You are here
Home > Škola bez bola > Kreativac na društvenim mrežama

Kreativac na društvenim mrežama

Umjetnost je u ovo jedno desetljeće strahovito napredovala u smislu njezine dostupnosti i priključenja sve većeg broja umjetnika.
No, problem je u tome što su se ti umjetnici sami morali probiti do svoje „slave“, naročito mladi umjetnici koji još uvijek prolaze kroz proces obrazovanja.

U školama umjetnost nije prioritet, to svi jako dobro znamo, pa kako da se jedan vrlo talentirani tinejđer probije do svijeta uvažavanja njegove umjetnosti?

U današnje vrijeme, putem društvenih mreža.

Koliko god to dobro bilo zapravo nam pokazuje koliko smo zapostavili umjetnike kada pomoć traže od stranaca na internetu, a ne od profesora s kojima će se družiti barem četiri godine.

Super je što se mladi odlučuju pokazati i nije ih strah objavljivati njihove radove, no nitko od nas nije zapravo svjestan koliko taj mladi kreativac mora imati hrabrosti da zakorači u digitalni svijet lajkova i dislajkova.

Pa što je zapravo potrebno da se kreativac progura na društvenim mrežama?

Kao prvo, potreban je hrabrost. Puno hrabrosti.

Iako to možda izgleda kao sitnica, objavljivanje svojih autorskih radova nije lako i zapravo je vrlo zastrašujuće. Pa što ako se nikome ne svidi? Što ako netko već ima nešto slično na svome profilu pa me tuži za krađu autorskih prava? Što ako ne dobijem nikakve pozitivne reakcije? Jesam li uopće dovoljno vrijedan/na da se promoviram na ovakav način?

Drugo, potrebno je odabrati platformu gdje će objavljivati svoje radove. Najčešće se biraju Instagram i Facebook jer su lako dostupni, veliki broj ljudi ih koristi i besplatni su.
Ipak, mladim umjetnicima koji steknu pažnju na društvenim mrežama, za bilo kakav posao potrebna je web stranica koja nije besplatna. Iako web stranica ne košta mnogo, mislite li da učenik koji svake godine potroši 2000 kuna na nove knjige i školske potrepštine ima novaca za bacanje?

Treće, potrebno je prihvatiti da se nikakva značajna promjena u vidu vaše popularnosti neće dogoditi preko noći. Za popularnost na društvenim mrežama je potrebna upornost i strpljenje, kao i redovita objava novih sadržaja, a to oduzima vrijeme koje nam je rezervirano za školu.

Četvrto i možda nešto s čim se je najteže nositi je neuspjeh. Ne uspiju svi. Čak ni vaša kvaliteta i talent vam ne mogu obećati da ćete uspjeti, ipak se radi o čistoj sreći gotovo kao na lutriji, vaš listić možda je, a možda i nije dobitni.

Ili dobiješ ili gubiš. Netko mora gubiti, iako nije nužno da netko pobijedi.

Tužno je što se učenici – kreativci nemaju kome obratiti i nemaju nikoga tko bi ih usmjerio.
Društvene mreže postaju jedini način da se taj kreativac nekako pokaže i dokaže.

Želim istaknuti kako ne možemo očekivati da takva djeca sa željom prate nastavu i veselo idu u školu koja bi im trebala pružiti mnogo više od pukog obrazovanja. Kao odgojno – obrazovna ustanova škola bi im trebala pružiti i znanje i inspiraciju i način da se pokažu.

Zar ćemo ikada imati zadovoljne odrasle mlade ljude, kada se nikada nisu osjetili važnima i talentiranima samo zbog toga jer im nitko nije bio u stanju pomoći?

Napredujemo li ili nazadujemo?

Moje rješenje je uvijek isto: malo bolja organizacija i ponešto više grupa i aktivnosti gdje bi umjetnici mogli razmjenjivati svoje „kreativne sokove“. I to je to, zaista može biti tako jednostavno.

 
Top