You are here
Home > Škola bez bola > Kreativac u školskoj klupi – što misle učenici?

Kreativac u školskoj klupi – što misle učenici?

Kreativnost i škola oduvijek su bile dvije apsolutno različite stvari, ali ipak usko povezane.

Nakon članka „Kreativac u školskoj klupi“ u kojem sam pobliže opisala problem kreativnosti koja je „zatočena“ u vrlo nefleksibilnom obrazovnom sustavu, donosim vam rezultate ankete koju smo proveli u srednjoj školi Mate Blažina u Labinu. Ispitali smo 35 učenika iz različitih usmjerenja i razreda u našoj školi  (gimnazija, elektrotehnika, ekonomija, kuhari, konobari i trgovci).

Anketa se sastojala od tri jednostavna pitanja :

  1. Kako se škole odnose prema kreativnim učenicima?
  2. Mislite li da u školama ima mjesta za kreativne umjetnike?
  3. Koji bi bili vaši savjeti za poboljšanje uvjeta mladih umjetnika?

Nakon što sam temeljito obradila podatke i statistički ih uredila, evo što saznajemo:

43% učenika smatra kako su kreativci u školskom sustavu zapostavljeni te kako im se ne obraća dovoljno pažnje, te kako nemaju dovoljno mogućnosti da se iskažu.

37% učenika smatra kako se škole općenito dobro odnose prema kreativcima te da imaju dovoljno grupa i projekata u koje bi se mogli uključiti.

14% učenika smatra kako se škole dobro odnose prema kreativcima, ali bi svakako mogle i bolje te im fali ono nešto što će kreativce potaknuti da se pokažu na svjetlost dana.

6% učenika nema nikakav komentar.

 

Iako su brojke tu i tu, moram napomenuti kako je SVATKO (osim 6% učenika koji nisu imali komentara) napomenuo kako školama zaista nedostaje nešto što će potaknuti kreativce da se otvore i ispune svoj puni potencijal. Iako u današnje vrijeme imamo puno projekata i izvannastavnih radionica čini se da nedostaje prostora gdje bi se kreativni radovi mogli prezentirati. Veliki broj ispitanih učenika napominje da je umjetnost najniže rangirana na ljestvici važnosti te kako su svakako prirodni predmeti i dalje u vodstvu.

 

Ja nisam stručnjak niti profesor niti osoba na vlasti, ali jesam učenik i jesam kreativac koji svakoga dana sjeda u školsku klupu znajući da se moji talenti neće iskoristiti. Zaključujem kako napredak u školama ovisi samo o profesorima i samim učenicima, jer budimo realni, na podršku vlade i ostalih organizacija ne možemo računati. Hoćemo li pridavati pažnju kreativcima i hoćemo li se izboriti za svoje mjesto pod suncem ovisi samo o nama koji činimo školu. Naravno, ima svakakvih profesora baš kao što ima i svakakvih učenika, no ipak bi se nešto moglo promijeniti kako bi se kreativcima pružilo više potpore. Moji prijedlozi bili bi da se formiraju (ukoliko još nisu formirane) izvannastavne grupe poput likovne grupe u kojoj svi zainteresirani učenici mogu crtati i slikati, glazbene grupe gdje osim pjevanja mogu dodatno učiti o glazbi, grupe za pjesnike i pisce gdje bi mogli pisati i čitati svoja autorska djela.

Naposljetku, kreativcima bi bila dovoljna i jedna jedina grupa gdje bi mogli sjesti, popričati i prezentirati svoju umjetnost, bez obzira bila ona u obliku fotografije, crteža, glazbe ili pisanog uratka jer iz vlastitog iskustva znam da nama kreativcima ne treba mnogo da se otvorimo i priključimo u umjetničke vode, bilo da je to na društvenim mrežama ili putem raznovrsnih natjecanja.

U znanju je moć, ali u kreativnosti je duša!

Pa, zar onda nećemo učiniti nešto što bi tim mladim umjetnicima na usponu ipak pomoglo i dalo im vjetar u leđa koji s takvom čežnjom iščekuju?

Male promjene će zasigurno potaknuti veće.

Poticanjem kreativaca da se prezentiraju i da svoje radove bez straha izlažu mogao bi se promijeniti i sveopći stav vezan uz umjetnost pa bi jednoga dana možda mogli živjeti u svijetu u kojemu izreku „od umjetnosti nema kruha“ zamjenjujemo sa „umjetnost jeste kruh“.

 
Top