You are here
Home > Škola bez bola > Ivana Plechinger u našoj knjižnici

Ivana Plechinger u našoj knjižnici

Ivana Plechinger 4. svibnja 2017. posjetila je našu knjižnicu. Tokom njezinog posjeta svi smo bili začuđeni njenom pozitivnom energijom i veseljem. Ivana je jedna od onih osoba koje gdje kod prođu ostave pozitivan trag i sreću. Ivanu ste imali mogućnosti vidjeti na HRT-u gdje je puno godina radila u dječjoj emisiji „Hugo“. Sada Ivanu možete slušati svakog vikenda na Narodnom radiju.

Ivana je u našu školu došla kako bi nam rekla nešto više o njenoj knjizi „Ono što ostaje uvijek ljubav je“. Preporučila bi svima da pročitaju ovu knjigu jer zaista ova knjiga neće nikoga ostaviti ravnodušnim. Ivani nije uvijek bilo lako u životu kao i svima nama, ali ona je utjehu pronašla u obitelji i pisanju ove knjiga koju sigurna sam nećete pročitati, a da pritom ne pustite suzu. Možda upravo ova knjiga bude vaša utjeha u problemima.

Nakon njezinog izlaganja i potpisivanja knjige napravili smo intervju.

 

  1. Tko je Ivana Plechinger?

Ivana Plechinger je mama dvojice mladića od 14 i 18 godina.

  1. Čime se sve bavite u životu?

Pisanjem, trenutno radim na radiju, snimam za You Tube, kuhanjem, pospremanjem,…

  1. Kažite nam nešto o svojoj glazbenoj karijeri.

Ja sam pjevala prije puno godina, kada se vi niste još bili ni rodili. Ponosna sam na svaku pjesmu. Imala sam jedan veliki hit koji se zvao „Mala ptica nebeska“, zatim „Pitali momci“, pa „Zora“. Ponajviše sam ponosna na pjesmu koja se zove „Međimurska“.

  1. Kako je raditi na radiju i buditi se dok ostali spavaju?

Pa teško pogotovo meni koja sam prije radila noću i otišla spavati ujutro to je bilo u vrijeme dok sam pjevala. Radim na Narodnom radiju i to vikendom od 8 do 12 h. Uživam to raditi, moj je zadatak da radujem ljude kroz glazbu i o stvarima koje pričam, a to je zapravo i neka moja životna filozofija, pa mi je to super.

  1. Otvorili ste You Tube kanal, kako ste se na to odlučili?

Imam ga tek od prosinca. Odlučila sam ga otvoriti zbog toga da mogu prenijeti stvari koje pišem ljudima na You Tube-u jer na takav način možda to još lakše dolazi do njih. Danas nažalost još uvijek ima ljudi koji ne vole čitati, a gledati na You Tube-u vole svi.

  1. Kada i zašto ste se odlučili na pisanje knjige?

Nisam se odlučila na pisanje. Ja sam počela samo pisati kada mi je tata umro. Iz nekog čudnog razloga pisanje mi je bilo jedno od stvari koje mi je pružalo utjehu. To mi je čudno, baš zbog toga što nisam nikad pisala. Kada je tih zapisa bilo dosta pokazala sam ih mome mužu i mojim prijateljicama i svi su mi rekli: “Nećeš valjda to ostavit samo tako u kompjuteru.“ i onda sam to poslala na adrese triju izvođača i svi su htjeli izdati moju knjigu, i ja sam onda na kraju izabrala tko će biti izdavač. Ja sam knjigu počela pisati u ožujku 2015., a izašla je u lipnju 2016. Evo kao što vidite takvih priča ima, i zato pišite i ne vjerujte ako vam kažu u tome nećete uspjeti jer ćete i kažite Ivani je uspjelo.

  1. Jeste li zadovoljni svojom knjigom, biste li nešto sada promijenili u njoj?

Ne bi ni jedno slovo. Ustvari bi jer ima jedna greška u pravopisu. 😀  Ali ovako drugo ne bi ništa, toliko sam ponosna na nju i oko ničega se nisam tako profesionalno trudila kao oko ove knjige i baš mi je srce skroz na mjestu. Svakodnevno dobivam pisma ljudi koji su pročitali i to mi jako puno znači. I ne dam je nikamo baš je obožavam. Što god da radiš u životu i ako nešto baš jako voliš, što god da si napravio ne može proći, a da ljudi ne vide, i zato u ljubavi je štos.

  1. Što biste preporučili ljudima kada ih zatekne bolest?

Da shvate zašto im je ta bolest došla u život i pronaći će odgovor, a zatim shvatit da je to bio neki dar. Ako se ne izvuče onda je to sigurno neki dar za ljude koji ostaju nakon njega. Moraš se jako potruditi da bi u nečem lošem pronašao nešto dobro, ali ne brini pronaći ćeš  ga na kraju.

  1. Je li Vam se svidjelo ovdje kod nas?

Jako zanimljivo jer još nisam nikad pričala srednjoškolcima. Svi ste jako lijepo reagirali i mislim da se Labin ne treba brinuti za sebe ako ovakvi mladi ljudi ostaju u njemu i baš sam ponosna na vas.

  1. Koja je vaša vodilja kroz život?

Moja vodilja je da u svakom zlu tražim nešto dobro jer je uvijek samo dobro ispred nas, ali uvijek i kad to shvatiš ona znaš da u svemu tražiš dobro.

  • Najdraža boja? “Volim sve boje.”
  • Najdraža knjiga? „Pleme spiljskog medvjeda.“
  • Najdraži film? „Zapravo ljubav.“
  • Najdraža pjesma? “Trenutno „Prije nego nestane“ od Eni i Vijeke.”
  • Najdraže jelo? “Riba na gradele.”

 

  • Hlače VS suknja? “Ovisi koje hlače koja suknja.”
  • Tenisice VS štikle? “Tenisice à starke”
  • Knjige Vs film? “Ovisi nekad mi je bolja knjiga nekad film.”
  • Jutro VS večer? “Nema vs svako doba dana je meni divno”
  • Slatko VS slano? “Slatko”
  • Radio VS televizija? “Radio”

Hvala Ivani na izdvojenom vremenu i nadam da će još koji put zaviriti u našu knjižnicu. 😀

 

 
Top