You are here
Home > Zabava - Zanimljivosti > Teorija žlica

Teorija žlica

7:00 sati ujutro. Buđenje.  12 – 1 = 11  žlica za preživljavanje ostatka dana.

Zbunjeni?
Iskreno, drago mi je da jeste!

Ako ipak niste zbunjeni te ako razumijete o čemu je riječ zbog vlastitog iskustva, žao mi je i nadam se da ćete se nekako uspjeti nositi s time.

Gore navedeni primjer jedan je od mnogih u sklopu teorije žlica. Tako je, dobro ste pročitali!

Vjerojatno se pitate: pa što je, pobogu, teorija žlica?!

Teorija žlica je izmišljena kako bi pomogla kroničnim bolesnicima i ljudima koji kronično osjećaju bol da slikovito, na svima razumljiv način, pokažu koliko im je energije i snage potrebno za obavljanje svakodnevnih aktivnosti.

Pa kako ta „teorija“ funkcionira?

Svakoga dana imate 12 žlica koje možete potrošiti. Te žlice simboliziraju vašu cjelokupnu energiju koju kao kronični bolesnik imate na raspolaganju. Svaka vaša aktivnost troši vašu zalihu žlica, na primjer, tuširanje vas košta dvije žlice, doručak jednu, posao ili škola tri, i tako dalje.
Naravno, imate mogućnost da „posudite“ žlice iz dana koji tek slijedi, no onda toga dana imate manje energije i snage. To je zapravo jedna vrlo komplicirana igra gdje je potrebno vrlo precizno vagati svoje osjećaje i boli.

Bolesnici koji pate od kroničnih bolesti, a prihvaćaju ovu teoriju, nazivaju se „Spoonies“, a ti „Spooniesi“ su ljudi koji najčešće pate od lupusa, autoimunih bolesti, fibromalagije, kronične boli, itd.

Zamisao ove teorije je da pomogne ljudima kojima je i tako i onako već dovoljno teško da se povežu s drugima i da im uspiju objasniti kako je to bolovati od kroničnih bolesti, jer razumijevanje u ovom slučaju zaista znači prihvaćanje i poštovanje!

Ideju je dobila i prezentirala Christine Miserandino, 2003. godine u svom eseju „Teorija Žlica“ na njezinoj stranici ButYouDon’tLookSick.com (Ali ne izgledaš bolesno!). I ona sama boluje od lupusa.

U Hrvatskoj od kroničnih bolesti boluje tisuće ljudi koji vjerojatno nisu upoznati sa teorijom žlica jer nažalost još nije toliko rasprostranjena.

Zašto nažalost?

Iako se zdravim ljudima ova teorija čini apsurdnom, bolesnicima je zapravo došla kao melem na ranu – zamislite SEBE u ulozi osobe koja se probudi umorna i u boli, ali i dalje mora kao i svaki drugi čovjek raditi, jesti, hodati i ŽIVJETI, iako je to ponekad gotovo nemoguće.

Još nešto moram istaknuti; samo zato što čovjek nema nikakvih vidljivih indikatora koji bi ukazivali na bolest, to ne znači da on zapravo nije bolestan i da ne pati!

U ostalom, većina kroničnih bolesti nije vidljiva, ali ljudi uvijek očekuju da se takve osobe previjaju od boli na svakom koraku. Ono što takvi zdravi ljudi ne znaju jest to da su upravo ti kronični bolesnici najjači i najuporniji od svih boraca na kugli Zemaljskoj jer biti u boli svakoga dana, cijeloga dana i znati da nema lijeka koji bi vas izliječio, ali se uspješno nositi s tim je možda najhrabrija stvar koju čovjek može učiniti, a to podrazumijeva – NASTAVITI ŽIVJETI!

Zbog toga, glavu gore jer niste sami! 

Teorija žlica vam neće ponuditi rješenje i lijek za vašu bolest, ali ono što nudi jest barem neka mala sigurnost da će vaše stanje naići na više razumijevanja. Naravno, ne morate odabrati svoje stanje karakterizirati i definirati sa sveukupnim zbrojem žlica, u tome niti nije poanta. Poanta jeste da se pomogne onome tko ovakvu pomoć želi i treba.

Svi smo mi ljudi, no prema bolesnim ljudima se ponekad ponašamo kao prema ljudima koji su sami krivi za taj veliki teret bolesti te kako bi se oni NAMA trebali ispričavati jer su bolesni. Teorija žlica je tu kako bi ovakav problem izgladila, a to je ono divno kod nje.

Za kraj, želim se zahvaliti svim kroničnim bolesnicima koji se usprkos njihovoj situaciji svakoga dana bore te nastavljaju biti uzor nama koji ponekad zdravlje uzimamo zdravo za gotovo.

 

 
Top