdje je opstanak skupine  glavni zadatak, ženska je jednakost naglašena. U plemenskim skupinama žene imaju suviše važnu ulogu kao dobavljačice hrane da bi ih se podjamljivalo ili im se branio rad i sloboda.

U primitivnim društvima vjerovalo se da je žena božansko, a ne ljudsko biće, obdarena najvažnijom moći na svijetu – rađanjem. Smatralo se da samo žene mogu stvoriti novi život pa su u skladu s time i štovane. Zatim je otkriveno načelo razmnožavanja, plemenske zajednice se raspadaju, započinje organizacija života u države te tako počinje i dominacija muškaraca. Tijekom staroga vijeka tako žene gube gotovo svaku društvenu ulogu osim rađanja djece.

Matrijarhat je do danas gotovo izumro, a zamijenio ga je patrijarhat, oblik obitelji u kojoj otac ima glavnu ulogu i u kojoj on odlučuje o sudbini obitelji te njezinih članova. Oblik matrijarhalne obitelji danas možemo pronaći tek na nekoliko usamljenih otočića u zabitima koje karakterizira siromaštvo.

Od samog početka uloga prvih žena bila je veća, a njihov doprinos ljudskoj evoluciji  važniji nego što je ikada prihvaćeno.

Život žena u prapovijesti nije bio nimalo jednostavan (razne bolesti, selidbe…) te je danas takav život gotovo pa nezamisliv. U prapovijesti žene su umirale prije 20-te godine života dok je danas životni vijek žena u Hrvatskoj 80 godina. Puno godina je prošlo otkada su žene živjele onako kao u prapovijesti te se ujedno promijenio i stav muškaraca i njihovo razumijevanje žena. Naš zadatak je da cijenimo naporan rad žena kroz povijest i da budemo ponosne na one žene koje su nam omogućile život koji mi danas živimo.

 

Život žena u starome vijeku

U starome vijeku žene i muškarci nisu imali jednaka prava, često su žene bile potlačene, smatrane manje vrijdnima, ograničavalo im se kretanje i bile su u potpunosti ovisne o muževima ili očevima.

Različitosti u životu žena možemo pratiti kroz egipatsku, starobabilonsku, grčku i rimsku civilizaciju. Svima im je zajedničko da su žene bile podčinjene muškarcima, odnosno njihov život je ovisio o muškarcima.

Mnogi starovjekovni zakonici bave se i pravima žena. Jedan od najstarijih i najbolje sačuvanih je Hamurabijev zakonik iz 17.st.pr.Kr. iz Babilona. Prema tom zakoniku koji je  poznat po načelu ”oko za oko, zub za zub”, možemo isčitati da su žene bile isključene iz javnog života i nisu mogle samostalno odlučivati, rastavu braka mogle su dobili u slučaju očitog zanemarivanja, lošeg ponašanja ili u slučaju da ih muž napusti, o sklapanju braka odlučivao je ženik, otac ili skrbnik te ako je žena bila nerotkinja, muž je mogao uzeti još jednu ženu.

Kao i svugdje, postoje iznimke, pa su tako u staroegipatskoj kulturi bile iznimke žene vladarice. One su vodile raskošan i lagodan život. U njihovo se vrijeme razvijala kultura i umjetnost te je dolazilo do procvata gospodarstva. Neke od poznatijih su Hatšepsut, Kleopatra i Nefretiti. No i tu možemo uočiti nejednakost jer su one na vlast dolazile samo u slučaju bezvlašća ili nedostatka muškog nasljednika.

Žene su bile zakinute i u obrazovanju. Djevojke nisu odlazile u školu, već su, kao i svoje majke, obavljale kućanske poslove, brinule se o ukućanima i spremale za udaju i brigu o obitelji. Čak im je i odjeća bila jednostavnija za razliku od muškaraca koji su nosili vunene ogrtače. U nekim gradovima kao npr. Ateni, žene su vodile potpuno odvojen život od muškaraca, bilo im je zabranjeno druženje s muškarcima, živjele su u posebnim odajama, a izlazile su samo u posebnim prilikama. Nisu sudjelovale u političkom životu te im je bila ograničena kupnja i prodaja. One siromašne bile su prisiljene raditi na polju i tržnicama. O njihovom omalovažavanju svjedoči i to što se u javnosti nisu mogle nazivati vlastitim imenom, već su se nazivale nečijim suprugama. Slično tome, u Rimu su kćeri dobivale imena oca u ženskom rodu te uz ime redni broj kao npr. Julija Prva, Julija Druga i tako dalje. Ipak, krajem staroga vijeka u Rimu je došlo do poboljšanja položaja žena. Stekle su poslovnu sposobnost, mogle su biti vlasnice te sudjelovati u vjerskim i drugim svećanostima.

