You are here
Home > Škola bez bola > Pa što ja to zapravo učim?

Pa što ja to zapravo učim?

Osnovna škola traje osam godina. Srednja škola traje većinom četiri. Fakultet traje većinom pet godina, a ja kroz sve te godine vjerojatno neću naučiti osnove za samostalan i kvalitetan život.

Pa, dobro, kako to?

Uvijek se priča kako je škola pravo mjesto za stjecanje „životnih mudrosti“ koje će nas razviti u samostalne i odgovorne osobe, rekli bi: „prave intelektualce“. No ja se zasigurno ne osjećam kao intelektualac, a evo i zašto.

Ponajprije, postavljam si pitanje što mi u školi učimo? Naravno, učimo sve što se učiti mora, no što zapravo učimo? Učimo li ikako biti dobri ljudi, kako se snaći u kriznoj situaciji, učimo li kako živjeti bez pomoći „sa strane“?

Učimo li plaćati račune, koristiti net banking, mijenjati gumu na autu, izračunati kamatnu stopu za kredit, učimo li kako odabrati pravi kredit? Učimo li kako znati vuče li nas netko za nos kada je u pitanju cijena nekretnine ili zemljišta koje želimo kupiti? Učimo li kako prepoznati štetne aditive u našoj hrani, učimo li kako izgraditi vlastiti posao ili vlastitu firmu? Učimo li kako ispuniti poreznu prijavnicu?

Učimo li zaista ono što nam je od velike važnosti ili učimo gradivo koje će nam trebati na fakultetu i u odabranoj karijeri, i samo tamo?

Ako nisi automehaničar ni u jednoj drugoj školi nećeš naučiti promijeniti gumu. Ako nisi ekonomista nećeš znati ispuniti poreznu prijavnicu i plaćati račune jer to nigdje u školi nećeš naučiti!

Ne pokušavam reći kako u školi ne učimo ništa važno, sve što učimo znam da učimo jer je to korisno i potrebno i zapravo dobro znati, no istina je da većinu toga nećemo trebati koristiti svaki dan, ali recimo plaćanje računa biti će nam prvi korak ka samostalnom životu i to nam znanje uistinu jeste od presudne važnosti.

Moram se malo ograditi i reći kako u nekim školama sve te stvari možemo naučiti, no to naravno ovisi o profesoru.

Kako to promijeniti?

Ja nisam validna osoba za taj odgovor, no mogu reći kako smatram da bismo trebali nekako ugurati ovakve „sitnice“ koje će nam pomoći da na fakultetu budemo neovisni i samostalni (makar to značilo jedan dodatni sat tjedno – pa preživjet ćemo!), a ne da sa svakim pristiglim računom zivkamo „odrasle“ (zar nismo i mi odrasli?) da nam pomognu i daju upute.

Nema ništa loše u tome da o takvim stvarima učimo od roditelja/skrbnika, no smatram kako je tome mjesto u školi jer na kraju krajeva, škola jeste odgojno – obrazovna ustanova koja bi nas, po mom mišljenju, trebala pripremiti ne samo za fakultet već i za život općenito.

Kako biti samostalna, odgovorna i poštena osoba ako ne znaš platiti vlastiti račun?
Kako biti zdrav ako ne znaš prepoznati štetne tvari u hrani koju jedeš?
Kako biti dobar čovjek ako ti nitko za to ne daje prave temelje?

Ne, iako sam odlikašica, ne osjećam se kao intelektualac.

Osjećaš li se ti?

 
Top