You are here
Home > Zabava - Zanimljivosti > Ratovanje u mirotvorne svrhe?!

Ratovanje u mirotvorne svrhe?!

Prije nego uopće započnem pisati o ovoj temi moram odgovoriti na pitanje “što je to rat i koja je svrha ratovanja?”.

Već samim traženjem na “Googlu” na prvo što se (po običaju) pojavi je Wikipedija koja kaže da je rat organizirani sukob naoružanih ljudi, kao produženje politike država, nacija, klasa sredstvima oružanog nasilja u cilju ostvarivanja određene političke, gospodarske i druge dobiti. Rat je društvena pojava uvjetovana i povezana s pojavom i razvitkom klasnog društva čiji su osnovni zakoni ujedno i opći zakoni razvitka rata. Osnovni sadržaj rata čini oružana borba, ali se rat ne svodi samo na nju, on je širi, složeniji jer uključuje i druge oblike borbe (političke, gospodarske itd.) koje imaju veliko značenje za pripremu i vođenje rata.

I malo niže stoji ova odlična izreka Karla von Clausewitza:  ” Rat nije ništa drugo do politika produžena drugim sredstvima “.

Ja bih definiciju rata malo skratio pa bi glasila: Rat je ostvarivanje nekog cilja fizičkim sukobom dviju ili više strana.
Tomu bih još dodao da je cilj rata u 99.9% slučajeva profit, a mnogi za to ni ne znaju jer im je rečeno drugačije, uglavnom putem medija kojima zapravo i upravljaju ti isti koji i uzrokuju ratove. Za većinu ratova krivac je zapad, odnosno to su gotovo uvijek najjače svjetske sile. Poznato je da npr. SAD  ima najveći vojni proračun u svijetu i neprestano su aktivni u gotovo svim sukobima u svijetu. Koliko god im velik vojni proračun bio, i dalje imaju sve veći državni dug. Kako kredite izdaju banke, a vlasnici banaka su veliki bogataši, a izborne kampanje u SAD-u financirane od strane istih, logičnim zaključkom dolazimo do toga da banke zapravo vladaju svijetom i rade sve kako bi imale što veću korist. Samim time možemo zaključiti da demokracija zapravo ne postoji. Danas, ratnim videoigricama i filmovima, djecu se uči ratu, a rat i borba su svima zanimljivi jer je borba prisutna kod svih živih vrsta od bakterija, virusa, kukaca, životinja…pa sve do ljudi.

Smatram da su se nekad vodili mnogo pošteniji ratovi jer su se vojnici borili mačevima i suočeni licem u lice, a ne gađanjem s leđa i znalo se točno za početak i kraj borbe sviranjem određene melodije što je bio više čin igre, nešto kao u kazalištu ili na koncertu. Ratovi su bili “pošteni” čak i za vrijeme kad su se borili recimo Englezi i Francuzi, a vojne odore su bile uočljivih boja. Danas, s maskirnom odjećom, zrakoplovima i tenkovima, podmornicama, nuklearnim oružjem i tko zna s čime još, ratovi su postali izrazito nepošteni, neetični i nemoralni i više se ni ne zna tko s kim ratuje. Od Drugog svjetskog rata pa do danas ratovi su sve gori i gori, a za mnoge nikad nismo ni čuli jer mediji ništa ne spominju već govore o nekim nebitnim temama, uglavnom o poznatim ljudima ili o raznim aferama političara, dok vlade šalju vojsku u ratove za koje ni ne znamo. Čak i Hrvatska sa samo nešto više od četiri milijuna stanovnika zapravo je veliki izvoznik oružja i to uglavnom za područje Bliskog istoka pa čak i u SAD za potrebe njihove policije. S obzirom da je Republika Hrvatska članica NATO-a od 2009. godine, dužna je slati vlastitu vojsku, zajedno s ostatkom te moćne organizacije u neke zemlje koje nemaju niti geografske niti političke veze s Hrvatskom, na račun nas poreznih obveznika i na račun života vlastitih stanovnika odnosno vojnika.

Danas se šalju vojnici i u takozvane “ratove za mir” , a svrha mira baš i nije jasna jer ti isti koji ratuju za mir uglavnom i uzrokuju te ratove, prvo slanjem tajnih službi kako bi zavadili strane, onda stvaraju terorizam kako se narod ne bi bunio na slanje vojske u područje koje je ne rijetko jedva i sukobljeno, a zatim pošalju i vojsku koja će stvoriti mir te zaštiti njih same od terorizma. Nakon rata dovode svoje kompanije koje “preuzimaju vlast” u toj državi i stvaraju prikriveni monopol, njihove banke izdaju kredite državi, sve u državi se rasprodaje, a rudnici i naftna polja otkupljuju ili ih čak prisvajaju bez ikakve naknade.

Na stranicama Ujedinjenih Naroda može se vidjeti popis trenutnih mirotvornih operacija u svijetu. Tamo piše kako je trenutno petnaest takvih operacije u svijetu. Neću nabrojiti svih petnaest, ali ću samo reći kako ih ima od Bliskog Istoka i Konga pa do Cipra i Kosova koji su nam zapravo jako blizu. Ne smijemo zaboraviti napomenuti kako su to samo operacije pod upravom UN-a, a slične operacije provodi i NATO, pa čak i neke države, neovisno o nekim međunarodnim organizacijama.

Zanimljivo je spomenuti i Nobelovu nagradu za mir jer ima mnogo nobelovaca koji su primili nagradu za mir, a miru uglavnom nisu pridonijeli ništa više nego bilo koji “običan” radišan građanin. Čak nasuprot, uglavnom su bili ti koji su i uzrokovali sukobe. Primjer toga je i bivši predsjednik SAD-a, Barack Obama koji je primio Nobelovu nagradu za mir, a njegova zemlja, čiji je on bio predsjednik i imao ovlasti za provođenje ratova, vodila je mnogo ratova u to vrijeme. Ironično je i to da je isti Nobel, čija se nagrada dodjeljuje, izumio dinamit.

Moglo bi se zaključiti da su ratovi za stvaranje mira još samo jedna od mnogih izlika svjetskih moćnika za ulazak u rat.  Kako god okrenem mišljenja sam da rat nikako ne može donijeti mir. Uz ovu temu preporučam film Snajperist koji je nastao po istinitom događaju, a upravo nam govori o ratu i kako rat stvara nemir, ne samo u svijetu nego i u nama samima i u našim obiteljima.

U ovom tekstu iznio sam svoje stavove koje sam stekao informiranjem u raznim medijima koji ne pišu stalno jedno te isto, u mnogim knjigama i dokumentarnim emisijama proučavajući razne strane priče. Možda sve to i nisam dobro shvatio, ali jedno je sigurno, a to je da nam se ništa ne prikazuje zapravo onakvim kakvim to zapravo jest u stvarnosti.
Nadam se da će se s vremenom sve više ljudi osvijestiti i ne vjerovati medijima sve što kažu i slušati razne priče o slavnim osobama kako bi omeli stvarne i aktualne događaje jer poslije je uvijek kasno.

 
Top