Iz svega navedenog možemo zaključiti da život žena u starom vijeku nije bio nimalo jednostavan. Bile su omalovažavane i bez svojih prava te su gotovo u svim aspektima života ovisile o muškarcima. Iako i danas u svijetu postoje razne nepravde, trebamo cijeniti život kakav imamo i razmišljati o ljudima koji su nam ga takvim omogućili. Nadamo se da se nećemo vraćati u stari vijek zakonima i razmišljanjima.

 

Žene kroz srednji vijek

http://www.kommunicera.umea.se/hemma/mathias/

   Kroz cijeli srednji vijek položaj žena je iznimno loš. Žena je bila rodilja, majka i supruga. Ona  je bila u muškarčevom tj. očevom vlasništvu.

U srednjem vijeku u Europi Crkva i svećenstvo ima veliku ulogu u životu ljudi. Većina monoteističkih religija tijekom srednjeg vijeka naučava da žene moraju biti podređene muškarcima. Naime, od žena se očekivala čednost, skromnost i poslušnost jer su često poistovjećivali žene s Marijom, Isusovom majkom. Pod utjecajem vjere brojna srednjovjekovna djela ističu nedostatke žena kao što su: nesposobnost, prevrtljivost, pasivnost, zavodništvo.

”Jedina dobra žena je tiha žena”, to je poslovica koja se mogla naći u svim dijelovima svijeta. Žene koje nisu poštivale zakon šutnje u srednjem vijeku bile su kažnjavane, kao i one koje su odstupale od nekih pravila. Pa su tako brojne žene proglašene vješticama jer se nisu udale do određene dobi (oko 35-te), jer su živjele same, jer su imale crvenu kosu, jer su imale mačku ili madež.

U skladu s time žene postaju podređene muškarcima u svakom pogledu, ne mogu izabrati muža, nemaju pravo na obrazovanje,  nemaju nikakva prava, njihova uloga je briga oko kuće i djece. Neki od primarnih poslova kod svake žene bili su rad u polju, priprema ljekovite trave, briga za djecu, tkanje vune i šivanje. Uglavnom su bile ne školovane i smatrale su se inferiornima. Udavale su se vrlo mlade u dobi od 13 do 16 godina za znatno starije muškarce, često su ostajale udovice jer je određen broj muškaraca odlazio u rat iz kojeg se nije vratio.Rađanjem muških potomaka  rasla je uloga i važnost žene u obitelji, posebno u plemićkom staležu. Djevojčice su ostajale doma da bi učile o kućanskim poslovima i pripremale se za brak. Nije bilo dozvoljeno sklapanje braka između različitih društvenih staleža.

Iznimka u srednjem vijeku su žene vladarice ili pak one koje su vodile samostane tj. redovnice. One su se mogle kretati u javnosti, preuzimati odgovornost i pokretati promjene. Redovnice su bile više od političarki, bile su poslovne žene, liječnice, učiteljice, upravljale su različitim djelatnostima (npr. proizvodnja hrane, rješavanje sporova, a mogle su biti i vlasnice imanja…).

Odlomak zakona Howella  Dobrog u Welsu iz 10. stoljeća:

„Žena neka dobije travu i tronožac, široku sjekiru i sito, plug, lan i sjeme lana i dragocjene stvari osim srebra i zlata. Ako srebra  i zlata ima treba ih podijeliti na dva jednaka djela. Svatko od njih treba dobiti svoju osobnu odjeću, osim ogrtača koje treba podijeliti.“

Na kraju ovog dijela eseja možemo zaključiti da su žene tijekom srednjeg vijeka bile potlačene, nisu imale nikakvih prava, morale su se brinuti samo o kućanstvu i djeci. U današnjem svijetu žene su puno modernije i u skladu s vremenom, nema ih nitko pravo držati kao robove, izborile su se za svoja prava koja tijekom srednjega vijeka nisu imale.

