You are here
Home > Škola bez bola > Rat usmenih i pisanih provjera

Rat usmenih i pisanih provjera

Zadaće svakog učenika, osim naravno klasičnih zadaća, jesu redovito učenje, priprema za ispite, praćenje na satu te aktivno sudjelovanje u nastavi.
Mnogo puta mi učenici imamo teškoća sa organiziranjem vremena, a nerijetko se dešava da zbog škole zapostavimo prijatelje ili pak zbog prijatelja zapostavimo školu.
Kako uistinu nije lako pratiti naš obrazovni program i još k tome imati kakav takav društveni i privatni život, svakom je učeniku posebice milo kada dođe na sat a dočeka ga nenajavljena provjera ili usmeno ispitivanje.

Naravno, rečenica koju svaki profesor za vrijeme jednog školskog dana ponovi minimalno tisuću puta je „Trebate učiti redovito, tada nećete imati problema.“ no istina je da vas nikakva količina učenja i spremanja ne može pripremiti na stres koji vas cijeloga obuzme kada vas zadesi kakva školska nepogoda, tj. nenajavljena provjera.

Što učenici misle o nenajavljenim ispitivanjima i provjerama? Koje zlo od ova dva je manje – usmena ili pisana provjera?

Koji način ispitivanja znanja učenici smatraju pravednijim?

Kako bi dobila odgovore na postavljena pitanja, provela sam anketu u dva gimnazijska razreda; 3.o. i 3.f.

Nakon analize podataka, došla sam do ovih statističkih zaključaka:

1. Preferirate li usmena ispitivanja ili kratke pisane provjere?

67% učenika više „voli“ pisane provjere od onih usmenih, 26% učenika preferira usmene, dok, pogađate, 7% učenika ne voli ni jedne ni druge.

2. Koji oblik provjeravanja znanja, pisani ili usmeni, smatrate da se pravednije ocjenjuje? Zašto?

82% učenika kaže kako se pisane provjere pravednije ocjenjuju, njih 13% kaže kako su usmene provjere vjerodostojnije, a 5% učenika smatra kako pravednost ocjenjivanja ovisi o profesoru.
Učenici koji smatraju da se pisane provjere pravednije ocjenjuju navode kako je to tako zbog toga jer svi imaju ista pitanja i iste kriterije te kako se kroz pisane provjere točno vide točni i netočni odgovori te kako je bodovni prag za sve jednak, stoga se ne mogu namještati ocjene – objektivnost profesora mnogo je veća.
Oni učenici koji smatraju da se usmene provjere pravednije ocjenjuju kažu kako kod usmenih provjera ne postoji šansa prepisivanja kao kod pisanih.

3. Imate li češće usmena ili pisana ispitivanja?

90% učenika slaže se kako češće imaju pisane provjere, dok 3% smatra da su usmene učestalije. 7% učenika drži kako imaju i usmene i pisane provjere podjednako često.

4. Koji oblik ispitivanja bi, da možete, ukinuli, usmeni ili pisani? Zašto?

64% učenika smatra kako, kada bi imali mogućnost da se to učini, usmenim ispitivanjima treba urezati ime u prošlosti i ne ih više provoditi. Mnogo manji broj, njih 13% smatra kako bi trebalo ukinuti pisane provjere. Tek 2% drži kako bi najbolje bilo jednostavno ukinuti oboje, a 21% njih kaže kako ne treba ukinuti ni jedno ni drugo.

Oni učenici koji smatraju da treba ukinuti usmene provjere svoj odabir argumentiraju time da se kod usmenih provjera ocjena poklanja sukladno tome koga učenika profesor više preferira. Također kažu kako se je mnogo teže koncentrirati te kako imaju malo vremena za razmisliti o odgovoru. Navode i kako su usmena ispitivanja preduga.

Učenici koji bi ukinuli pisane provjere kažu kako je na njima lako prepisati te da se kroz usmene provjere bolje vidi koliko učenik uistinu zna. Također navode kako je lakše provjeriti razumijevanje gradiva jer pisana provjera traži definiciju, dok usmena provjera traži njezino pojašnjenje.

Argumenti učenika koji bi ukinuli oboje vezani su uglavnom uz dodatni i nepotrebni stres koji nam nenajavljene provjere donose te smatraju kako učenici uče samo za ocjenu, a ne za znanje.

Učenici koji ne bi ukinuli ni usmene ni pisane provjere kažu kako oboje imaju svojih prednosti; kroz usmene učenik razvija svoju dikciju i izražavanje te se uči kako pobijediti tremu od javnog govora, a za pisane kažu kako se kroz pisane provjere može temeljno provjeriti znanje te kako je to materijalni dokaz njihova znanja.

No čak i oni koji ne žele ukinuti niti jedno od ponuđenog kažu kako bi bilo dobro da se barem smanji količina gradiva koja će se ispitivati, te kažu kako bi htjeli kada bi se oni koji prepisuju i kaznili, jer prepisana ocjena i naučena ocjena nisu i ne smiju biti iste.

Netko je rekao kako ne bi ukinuo ni jedno ni drugo jer su i usmene i pisane provjere jednako loše, zaključak donesite sami.

Ovom anketom željela sam skrenuti pozornost na ono što učenici misle o provjeravanju znanja te kako oni gledaju na pravednost ocjenjivanja i pronalaze li možda kakve propuste u svakom od ova dva tipa ispitivanja. Naravno, sve ovisi o profesoru na koji će način ispitivati znanje, no želim skrenuti pažnju na ono što učenici smatraju pravednim, a što ne. Isto tako, iz ove se ankete jasno vidi kako učenici nisu samo podmukli tinejdžeri koji iz svega pokušavaju izvući korist, već kako su oni pravi mladi ljudi koji razmišljaju svojom glavom i vide propuste u našem obrazovnom sistemu, no kako nemaju dovoljno „prostora“ za izraziti svoje mišljenje.

Možda ako počnemo uvažavati učenike i ne ih gnječiti sa svih strana sa provjerama koje oni smatraju nepravednim i nekorektno ocjenjenim, što samo donosi njihovo odustajanje od učenja, jer ako on može dobiti dva na lijepe oči, zašto ne bi i ja?, možda ćemo tada dobiti i bolju radnu atmosferu, bolje međuljudske odnose. Možda, ako počnemo uvažavati mišljenja učenika, oni sami više neće biti „podivljale pubertetlije koje su iz generacije u generaciju sve gori“. Također, ako učenici počnu uvažavati i poštivati profesore, jer realno nismo ni mi bajni i sjajni, tada će i nama biti bolje. Lako se je kao učenik žaliti na profesora da previše traži, no ta optužba nema pokrića ako taj učenik  ništa ne radi.

Koliko poštivanja učenik prema profesoru pokaže, toliko mu poštivanja profesor vrati.

No sve je to možda, a jedino sigurno jeste da bez promjena neće biti ni rezultata.

 
Top