You are here
Home > Škola bez bola > Nenajavljena provjera?!

Nenajavljena provjera?!

Mi školarci vrlo često kažemo: „Ah, super! Divno je kada znam da sutra nemam nikakvih ispita ili ispitivanja!“ no vrlo često se dogodi da se ta naša sreća sutradan raspline i to – NENAJAVLJENOM PROVJEROM!

Koliko nam nenajavljene provjere zaista pomažu, ako nam pomažu uopće?

Razumljivo je zbog čega je profesoru ponekad najlakše doći do ocjena pomoću nenajavljenih provjera znanja: „Pa tko će ispitati 24 učenika s ograničenom satnicom kakvu imam?“, no stvari su drukčije kada ih gledamo kroz oči jednog učenika, a evo i zašto!

  1. Nije fer da pišemo nenajavljenu provjeru kada stalno govore kako učenik ima pravo na vlastito mišljenje, a to se mišljenje ne uvažava kada je riječ o nenajavljenim provjerama!
  2. Zašto je OK pisati i ispit koji je u vremeniku i nenajavljenu provjeru u istom danu? Svi znamo kako dnevno možemo pisati najviše 2 ispita, a tjedno 4, no uspijeva li učenik zaista biti spreman i za nenajavljenu provjeru uz redovan ispit? (naravno, ovdje treba napomenuti kako se ne radi o onim učenicima koji ne žele zagrijati stolicu, već o učenicima koji zaista ne stignu sve – lijenost ne podržavamo!)
  3. Uz sve druge obaveze koje učenik ima, stigne li on zaista brinuti i o nenajavljenim provjerama?

Jasno je kako su nenajavljene provjere namijenjene za provjeravanje znanja koje bi učenik trebao nadograđivati svaki sat. Također, pitate li profesore svaki bi učenik trebao redovito, ako ne svakodnevno, ponavljati gradivo iz tog predmeta.

Upravo se ovdje i stvara naš problem!

Uz 15 predmeta, kako da stignemo ponoviti svaki predmet od navedenih 15? Nemojmo zaboraviti i izvanškolske aktivnost koje učenik, ako se želi razvijati, pohađa (izvanškolske aktivnosti nisu obavezne, no svatko će vam reći kako je poželjno da se „dijete“ nečime bavi, što ih, na kraju krajeva, ipak u neku ruku čini obaveznima!).

Naravno, ne mogu biti pristrana i stati na stranu učenika kada je također kristalno jasan razlog zašto profesori posežu za nenajavljenim provjerama. Ponekad im nedostaje ocjena koje jednostavno MORAJU imati pa je lakše dati nenajavljenu provjeru nego ispitati svakog učenika zasebno. Isto tako nenajavljene provjere mogu biti itekako dobar način da se smiri razred sa 24 razuzdanih pubertetlija!

No na kraju, ono što nenajavljene provjere učenicima zapravo daju jeste stres (i to mnogo stresa!). Učeniku koji je cijele godine vrijedan i trudi se imati dobru ocjenu, jedinica ili dvojka iz nenajavljene provjere neće doći kao šlag na tortu, upravo suprotno – taj će učenik vrlo vjerojatno zažaliti da je taj dan došao u školu i dobio tu lošu ocjenu koja bi mu mogla pokvariti prosjek!

Stres se svakim danom samo gomila i gomila i to bez nenajavljenih provjera, dok je sa njima stres ponekad neizdrživ (to znam iz vlastitog iskustva!).

Ono što takve provjere daju profesorima jesu ocjene, no vrlo vjerojatno loše ocjene koje će kasnije učenici morati ispravljati što naposljetku oduzima gotovo isto toliko vremena koliko i ispitivanje svakoga učenika zasebno!

Pa kako to onda riješiti da obije strane budu zadovoljne?

Jedno od rješenja jeste kompromis!

Profesor može najaviti provjeru ili još bolje, dogovoriti termin provjere sa učenicima, a učenici bi zauzvrat mogli ISPOŠTOVATI DOGOVOR I UISTINU NAUČITI gradivo za tu provjeru!

Bilo kako bilo, zna se kako dok god postoje ispiti i provjere učenici neće biti zadovoljni, a profesori neće biti zadovoljni dokle god ima jedinica koje trebaju ispravljati – to je jedan začarani krug kojemu jednostavno nema kraja! Ipak postoje neke sitnice koje se mogu napraviti kako bi se olakšalo i učenicima, ali i profesorima!

Malo više razgovora i fleksibilnosti i tko zna – možda jednoga dana svi budu zadovoljni!

 
Top