 

Žene i novi vijek

U novom vijeku otkrićem Amerike započinje naseljavanje Europljana na novi kontinent. Kako muškarci nisu sami znali zbrinuti stoku, pripraviti hranu i brinuti o sebi, organizirano je slanje djevojaka u Novi svijet. Iz tog razloga otvarane su tvrtke koje su se bavile traženjem i slanjem djevojaka. Primarna zadaća u kolonijama bila im je rađanje djece, a najčešći posao kojim su se bavile bila je trgovina.

Zbog geografskih otkrića, razvoja trgovine, industrije i kapitalizma imamo i velike promjene u  životu žena tijekom novoga vijeka. Promjene možemo sagledati kroz tri bitna događaja novoga vijeka, a to su: industrijska revolucija, Francuska revolucija i sufražetski pokret.

Industrijska revolucija imala je negativan učinak na život žena, a kao primjere za to navodimo: dvostruki rad (u tvornici i domaćinstvu), naporan rad u nehumanim uvjetima, manje plaćen rad od muškaraca, češći zdravstveni problemi i češće ozljede na radu. Osim toga, svakodnevno su se morale suočavati i s omalovažavanjem čak i fizičkim kažnjavanjem i seksualnim napastovanjem od strane svojim nadzornika. Dok su muškarci slobodno vrijeme provodili u gostionicama, žene su svo svoje slobodno vrijeme provodile u kući čisteći, kuhajući i brinući se za djecu.

Možemo reći kako je početak borbe žena za prava glasa Francuska revolucija. Parižanke su činile veliki dio snaga koja je 1789. pokrenula revoluciju zbog gladi u gradu. Žene su krenule u pohod na dvorac Versailles, u kojem se nalazila kraljevska obitelj, usput pljačkajući trgovine i gostionice. Također su sudjelovale i u napadu na tvrđavu Bastillu. To nije bilo prvo aktivno sudjelovanje žena u nekoj revoluciji (Amerikanke su sudjelovale u američkom ratu za neovisnost), ali je tada prvi put javno i glasno izrečeno da i žene moraju dobiti određena prava. Godine 1791. Olympe de Gouges, glumica i spisateljica, objavila je Deklaraciju o pravima žena koja počinje rečenicom ”Sva ženska bića rađaju se slobodna i jednaka muškarcima u dostojanstvu i pravima…” Ona traži pravo na obrazovanje i politička prava, jer smatra da neobrazovanost žena muškarcima pruža opravdanje da im uskrate politička prava i veće nadnice. Žene su jednake u pravima samo na stratištu pa trebaju imati pravo i da budu izabrane u parlament. I sama autorica Deklaracije je završila na stratištu jer je kritizirala pogubljenje kralja Luja XVI. Dakle, pitanje prava žena je postavljeno glasno i nakon toga počinje borba za prava žena.

U ovo vrijeme nije se moglo smisliti da žene na bilo koji način sudjeluju u politici. Filozof  Marie Jean Antoine de Condorcet zauzimao se za to da žene koje su psihički zdrave (do tada se govorilo da “jedino žene s psihičkim problemima mogu sudjelovati u politici”) koje plaćaju porez mogu imati pravo glasa. Gotovo svi drugi veliki revolucionari su bili protiv toga. No, tijekom Francuske revolucije žene koje su imale demokratska stajališta držale su govore i osnivale klubove žena. Godine 1793. ženski su klubovi zabranjeni, a vodeće žene pogubljene. Na kraju se nisu donijele nikakve promjene, već se samo isključila svaka mogućnost da će se žene uključiti u politički život.

U 19.stoljeću javljaju se sufražetkinje, pokret koji se borio za glasačka prava žena u Engleskoj. Osnivačica je bila Lydia Becker , a najpoznatija predvodnica Emmeline Pankhurst. One su osnivale brojne demonstracije zbog kojih su bile uhićivane, a odnos prema njima u zatvoru bio je grub i strog. Prva mučenica bila je Emily Davison. Ona je na konjičkoj utrci iskočila ispred kraljevska kola koja su je na smrt pregazila. U ruci je držala natpis Glasanje za žene. Taj je incident pokrenuo brojna razmišljanja drugih po cijelome svijetu.

