You are here
Home > Zabava - Zanimljivosti > Ograde ili svijet u kojem živimo

Ograde ili svijet u kojem živimo

Kažu da su svi ljudi jednako vrijedni, da se svačije mišljenje poštuje, da se svačiji običaji uvažavaju, da se svačije vjerovanje prihvaća… barem je to tako u teoriji. U praksi su stvari drugačije.

Pogledajte malo bliže!

Što vidite? Sretnu zajednicu ili natrpane ljude koje smo zbog njihove različitosti osudili? Sreću ili bol, prihvaćanje ili odbijanje? Mir i blagostanje ili kaos prouzrokovan bjesomučnom potragom za slobodom?

Kažu nam da smo svi u istoj poziciji, da je problem izbjeglica problem cijeloga svijeta… barem je to tako u teoriji. U praksi su stvari drugačije.

Samo izbjeglice nose svoj teret, samo one pate i bore se za vlastiti život, samo oni kojih smo osudili zbog njihove boje kože, vjere ili seksualne orijentacije osjećaju taj teret ograda koje smo oko njih postavili. A mi drugi… mi drugi tvrdimo da to nije naš problem.

Mi smo se oslobodili tereta crne ograde života i bježimo dalje, dalje, dalje… Bježimo, kamo? U „spas“? U „slobodu“? U bolje sutra? Dalje od odgovornosti i solidarnosti, a bliže… „sreći“?

Mi smo svoje ograde pokidali, uništili, satrli, a to što druge još više pritišćemo, još više gnječimo, još više mrvimo, to nije naš problem.

Naša su osuđivanja, naše je nepoštovanje, naše su krive pretpostavke stvorile svijet u kojem danas živimo, svijet pun ratova, diskriminacije i mržnje. Želite li živjeti u svijetu gdje se svakoga dana budite u strahu da će vas netko vratiti u „ogradu“ i ponovno vas pretvoriti u ništavilo, ponovno vas svezati i ponovno vas sputati?

Zašto, o zašto dragi čovječe onda TI ograđuješ druge? Zašto je čovjek koji svoga boga naziva Allah manje vrijedan od tebe? Zašto je crnac manje vrijedan od tebe? Zašto je homoseksualac manje vrijedan poštovanje od tebe? Zar nisu svi oni ljudi? Zar nisi TI čovjek?

Prodajemo ljudskost, prodajemo poštovanje, prodajemo ljubav i iskrenost. Prodajemo, a nemamo ni za sebe dovoljno ljudskosti, dovoljno poštovanja, dovoljno ljubavi i iskrenosti.

Izgleda da smo svi u svoj toj ljudskosti koju prodajemo drugima uistinu zaboravili biti ljudi.

Pomogni mi. Pomogni mi rušiti ograde.

 

  

 

Tekst je bio dio opisa rada skulpture na temu izbjeglica sa izložbe “Ususret Uskrsu” 9.4.2017. u Narodnom muzeju Labin.

Skulptura je nastala u likovnoj radionici “Točka” u Potpićnu, pod mentorstvom profesorice i umjetnice Davorke Vadanjel kojoj se ovom prilikom zahvaljujem.

Tekst i sama skulptura moje su djelo.

 
Top