You are here
Home > Tehnologija i Znanost > Mars – Naš susjed i (možda) spasitelj

Mars – Naš susjed i (možda) spasitelj

Mars. Crveni planet. Mala točka na nebu na koju ne obraćamo previše pozornosti. Mars će vjerojatno biti naše utočište, ako (ili kada) uništimo Zemlju. I tamo nećemo ići iz znanstvenih razloga, kao što smo išli na Mjesec, nego za odmor.

NASA i SpaceX žele sletjeti na Mars, i to što prije. Neki ljudi misle da će ljudi prvi put sletjeti na Mars do 2027. godine. Veoma optimistično, no postoji cijeli niz problema koji se moraju riješiti prije nego što možemo kolonizirati Mars, od putovanja, preko boravka, do povratka.

Mjesec je mnogo bliži Zemlji od Marsa (oko 1000 puta bliži), pa smo “samo” morali proizvesti raketu koja bi bila dovoljno jaka da nas odnese na Mjesec. Ta raketa se zvala Saturn V i odvela je Michael Collinsa, Buzz Aldrina i Neil Armstronga na Mjesec, 1969. godine, i zasad je to jedina raketa dovoljno snažna da nas odvede na Mars.

Kada dođemo na Mars, htjeti ćemo ostati tamo i to ne nekoliko sati, već nekoliko mjeseci ili godina. Za život na Zemlji nam treba voda, hrana i sklonište, dok će nam na Marsu trebati i kisik.

Na prvi pogled na Marsu nema vode, ali kao i Zemlja, Mars ima dva pola puna leda i tlo sadrži ponešto vode. Također već postoji naprava koja pretvara vlagu u zraku u vodu, a zrak na Marsu najčešće sadrži 100% vlage, pa ćemo isključivo iz zraka moći dobivati svu potrebnu vodu.

Za preživjeti dulje od 3 minute nam naravno treba i zrak, točnije kisik, a o tome je NASA već razmišljala. Postoji aparat imenom Moxie, koji pretvara ugljikov dioksid (CO2) u kisik (O2), a pošto je CO2 zapravo 75% kisika i Marsova atmosfera ga je puna, to neće biti problem. Uz to, Moxie, koji je inače veličine školske torbe, je dizajniran tako da se može proparcionalno povećati do 100 puta veće nego obično, što bi značilo da se nekoliko tih može postaviti unutar jednog balona. Dakle, biti će dovoljno kisika za par stotina, možda i tisuća ljudi!

Za prehranu ćemo trebati prenositi sušenu hranu sa Zemlje, ali ne zadugo, jer nakon što počinje teći voda na Marsu, moći ćemo sami uzgajati hranu, slično kao i na zemlji.

Zbog tanke atmosfere, Sunčeva radijacija bi učinila Mars nenastanjivim, a to nije dobro… Srećom, tlo na Marsu je savršeno za izrađivanje cigli, i od njih ćemo izrađivati kuće. Alternativa je živjeti u brojnim pećinama.

Sve ovo je u redu, ali nitko ne voli trajno živjeti na mjestu gdje danju temperature dosežu 60-ak stupnjeva Celzijusa, a noću -100. Zato moramo zagrijati Mars, i ima raznih načina kojima možemo to postići. Možemo baciti nuklearne bombe tako da radijacija zagrije Mars, ali  ne bi izgledalo dobro ako prva stvar koju napravimo kada dođemo na Mars je bombardirati ga, pa je (mnogo bolja) alternativa da izgradimo ogromna zrcala, montiramo ih na satelite i preusmjerimo Sunčeve zrake na sjeverni i/ili južni pol. Razlog tomu je to što “led” na Marsovim polovima nije led, kao na Zemlji, nego tzv. suhi led, to jest zaleđeni CO2, i njegovin zagrijavanjem CO2 će sublimirati u atmosferu, i stvoriti dobro poznati efekt staklenika.

Onda će se sve početi mijenjati: Led će se otopiti, stvarati će se rijeke, jezera, oceani, tlo će postati plodno, posađene biljke će CO2 pretvarati u Kisik, Stvorit će se ozonski omotač, i imati ćemo planet nalik Zemlji. Taj proces može trajati deset, pedeset, stotinu, i više godina.

Ali ja mislim da nam neće biti žao te odluke.

the-blue-marble

 
Teo Rocco
Rođen ovdje, odrastao ovdje, živim ovdje. Svako ljeto u Danskoj. Gimnazijalac. Volim putovati. Zanimaju me igrice, muzika, nova tehnologija, 3D printanje i robotika. TRUST ME, I'M A GAMER!

3 thoughts on “Mars – Naš susjed i (možda) spasitelj

Comments are closed.

Top