Sredinom 19. st. u Europi ženama se daje mogućnost upisa na medicinski fakultet. Ipak medicinom se nisu mogle baviti samostalno, već samo u partnerstvu s muškim liječnikom. Žene i njihov rad u novom se vijeku malo cijenio, u Velikoj Britanjji čak je postojao zakon po kojemu žena nije smjela dobiti svoju plaću već su je primali muž  ili otac. Na početku novog vijeka nastao je priručnik u kojem su zapisani poslovi koje djevojke trebaju naučiti prije udaje, a to je:  tkanje, šivanje, kuhanje, čišćenje.

Tijekom novoga vijeka ipak imamo neke pomake u položaju žena, ukinuti su sudski procesi protiv vještica, u brojnim državama ozakonjeni su razvodi, žene su se počele boriti za prava glasa, sudjelovati u revolucijama, a prava prekretnica u pomaku na bolje je Prvi svjetski rat kojim nam započinje i suvremeno doba povijesti.

 

Žene u suvremeno doba

Prvi svjetski rat pokretač je promjena koje se odnose na poslove koje su obavljale žene. Žensko djelovanje širi se na tzv. muška područja i muška zanimanja. Žene počinju voziti automobile, upravljati plugovima, tramvajima, izrađuju oružje u tvornicama, obavljaju automehaničarske radove. To je doprinijelo emancipaciji žena, počinju se družiti s muškarcima, pušiti, nositi hlače i slobodno se kreću. Nakon rata su brojne Europske države (V.B., Poljska, SSSR, Njemačka…) ženama dale prava glasa.

Dolaskom totalitarnih režima na vlast sve se vraća na staro. Hitler ukida Weimarski ustav, ženama je zabranjen politički rad, zabranjena im je uporaba kozmetičkih sredstava i nošenje stranih modnih odjevnih predmeta, zabranjene  su im dijete za mršavljenje, pušenje i sport. Žene su u nacizmu promatrane kao osobe koje služe za rađanje arijske rase, a sve ostalo je bilo sporedna uloga.

Drugi svjetski rat doprinio je boljem položaju žena u društvu. Brojne su se žene uključile u partizanske pokrete i pokazale svoju snagu. Stoga se nakon rata, 1945. godine, situacija mijenja, UN donosi dokumente protiv deskriminacije žena. U većini svjetskih država dobivaju pravo glasa i postaju ravnopravne muškarcima, barem na papiru. Kažemo na papiru jer nažalost i dan danas smo svjedoci kako u brojnim državama žene nisu ravnopravne muškarcima, bez obzira na mnogobrojne dokumente koji su potpisani protiv diskriminacije žena.

Od druge  polovice 20. stoljeća sve više žena ulazi u politiku i vodeće položaje u državama. Prva predsjednica države u povijesti jest Vigdis Finnbogadittir (bivša predsjednica Islanda). Danas se žene nalaze na čelu desetak država u svijetu kao predsjednice, a jedna od tih žena je i Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednica naše Republike Hrvatske.

Unatoč brojnim pravima, žene niti danas nisu u potpunosti ravnopravne s muškarcima. To možemo vidjeti iz ovih primjera: muškarci brže dobivaju unaprjeđenje i veće plaće, muškaraca ima više u politici, postoje brojne predrasude o ženama kao npr. da su slabiji vozači…

 

Za kraj možemo zaključiti, gledajući kroz povijest, da su danas žene ravnopravnije nego ikad prije. Žene  su pokazale da su sposobne i vrijedne pažnje i zato su u većini zemalja uspjele postići ono što im je uvijek nedostajalo, a to je sloboda!

Naš zadatak je da cijenimo naporan rad žena kroz povijest i da budemo ponosne na one žene koje su nam omogućile život koji mi danas živimo. 

 

Autori  teksta su učenice: Antonela Filipas, Petra Tenčić, Gea Poropat, Leona Šumberac, Alma Mamić, Renata Dobrić, Erika Jakupović, Nika Kamenar, Nina Savić, Stella Garger, učenik Anton Miletić te profesorica Sanja Gregorinić.

 

 

 
Top