You are here
Home > Škola bez bola > “Obrazovanje za pamćenje brojnih činjenica”

“Obrazovanje za pamćenje brojnih činjenica”

Srednjoškolsko obrazovanje u Hrvatskoj nije obavezno, no vrlo je važno pa bi se moglo reći kako je srednja škola danas postala sinonim za osnovno obrazovanje tijekom prethodnih desetljeća. Strukovne škole omogućuju puno prakse i učenike spremaju za budući posao, dok gimnazije imaju širok raspon predmeta kako bi omogućile nastavak obrazovanja na bilo kojom studiju. Bez obzira na to, mnogi učenici to ne vide kao priliku da nauče važne činjenice i aktualnosti, što im ovakav program nudi. Uči se zbog ocjena, prosjeka i naposljetku zbog fakulteta, a ne zbog znanja.

 Želimo moderno društvo na temeljima starog sustava

Mnogi učenici razočaraju se nakon četiri godine provedene u gimnaziji, štrebajući sve važne i nevažne sitnice. Naravno, mogli smo pretpostavljati kako će biti teško, no ne i da će program biti tako kontradiktoran. Likovni i glazbeni uče se četiri godine, a informatika je obavezna tek prvu, a kasnije je učenicima ponuđena kao izborni predmet. To svakako nije preduvjet stvaranja modernog informatičkog društva kakvo želimo postati. Nadalje, učenici ni na koji način ne mogu utjecati na to kojem će gradivu dati prednost jer je svaki predmet jednako važan  što kod mnogih izaziva negodovanje. „ Kada će mi građa molekula trebati u životu?“ ili „ Povijest je samo prošlost“ svakako nisu dobrodošli komentari, no smatram kako je ipak potrebno dati izbor učenicima, barem među prirodnim i društvenim predmetima. Mogu se složiti kako je 14 godina premalo za donošenje takve odluke, ali učenici u trećem razredu srednje škole zasigurno znaju što ih više privlači i bolje im ide.

Individualizacija: nedostižan san

Iako je ideja opredjeljenja u višim razredima dobro poznata, nikada zapravo nije provedena. Učenici svoje vrijeme i dalje moraju podjednako trošiti na svaki predmet i kako onda očekivati učenje sa zanimanjem i konstantni rad kada jednostavno nemamo vremena za svih 16 predmeta? Na kraju se sve svodi na učenje radi što boljih ocjena. No, uzroci toga nisu isključivo lijenost i nezainteresiranost današnjih generacija, već i sustav koji nam pokazuje što se nagrađuje. Podjela između prirodnjaka i društvenjaka uvijek je postojala, no kod nas se ne nagrađuje izvrsnost u jednom od  smjerova jer u prosjek ulaze sve ocjene.

Prosjek ocjena je važan svima

Pri upisu na fakultet bitnu stavku čini upravo prosjek ocjena. Prema podatcima sa stranice Postani student , prosjek ocjena za upis na studij medicine u Zagrebu učenicima donosi 22% bodova, građevinarstva i novinarstva 40%, a ekonomije čak 45 %. Naravno, ima i fakulteta u kojima ocjene nose manji postotak, no jasno je kako su one u većini slučajeva itekako bitna stavka. Zbog toga je za učenika važna ocjena iz svakog predmeta. Hrvatski jezik, biologija, glazbeni ili tjelesni: sve ulazi u prosjek i čini razliku.

Problemi maturanata

U četvrtom razredu stvar je još i gora jer se maturanti paralelno pripremaju za maturu. Ili se barem pokušavaju pripremati. Učenje za maturu se na kraju najčešće svodi na učenje preko praznika jer se i tijekom školske godine mora učiti za redovne ispite. Pripreme za maturu  trenutno su najspominjanija stvar, a sve kako bismo postigli što bolji rezultat na do sada najvažnijim ispitima u našem životu. Ponovno ne radi znanja. Uz to, učenici trogodišnjih smjerova rekli su mi kako ih njihov program nije dovoljno pripremio za nastavak školovanja, ako to požele. S druge strane, ekonomistima na Državnoj maturi najviše problema stvaraju izborni predmeti koje uče tek jednu godinu, dok u spremnosti za glavne predmete nema razlike između njih i gimnazijalaca.

Srednja škola kakvu danas poznajemo još uvijek se drži dobro poznatih načela učenja što više činjenica iz što više područja. Iako tako stječemo široku opću kulturu, modernom srednjoškolcu to nije dovoljno, no praktični rad, rad u grupi i poticanje kreativnosti odlike su tek rijetkih sati. Pred nekoliko mjeseci mogli smo se uvjeriti kako ideja kurikularne reforme nije bila prihvaćena kod sviju. Je li to pokazatelj da ne želimo krenuti naprijed ili jednostavno za to još uvijek nismo spremni, teško je zaključiti. No, jedno je sigurno. Uz ovakvo obrazovanje dobit ćemo sposobnost pamćenja mnogo činjenica, no ne i njihova povezivanja i primjenjivanja na konkretne situacije. Je li to ono što zaista želimo?

 

 

 
Top