You are here
Home > Škola bez bola > Tomislav Perko: “Podigni palac i prijeđi cijeli svijet”

Tomislav Perko: “Podigni palac i prijeđi cijeli svijet”

Prepunu knjižnicu Srednje škole Mate Blažine Labin posjetio je 1.2.2017. veliki avanturista Tomislav Perko. Održao nam je predavanje o njegovim putovanjima, knjigama, a slobodno mogu reći da je to bilo i predivno životno predavanje koje je mnoge ostavilo bez riječi.

16466337_10210533536987438_548725403_o

Iako je završio ekonomiju na sveučilištu u Zagrebu, on se ipak odlučio uploviti u neku drugu avanturu i stopirajući proputovao svijet. Odlučio je djelić svojih putovanja podijeliti s ostalim ljudima i tako napisao dva putopisna romana.

U nastavku pročitajte što je rekao za “Point”.

2CF95D8800000578-3256385-Perko_visited_many_countries_on_his_journey_included_Kenya_Peru_-m-7_1443719921754

       “Tko je Tomislav Perko?”

“Jedan sasvim običan lik koji je prije par godina odlučio na nešto malo drugačije i nesvakidašnje, da živi život putujući.”

     ” Kažite nam nešto o Vašim knjigama?”

“Knjige su autobiografske, pretežito govore o mojim iskustvima na putu, moglo bi ih se okarakterizirati kao neki putopisi.

Knjiga „1000 dana proljeća“ govori o transformaciji običnog poslovnog čovjeka u autostopera, kako sam počeo putovati iako mi uvjeti nisu bili naklonjeni. Druga knjiga „1000 dana ljeta“ govori o mom putu oko svijeta u kojoj sam 1000 dana slijedio ljeto oko svijeta.”

    ” Kome i zašto biste preporučili knjige?”

“Pa nemam pojam iskreno”, rekao je u šali.

“Preporučio bi bilo kome koga zanimaju putovanja i tko možda misli da putovanja nisu za njega. Mnogi ljudi misle da je za putovanje potrebno jako puno hrabrosti i novaca. Ja mislim kako uopće nije potrebno ni hrabrosti i novaca. Knjige su za svakog tko je ikad mislio da ode sam i ostavi sve iza sebe i krene na neki put.”

1000-days-of-spring  1000-dana-ljeta-knjiga

        “Što Vas je potaklo, da započnete putovati, i to baš stopirajući?”

“Pretežito znatiželja jer sam uvijek razmišljao o putovanjima kao i svi drugi ljudi pretpostavljam. Inspiracija koju sam dobio od drugih ljudi i to pretežito putnika koji bi došli u moj stan. Ugošćivao sam ljude preko couchsurfinga. Ljudi su dolazili prespavati kod mene besplatno i ispričali mi svoje priče i potaknut njihovim pričama odlučio sam putovati. Koristio sam autostop čisto iz nužde jer nisam imao novac, a htio sam putovati i nisam imao druge opcije.”

      “Koliko je najviše trajalo Vaše putovanje?”

“Bez povratka doma godinu i pol. Prešao sam čitavu Aziju, čitavu Australiju, Indijsku ocean i Afriku.”

3a

     “Da li možete reći da Vam je kriva narudžba (fanta – cola) u Amsterdamu promijenila život?”

“Hahahaha, pa to je bila jedna od mnogih koje su mi promijenile život. Ako sada gledam unazad svaka sitnica kako sam prešao ulicu imala je velik utjecaj na moj život i moja putovanja, ali da to je definitivno bila jedna od stvari koja me je naučila da se počnem pitati neke stvari o kojima nisam razmišljao i o stvarima koje sam uzimao zdravo za gotovo. Odmak od nečeg naučenoga što su me roditelji, crkva, škola zapravo učili. Čudna priča, glupa priča, mala sitnica, ali takve neke stvari na kraju najviše znače.”

    ” Ispričajte nam pokoji događaj s putovanja koji ćete pamtiti cijeli život.”

“Previše je priča”, rekao je s veseljem.

