You are here
Home > Zabava - Zanimljivosti > Lipo naše ČA – u školi i izvan nje

Lipo naše ČA – u školi i izvan nje

Od malih nogu učili su nas pričati “po naše” – na čakavici. I dan danas tako pričam kada god nisam u školi, a dok sam u školi trudim se pričati književnim jezikom, iako, priznajem, ponekad mi izleti kakva riječ na “našem”.

Željela bi se osvrnuti na to kako je maloj djeci zapravo teško prilagoditi se u prvih nekoliko godina školovanja jer riječi kao što su doš, močak, batuni, holjove i budonte, više nisu smjeli upotrebljavati u školi. Sada su riječi kiša, mačka, gumbovi, čarape i gaće bile normalne i smatrane ispravnima. Sedmogodišnja ja to nije razumjela i sama pomisao da ne znam pričati “hrvatski” ili točnije književnim jezikom u meni je budila nelagodu. Pa kako sada to da budonti više nisu ono ča sako jutro prvo škole kambijon nego su to sada gaće?!

Nije mi bilo jasno zašto ništa ne razumijem. Riječi kao što su doručak, lijepo, knjiga i učiti pljuštali su oko mene poput kiše, a ja sam bila bez kišobrana.

Naravno, razumijela sam gotovo sve te riječi, no opet su mi bile strane i nikako se nisam osjećala kao “kod kuće”.

Kako su godine odmicale i prilagodba je dosegla vrhunac, više se nisam niti obazirala na činjenicu da u školi pričam na sasvim drukčijem dijalektu od moga normalnog dijalekta – ČAKAVICE.

Sada, kao srednjoškolka, počinjem shvaćati kako se moja ljubljena čakavica počela polako gubiti: sve manje djece priča čakavicom od rođenja, a i oni koji pričaju, na poslu i u školi su primorani pričati književnim jezikom tako da se čakavica sve manje upotrebljava.

Moram priznati kako ni ja sama ne pričam 100% čakavicom jer mi se uvijek potkrade neka riječ koja nije “naša”.

Znam da se naša čakavica mora očuvati jer je to naša originalna i unikatna povijest – naša hrvatska posebnost. Čakavica je najstariji dijalekt na našem području i iako shvaćam kako ne može svatko pričati svojim dijalektom i očekivati da će ga svatko razumjeti, smatram da bi se svi mi zajedno trebali potruditi da to naše blago sačuvamo za buduće naraštaje, kako bi i naša djeca znala da su budonte i gaće jedna te ista stvar.

 

 
Top