You are here
Home > Vijesti > Vukovar :”Neka se ne zaboravi, ali da se ne ponovi!”

Vukovar :”Neka se ne zaboravi, ali da se ne ponovi!”

U ponedjeljak 13.11.2017. na izbornoj nastavi povijesti obilježen je Dan sjećanja na Vukovar. Na satu su gostovali pripadnici 5. gardijske brigade Hrvatske vojske Damir Radnić i Viktorin Jurić, te pripadnik 119 brigade Enes Suljić. Svo troje su dragovoljci Domovinskog rata, svi su ranjavanji, a prošli su brojna bojišta: od Vukovara, Vinkovaca, Like do Dalmacije, Bosne i Hercegovine te opet Slavonije.

Gosti su učenicima uz pomoć fotografija iz rata ispričali i dočarali brojne ratne priče iz Vukovara, kojeg su branili 1991., u vrijeme okupacije. Priče su bile zanimljive, poučne i dirljive, s osnovnom porukom: “Neka se ne zaboravi, ali da se ne ponovi!.

U ratu svatko ima svoju priču, a ovdje donosimo dijelove priča Damira Radnića i Viktorina Jurića. Njih dvojica u ljeto 91. krenuli su u rat kao dragovoljci HOS-a (Hrvatskih obrambenih snaga), u jesen 1991. dolaskom u Vukovar kao HOS-ovci postaju dijelom 204. vukovarske brigade HV-a, a u jesen 92. bili su osnivači i pripadnici 5. gardijske brigade HV-a slavonskih sokolova. Glavni razlog zašto su se uključili u rat kao dragovoljci jer nisu htjeli gledati kako netko vrši teror nad njihovim narodom i državom.

Damir Radnić na svom vojnom putu postao je pukovnik hrvatske vojske te je više je put ranjavan. Sjeća se kada su kretali u Vukovar da su se sa svima pozdravljali kao da se zadnji put vide, a za brojne je to doista i bio zadnji put. Gotovo na svim slikama koje su pokazane polovica je poginula u ratu. Sjeća se da su simbol branitelja Vukovara bile žute čizme, gumene čizme koje su se proizvodile u Borovu, a većina branitelja ih je nosila. Branitelji su često bili bez opreme, u trapericama i tenisicama, neki čak i bez oružja. Kada je palo 2000 granata bio je to lijepi dan, svi su bili prestrašeni, ali nisu se predavali, bilo je sjajnih dečki, kao što je Nikica Burić -Samoborac koji je sam mogao ratovati protiv 20-30 ljudi. Tijekom listopada i studenog u Vukovar je vodio samo jedan put – kroz kukuruzna polja, sve ceste su bile nadgledane i nije se  moglo prolaziti. Okupali bi se jednom tjednom ako bi imali sreće.

Kako sve ne bi bilo tako crno ističe kako su se u ratu događale i ljubavi (jer bilo je i žena koje su dobrovoljno sudjelovale u ratu, npr. Sanja Arbanas koja se kasnije udala za zapovjednika Vukovarske garde) i prijateljstva koja ostaju za čitav život.

Viktorin Jurić dva je puta ranjavan tijekom rata. Teško mu je bilo opisati jedan ratni dan jer je svaki dan bio drugačiji. U Vukovaru se vodila borba za svaku ulicu, a kasnije i za svaku kuću, bio je presiječen na dva djela s jedne strane hrvatski vojnici, a s druge strane srpske postrojbe, tko je imao više snage da baci granatu bio je bolji, bila je to borba prsa u prsa. Brojni nisu znali koristiti oružje, prošli bi samo kratku obuku i na ratište. Vršile su se pljačke kuća, odnosilo se u traktorima sve što se moglo. Nije bilo vode za piće, a kamoli za pranje. Hrana se svodila na paštete ili neke druge konzerve, a dešavalo se i da dobiju nešto skuhano, ali ukiseljeno. Spavalo se dva sata dnevno jer su stalno padale granate. Miris smrti, baruta, granata i krvi to je bio Vukovar. Ljudi su se pravili kako su mrtvi u blatu da bi preživjeli.

Enes Suljić – voditelj HVIDRA-e (Hrvatskih vojnih invalida) Labin  organizirao nam je ovo predavanje na poziv prof. Sanje Gregorinić i rekao nam par riječi za kraj. Kao mladi dečko, nakon srednje škole dobio je poziv za JNA, ali je ubrzo pobjegao jer nije htio ratovati protiv svoje države. Uključio se u 119 brigadu, a kasnije je sudjelovao u borbama u 3. gardijskoj te 9. gardijskoj brigadi, isto je prošao ranjavanja. Ipak se divi onima koji su branili Vukovar na prvoj crti bojišnice, smatra kako zaslužuju poštovanje i posebno obilježavanje.

S obzirom da nije bilo više vremena, nakon 2 sata ratnih priča morali smo završiti. Zahvaljujemo se gostima na podjeli svojih iskustava, na posjeti, na fotografijama i nadamo se budućoj suradnji.

Dan sjećanja na Vukovar svake godine obilježava se 18. studenog, na dan okupacije Vukovara 1991. godine. Učenici su napravili i plakate o Vukovaru, Dubrovniku, gardijskim brigadama, generalima rata te općenito o Domovinskom ratu te će u ponedjeljak 20. studenog zapaliti svijeće za poginule u Vukovaru.

       

Sjećanje na Vukovar

 

Fotografije: Damir Radnić, Stefani Ilić.

 

 
Top