You are here
Home > Vijesti > Holokaust

Holokaust

Holokaust je riječ izvedena iz grčkog jezika te znači potpuno spaljen. Izvorno značenje ove riječi je žrtva paljenica zemaljskim  i podzemnim bogovima i dušama pokojnika pri čemu se obično spaljuje cijela žrtvena životinja. Danas taj izraz označava sustavno uništenje Židova i drugih nearijevskih naroda u razdoblju nacizma. Jednako tako, za stradavanje Židova u Drugom svjetskom ratu rabi se i hebrejski izraz šao što znači opustošenje i katastrofa.

Iako se antisemitizam najviše veže uz to razdoblje, važno je spomenuti kako su se progoni Židova događali i puno ranije.  Prvi genocid dogodio se još u Egiptu kada je faraon naredio ubijanje sve muške židovske djece.  Nakon izlaska  Židova iz ropstva i života u Izraelu(“obećanoj zemlji”), Rimljani su svoju vlast proširili i na ovo područje, a nakon 380.godine kada kršćanstvo postaje jedina dopuštena religija, neprijateljstvo između ove dvije religije postaje sve veće te se može reći kako paralelno s jačanjem kršćanstva raste  netrpeljivost i diskriminacija židova.  Napokon u 19.stoljeću dobivaju sva prava, no radikalne se  skupine, poput Antisemitskog pokreta u Njemačkoj koji ih krive za krizu 1873.godine, žele tome oduprijeti. Potaknute razvojem ideje povratka Židova u staru domovinu(cionizma) objavljuju se razne antisemitske knjige koje tvrde da žele preuzeti cijeli svijet. Sve veća netrpeljivost, rasističke teorije i nezadovoljstvo ishodom Prvog svjetskog rata dovode do najgorih zločina u povijesti.

Tijekom nacističkog režima u Njemačkoj, Židovi su pretrpjeli razne nepravde poput diskriminacije, otpuštani su iz javnih službi, njihove trgovine i tvrtke su zatvarane i opljačkane, podnosili su progone i fizička zlostavljanja te Nurnberškim zakonima lišeni su građanskih prava. Progoni i zlostavljanja postali su još i brutalniji nakon Kristalne noći u kojoj je ubijeno 91 Židov, tisuće ih je ranjeno, a oko 25 000 je zatvoreno. Od tada bilo im je zabranjeno pojavljivanje u parkovima i muzejima, njihova djeca nisu mogla pohađati javne škole i svi stari od 6 godina morali su nositi žute Davidove zvijezde. To su bile prve dvije faze progona Židova, a treća nastupa u ljeto 1941. sustavnim i masovnim istrebljenjem Židova.

20.sječnja 1942. u Wannsseeu pored Berlina, kada je  doneseno je konačno rješenje židovskog pitanja, stanje postaje još i gore.  Sastanak je okupio vodeće  njemačke dužnosnike, a odlučeno je kako će se Židovi raseliti iz Njemačke (jedna opcija bio je i Madagaskar), a zanimljivo je kako su u planiranju raseljavanja sudjelovale i cionističke zajednice. Kako se taj plan pokazao neizvedivim, pokrenuti su masovni progoni i naposljetku masovna ubojstva.

U tu svrhu otvarani su brojni logori poput Auschwitza, Treblenke, Sobibora i Mauthausena  ( bio je središnji logor za Austriju i smatra se da je u njemu bilo zatvoreno približno 2 600 osoba) . U politici progona Židova sudjelovali su i vlasti Nezavisne Države Hrvatske te u proljeće i ljeto 1941. uspostavljani su koncentracijski logori Jasenovac, Stara Gradiška i Jadovno gdje su masovno ubijani Srbi, Židovi i Romi. Uvjeti života u logorima bili su toliko loši i nehigijenski, a tome svjedoči vrlo primitivna kupatila i njihova uporaba je bila strogo ograničena. Odjeća se mijenjala svakih nekoliko mjeseci, a nova je odmah bila puna nametnika posebice ušiju. Tuševi zimi su bili jako hladni, a ljeti jako vrući. Iako su gladovali, jako naporno su morali raditi sa najjednostavnijom opremom( lopatom, čekićem i dr.). Logoraši koji su bili izuzetno loše, kratkotrajno ležali su u bolnici koju su popularno zvali “čekaonica krematorija” jer su se bolesnici liječili s aspirinima i medicinskim ugljenom. Međutim, ako se stanje nije popravljalo bolesnici su bili upućeni u plinsku komoru ili su ubijeni injekcijom fenola u srce.

Također, smještali su ih u geta(izolirani prostor nekog grada). Tisuće Židova su se skrivala u podzemljima i tada su Nijemci odlučili provesti jednostavnu i brutalnu metodu rješavanja Židova, a to su ostvarili spaljivanjem ulicu po ulicu. Ostali načini istrebljenja bili su streljanjem, ciklonom B, smrt na električnoj žici, a veliki broj preminuo je od gladi i bolesti.

Mnoge osobe su bile odgovorne i upletene u naum o istrebljenju Židova. Na primjer, Rudolf Hoss koji je bio zapovjednik logora Auschwitz i za vrijeme njegove službe ubijeno je 1 100 100 ljudi, a po oslobođenju u logoru pronađeno je 7000 ispijenih ljudi. Presuđena mu je bila smrtna kazna te je obješen ispred krematorija u Auschwitzu. Heinrich Himmler je bio zapovijednik SS-a i Gestapa te spada u glavne organizatore holokausta. Njegova omiljena metoda je bila plinska komora. Zanimljiva je činjenica iako je on bio jedan od vodećih ljudi u Nacističkoj Njemačkoj, bio je velika kukavica i izdajnik. Kazao je Amerikancima da će predati cijelu Njemačku , ako mu se ne sudi kao ratnom zločincu. Međutim, plan mu nije uspio i tijekom suđenja počinio je samoubojstvo. Adolf Eichman je bio upleten u vođenje transporta Židova u logore te njemu uopće ne bi bilo suđeno da par Židova ga nisu prepoznala u Argentini gdje se krio pod lažnim imenom. Osuđen je smrtnom kaznom.

Žrtve holokausta nisu bili samo Židovi, već i komunisti, homoseksualci, Romi, hendikepirane osobe, mentalno zaostale i psihički bolesne osobe, Jehovini svjedoci, protivnici režima, katolički i protestantski redovnici i svećenici, vođe radničkih sindikata.

U listopadu 1944. zabilježeni su pokušaji otpora u Auschwitzu. Grupa se pobunila te uz pomoć žena u logoru nabavili su eksploziv i sa tim sredstvima šta su imali uspjeli su srušiti plinsku komoru i krematorij broj četiri i time su nakratko usporili ubijanje.

Užas napokon prestaje 27.1.1945. kada Crvena armija ulazi u Auschwitz i oslobađa 7500 logoraša. Zbog toga se svake godina na taj dan obilježava Dan sjećanja na žrtve holokausta.

 

 
Top