You are here
Home > Škola bez bola > Delikventi u školskoj klupi

Delikventi u školskoj klupi

Viču, psuju, gađaju se, hodaju po razredu za vrijeme sata… ovo su samo neke stvari u moru drugih kojima delikventi u školskim klupama ometaju nastavu.

Što učiniti?

Prije nego odgovorim na ovo pitanje, smatram kako se treba pozabaviti pitanjem što zapravo trenutačno radimo te na koji način pokušavamo smiriti delikvente. (naravno, čast izuzecima koji imaju sasvim drugačije i učinkovitije „metode“)

Ponajprije, svima je poznato kako će ga profesor, kada je riječ o delikventu, najprije poslati van iz učionice da se ohladi. Ako taj učenik i dalje pravi probleme, onda će mu dati jedinicu ili neopravdani sat ili će ga pak zapisati u dnevnik pa neka se razrednik bavi s njime.
Neki će ga profesori poslati u stručnu službu na razgovor sa psihologom, pedagogom ili pak ravnateljem. Rijetko kada učenik koji ometa druge dobije nekakvu odgojnu mjeru, no naravno ima izuzetaka, a odgojne mjere su tako i onako zadnja solucija za kojom, što je vrlo razumljivo, nitko ne poseže ako baš i ne mora.

Ponekad će zbog jednog jedinog neposlušnog učenika – delikventa ispaštati cijeli razred koji će morati pisati kaznenu provjeru i time profesor dobiva ne jednog, već dvadeset i četiri neposlušna učenika koji će zasigurno zapamtiti to da su dobili lošu ocjenu zbog nekog drugoga, dok sami nisu bili krivi!

Pa, vratimo se prvotnom pitanju – što učiniti?

Osim razgovora s psihologom, tom se delikventu treba pozvati roditelje koji će također porazgovarati sa psihologom, pedagogom ili ravnateljem i na taj način prisiljavamo i same roditelje da se pozabave sa svojim djetetom.

Naravno, ako se učenik nedolično ponaša postoji nešto što je takvo ponašanje i potaknulo – možda je to nesuglasica sa prijateljem ili možda nešto mnogo ozbiljnije poput problema u obitelji, tko zna kroz što taj određeni učenik prolazi.

Zbog ovakvih stvari je najgore moguće što profesor može napraviti jest poslati ga van „na hlađenje“. Učenik se treba osjećati sigurno i prihvaćeno u svojoj školi, posebice ako ima problema sa obitelji, jer škola i jeste naš drug dom, a ako se ovdje ne osjećamo sigurno, ne znam gdje hoćemo.

Škola je odgojno-obrazovna ustanova iako se ponekad ovaj odgojni dio zaboravlja. Poneki profesor može reagirati na neposlušnog učenika na način da ga ignorira ili pak kazni, no smatram kako se takvom učeniku treba prići i razgovarati s njime.

Ima ljudi koji se s ovakvim pristupom ne slažu jer smatraju da se ruši neka granica između profesora i učenika koji njihov odnos zapravo i definira kao odnos profesora i učenika, no takvi su ljudi ponovno bazirani samo na obrazovnom dijelu škole. Mislim kako nikakav prijateljski odnos između učenika i profesora nije loš dok je god u granicama normale, odnosno u onim granicama u kojim učenik osjeća pripadnost, a ne narušava poslovni odnos između spomenutih osoba.

Delikventi su vrlo česta pojava u našim školama, nažalost zbog stanja u kakvom jesmo, i sve češća, zbog toga ih ne trebamo ignorirati i izbjegavati, već ih trebamo prihvatiti i pomoći im, jer škola je tu da nam da temelje da postanemo dobri i kvalitetni pojedinci.

Malo više zajedništva, pokoja riječ potpore više i začas ćemo imati manje neposlušnih đaka i više zadovoljnih profesora!

 
Top