You are here
Home > Naše zvijezde > Intervju s Paolom Miletić

Intervju s Paolom Miletić

Još jedna zvijezda naše škole je svakako Paola Miletić, kad je prvi put čujete kako pjeva poželjeti ćete opet. Ali prije pjevanja možete saznati i nešto o njoj, što voli, kako se počela baviti glazbom, što želi u budućnosti pročitajte u našem intervjuu.

Kako si se počela baviti glazbom?

Glazbom sam se počela baviti upisavši se u pjevački zbor »Mini cantanti« kojeg vodi profesorica Sabrina Stemberga Vidak. U zboru sam pjevala oko 10 godina.

Pjevaš li samo tuđe pjesme ili pišeš i svoje?

Ne sviram ni jedan instrument što me sprječava da stvaram moje pjesme. Pjevam tuđe pjesme, no svaku od njih volim otpjevati na svoj način. Žao mi je što nisam upisala glazbenu školu jer bih voljela svirati gitaru ili klavir, upravo zbog stvaranja vlastite glazbe.

Kako vidiš sebe u budućnosti?

U budućnosti bih se voljela baviti glazbom, ne želim da mi ona bude samo usputna stvar u životu. Što se tiče fakulteta definitivno želim neki pjevački smjer kojeg, nažalost, u Hrvatskoj ne mogu upisati jer ne znam svirati. Ako budem u mogućnosti, svakako bih voljela otići u inozemstvo.

Koja ti je najdraža pjesma?

Volim poslušati skoro sve vrste glazbe, od Davida Guette do Mozarta. Ne mogu se odlučiti koja mi je najdraža pjesma jer mi to ovisi o raspoloženju.

Koja ti je najdraža grupa?

Većinom slušam stare rock bendove kao što su Gunsi, Zeppelini, Floydi, te Peppersi.

Koji ti je najdraži glazbenik?

Prvo što mi pada na pamet je Bruno Mars, no obožavam i Beyonce. Volim pjevati Adele i  Amy Winehouse.

Koja ti je omiljena vrsta glazbe?

Kao što sam rekla, mogu slušati pretežito sve, no izdvojila bih rock i pop.

Da se malo odmaknemo od glazbe reci nam koja ti je omiljena hrana?

Obožavam kuhati, isprobavati i smišljati nove recepte, što me počinje zabrinjavati jer možda previše razmišljam o hrani, haha. Sve mi je omiljeno osim tripica i sardela.

Koje ti je omiljeno piće?

Već duže vrijeme pijem vodu i čajeve, pa sam se navikla i tijelo me ne pita gazirana pića i sokove općenito, ali nemam ništa protiv vina i Laškog, naravno u posebnim prilikama. 🙂

Imaš li tremu kad nastupaš?

Prije godinu dana i ranije imala sam jaku tremu prvenstveno zbog straha da ne zaboravim riječi. Od onda imam sve više javnih nastupa što mi je na neki način dosta pomoglo da je se riješim. Još uvijek je prije nastupa prisutan taj filing da ću nešto zeznut, na kojeg zaboravim nakon što se uživim u glazbu i zaboravim na sve osim na ono što pjevam.

Kakve pjesme voliš pjevati?

Nešto što mi je možda najbitnije u pjevanju je da se unesem u pjesmu i da pokušam te emocije prenijeti na ostale koji me slušaju. Svaki put zamislim da ono što pjesma govori zapravo i ja mislim i osjećam. Upravo mi to pomaže da emocije prenesem na publiku, a i da bolje otpjevam pjesmu. Znali su me pitati da snimim neku pjesmu, ali ako se ne vidim u njoj ne mogu ju otpjevati kako bih rekla ´zdušno´,  haha, i koliko god nekome možda zvučalo ok, meni nije dovoljno dobra zbog nekih sitnica koje primijetim.

Znamo da si imala gažu u Beču pa nam reci nešto i o tome. 

Tom, tetin prijatelj čuo je moje covere na youtubeu/ faceu pa me odlučio zvati da gostujem u njegovom bar-restoranu. I evo, bila sam već dvaput i mogu reći da mi je to bilo jedno od ljepših životnih iskustva koje me uvjerilo da je pjevanje zasigurno posao kojim se želim baviti do kraja života. I poslije, haha.

Jesi li ikada snimala u studiju?

Da, tata mi je sredio snimanje u jednom studiju u Dublinu, rekla bih kako se zove, ali nisam nigdje pročitala, haha. Snimali smo od 10  do 22. ( -> Ma šta, pa šta si jela??- NIŠ!!! Haha, ali moram priznat da kad pjevam ne razmišljam baš o hrani, pa me pjevanje dodatno motivira da manje jedem. Haha.) Snimili smo 7 pjesama: Crazy od Gnarls Barkley, River, Hurt, When I was your man, Can’t help falling in love, My Immortal… i sad sam zaboravila kako se zove sedma, haha. Imam kratkotrajnu memoriju što mi baš i ne ide u prilog kad trebam zapamtit tekstove 70 pjesmi. Kad sam bila u Beču spremila sam 72 pjesme u par setova.

Kako zapamtiš tekstove?

U Beču sam imala tekstove jer inače ne bi dobro završilo, haha. Kad počnem misliti o tome da ću zaboravit tekst pjesme, UVIJEK ću zaboravit. To mi je problem kojeg ću, nadam se, kad-tad prevladati. Pokušati ću ove godine poraditi na tome, kao i na interakciji s publikom.

 

Zahvaljujemo se Paoli na intervjuu i želimo joj da ima još puno gaža od Dublina do Labina.

I poruka za kraj: za glazbenu školu nikad nije kasno: što želiš to i možeš! Sretno od ekipe Pointa! 🙂

 
Top