“Kada sam stopirao jedrilicu i preplovio cijeli Indijski ocean. Došao sam praktički na prevaru, frajer je tražio nekog tko ima iskustva, ja sam mu slagao da imam iskustvo, ma da nisam nikad plovio u životi. Kada sam shvatio da će to bit mjesec i pol plovidbe na jedrilici od 13 metara s tri različite osobe, niti nije dobrog wc-a bilo, spavao sam na nekoj klupici. Sve što se izdešavalo tih mjesec i pol dana neću reći da je bilo užas, ali je definitivno bilo iskustvo koje nikad više ne bi ponovio, ali i iskustvo koje će mi godinama poslije dat neku priču: „kužiš, ja sam stopirao jedrilicu, koji sam ja avanturist.“ 😛 Na putu svaki dan ima neku priču, neke stvari su mi ostale u sjećanju, neke malo manje, neke stvari volim pričati, neke ne volim, neke jednostavno želim zadržat za sebe.”

    “Koji je bio Vaš najgori smještaj u kojem ste prenoćili?”

“Bilo ih je par. Pretežito kada sam morao spavati na cesti, na otvorenom. Bio je jedan u Mozambiku i Africi. à završio sam u nekom selu, hrpa pijanaca oko mene ja jedini bijelac s ruksakom. Nije mi baš bilo svejedno, ali bože moj, još je nešto i kiša počela padati i zbuksao sam se ispod nekog kamiona i prenoćio.

U Australiji sam par puta prespavao negdje vani pa su Aboridžini šetali oko mene. Pravio sam se da spavam, ako ja njih ne vidim, oni neće mene vidjet… Zanimljivo je da u tim trenucima kada ideš prespavati na neku čudno mjesto ili učiniš nešto wau, uopće nemaš osjećaj da si učinio nešto hrabro, nego samo radiš ono što si prisiljen raditi. Za sve te moje stvari nije uopće trebalo hrabrosti, nego jednostavno trebaš napravit kako bi preživio i sutra dan nastavio dalje.”

   “Za koji narod biste rekli da je najkomunikativniji?”

“Ima ih stvarno puno, ali recimo da su najgostoljubiviji definitivno države u kojima je većinsko muslimanko stanovništvo oni baš imaju u svojoj kulturi, religiji tu dobrotu prema strancima i gostoljubljivost. Morao sam govorit ljudima doslovno pustite me malo na miru, davali su mi stalno nešto za jest, željeli mi pomoći makar ja ponekad i ne želim pomoć, uvijek se smiju zovu na čajeve, večere makar i često nisu ni sami imali šta za jest. Ali definitivno bih izdvojio Iran, Pakistan i Bangladeš koji su igrom slučaja, a možda i ne muslimanke zemlje i koje se stvarno  gostoljubljive.”

05-hitchhiking-in-Australia-960x641

      “Nabrojite nam 5 stvari koje uvijek imate u svom ruksaku.”

“Laptop, fotoaparat, malo odjeće, četkicu za zube, deziće i imam jednu malu ovčicu koja uvijek putuje sa mnom.”

    ” Kome i zašto biste preporučili ovakav način putovanja?”

“Pa ne bih nikom iskreno, kaj ti je si luda.” 😀

“Preporučio bih onima koji zbilja žele putovati, oni koji imaju veliki „zov ceste“ i slično. Ljudima koje sprječava strah ili manjak novca, ako stvarno osjećaju da to moraju napravit, ja sam preko svojih predavanja, preko svojih knjiga, blogova i slično opisao kako se može napravit ista stvar koju sam i ja napravio. Samo treba zažmiriti i opustiti se u sve to.”

16466119_10210533538587478_99662571_o

        “Najdraža država”

“Indija, jako puno sam bio tamo, sve i svašta se tamo izdešavalo.”

   “Najdraži grad”

“Varkala, to je grad na jugu Indije, turističko mjesto.”

    “Najdraža hrana”

“Mango Sticky Rise (mango s ljepljivom rižom), tajlandski desert.”

   ” Najneobičnije prijevozno sredstvo”

“Konjska zapreka u Turskoj, čamac na Tajlandu, ali pobjednik je definitivno jedno malo prijevozno sredstvo koje ide po pruzi i uopće ne znam kako se zove, kojeg sam stopirao po mraku tamo negdje kod Machu Picchu.”

    “Najdraže putovanje”

“Teško je odlučiti. Ali neka to bude 1000 dana ljeta na putu oko svijeta.”

 

U vrijeme predavanja održala se i mala nagradna igra, sretna dobitnica knjige bila je naša novinarka Anđelika Licul, koja je ujedno sa mnom i napravila intervju s Perkom.

16466515_1385635048150995_1680724285_o

Više o Tomislavu Perku možete pronaći i na njegovoj službenoj stranici: https://tomislavperko.com/

Zahvaljujem se Tomislavu Perku na vrlo ugodnom i zanimljivom intervjuu i želim mu još puno novih avantura. 😀

 
Top