Fran Mileta, učenik 2. razreda elektrotehnike već neko vrijeme igra rukomet u reprezentaciji Hrvatske.
Anđelika Licul i ja (Rea Žigant) napravile smo s njim kratki intervju iz kojeg smo zaključile da je Fran jako skroman, što nas je iznenadilo i jako oduševilo.
- Kada si se počeo baviti rukometom?
„S rukometom sam se počeo baviti u 1. razredu osnovne škole. Tada je sve počelo s mini rukometom.“
- Kako su izgledali tvoji prvi treninzi?
„Ma, trčalo se napamet, bez veze.“
- Kako si se osjećao kada su te pozvali u reprezentaciju?
„To je bio jedan prekrasan osjećaj, vrhunac kojeg sam čekao. Drago mi je što su me pozvali u reprezentaciju.“
- Kakav je osjećaj igrati za reprezentaciju?
„To je ponos, osjećaj kojeg bi svatko trebao doživjeti.“
- Kako su tvoji prijatelji i obitelj prihvatili da igraš u reprezentaciji?
„Obitelj je oduševljena, prijatelji također, čestitali su mi, drago mi je što me podržavaju.“
- Koliko puta tjedno imaš treninge, je li ti naporno?
„Svaki dan treniram, naviknuo sam se, tako da mi nije naporno.“
- Da li ti je teško u školi radi izostanka?
„Naravno da nije.“ 🙂
- Imaš mnogo priznanja u rukometu, koje ti je najdraže?
„Poziv u reprezentaciju mi je daleko najveće priznanje koje sam mogao dobiti.“
- Jesi li sada popularniji u školi?
„Vjerojatno jesam, ali ne želim biti.“
- Možeš li reći da te slava „udarila u glavu“?
„Nije me slava udarila u glavu.“
Dres Rudara VS dres reprezentacije
„Dres reprezentacije, ali s ponosom nosim dres Rudara.“
- Najdraža boja: crna
- Najdraži predmet: tjelesni
- Najdraži igrač: Lik Abalo
- Najdraži klub: Paris
Zahvaljujem se Franu na izdvojenom vremenu. Ekipa e – novina “Point” želi mu još mnogo golova i uspjeha u životu.
